Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Dan vojne kapelanije „Sv. Martin Tourski“

Petak, 08. 11. 2024.

Pripadnici Zapovjedništva specijalnih snaga su u petak, 8. studenoga 2024. u vojarni „stožerni brigadir Ante Šaškor“ u Delnicama, svečano proslavili blagdan Sv. Martina Tourskog, zaštitnika Vojne kapelanije Zapovjedništva specijalnih snaga i Dan sjećanja na sve poginule pripadnike Specijalnih postrojbi OS RH.

Svečanost je započela misnim slavljem u župnoj crkvi grada Delnica “Sveti Ivan Krstitelj“ koje je predvodio vojni ordinarij u RH msgr. Jure Bogdan, a koncelebrirali su vojni kapelan Zapovjedništva specijalnih snaga don Željko Savić, vojni kapelan don Branko Čagelj, domaći župnik vlč. Ivan Milardović i skradski župnik don Tomislav Zečević.

Msgr. Bogdan je tumačeći pročitano Matejevo evanđelje o prispodobi o posljednjem sudu (Mt 25,31-46) rekao: „U Matejevu evanđelju posljednja prispodoba koju je Isus izrekao je ona o posljednjem sudu. To evanđelje koje je danas navješteno Crkva redovito uzima na posljednju nedjelju kroz crkvenu godinu, na svetkovinu Krista Kralja. Prizor posljednjeg suda grandiozna je apokaliptična slika. Riječ je o ponovnome Kristovu dolasku na zemlju, kad će on u 'slavi doći suditi žive i mrtve'. To je članak vjere što ga ispovijedamo u molitvi Vjerovanja. Kad Sin čovječji dođe, bit će to u slavi, okružen anđelima svojim. I prvi njegov dolazak bio je obzanjen anđeoskim pjevom iznad betlehemskih poljana. Tada je Krist ušao u naš svijet, na ovu zemlju, diskretno, nečujno, siromašno, bez kuće i kućišta - u betlehemskoj štali. Ponovni Kristov dolazak je u sili, sjaju, veličanstvu – na prijestolju kao Sudac.“

Biskup je istaknuo kako Krist sudi prema mjeri ljubavi. „Kristu Sucu pristupaju svi narodi, sve rase i klase, društveni slojevi, kršćani, nekršćani, vjernici, oni koji ne vjeruju. Na posljednjem sudu očituje se i određuje njihova posljednja, presudna i definitivna sudbina: sudbina vječne propasti ili vječne sreće... Pred licem Božjim nitko ne može umaknuti. Kriterij prosuđivanja vrijednosti ljudskog zemaljskog života i djelovanja neće biti ništa drugo nego ljubav prema bratu čovjeku. Obistinjuje se ono što je rekao sveti Ivan od Križa: 'Na kraju života bit ćemo suđeni po ljubavi'. Činjenica da se Krist poistovjećuje sa siromašnima, marginaliziranima i onima koji pate, a naziva ih i svojom najmanjom braćom, otkriva nam koliko je svaka trijumfalistička ideja daleko od Isusova učenja i ponašanja. Njegov suverenitet kao kralja svemira vrlo je poseban jer njegovo kraljevstvo nije poput kraljevstava ovoga svijeta. Isus je kralje ljudske savjesti, Isus je kralj ljudskoga srca. Upravo stoga Isus uznemiruje naše kategorije, koje su sklone identificirati autoritet i moć s dominacijom, a ne sa služenjem.“

Msgr. Bogdan zatim je govorio o kršćanskoj antropologiji, o dostojanstvu čovjeka i o onome što se događa poslije smrti – o prvome sudu poslije smrti: „Što je čovjek da ga se spominješ? Sin čovječji da ga pohađaš?, kaže Sveto pismo. Što li je čovjek pred licem Božjim? Kršćanska nas antropologija uči da su nam roditelji dali naše ljudsko tijelo, ali Bog nam je udahnuo besmrtnu dušu zajedno s pravima i dostojanstvom ljudske osobe. Zato nitko nije potpuni gospodar svoga tijela i života, nego samo upravitelj. Meni je povjereno moje tijelo, povjeren mi je moj život. Povjerena mi je odgovornost da živim na sliku i priliku Božju.“

„U trenutku smrti duša stupa pred lice Božje, i u tom trenutku čovjek spozaje kakav je njegov život bio na zemlji. Što sa sobom nosi pred lice Božje? Sa praznim ili punim rukama? Prazne ruke ako sam živio nečasno, punim rukama ako sam činio dobra djela...“, istaknuo je biskup i objasnio značenje raja, čistilišta i pakla.

„Posljednji sud je onaj na kraju ljudske povijesti,  i o njemu govori današnje evanđelje“, nastavio je biskup rekavši kako će se Posljednji sud zbiti u vrijeme slavog Kristova povratka. Samo mu Otac zna sat i dan; samo on odlučuje o njegovu dolasku. Po svom će Sinu Isusu Kristu izreći tada konačni pravorijek o svoj povijesti. Tada će se pred Kristom sabrati svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi s desna, a jarce slijeva. Isusova prispodoba o Posljednjem sudu otkriva nam da je svaki muškarac ili žena koji voli svoje bližnje, čini dobro i živi pravedno – baštinik Božjeg kraljevstva i vječnog života.

Biskup Bogdan je u tom kontekstu istaknuo primjer sv. Martina. Poznata je zgoda iz njegova života kada je, usred ljute zime, pred gradskim vratima susreo siromaha koji se smrzavao od hladnoće. Kada je siromah od Martina zatražio milostinju, ovaj nije mogao ostati bez odgovora. Martin nije imao novaca, ali je sišao s konja, odrezao polovicu svoga vojničkoga plašta i njime zaogrnuo siromaha. Sljedeće je noći Martin usnuo san u kojem je vidio samoga Isusa zaogrnuta polovicom svoga plašta kako govori anđelima: 'Ovim me je plaštem zaogrnuo katekumen Martin.' Ova nas zgoda podsjeća na Isusove riječi: 'Zaista zaista kažem Vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste' (Mt 25, 40)“

Misno slavlje posebno su uveličali članovi obitelji, rodbina , prijatelji poginulih pripadnika Specijalnih postrojbi OS, bivši zapovjednici specijalnih postrojbi OS RH, a sudjelovali su i predstavnici MUP-a, Hrvatski branitelji i članovi udruga proisteklih iz Domovinskog rata, te umirovljeni djelatnici specijalnih postrojbi OS.

Svečanost se nastavila u  vojarni „sžb Ante Šaškor“ gdje su kod središnjeg križa položene ruže, vijenci, zapaljene svijeće te su u dostojanstvenoj tišini pročitana imena poginulih pripadnika specijalnih postrojbi HV.

Sveti je Martin rođen 315. u današnjoj Mađarskoj kao sin rimskog vojnika te je prema očevoj volji postao vojnik. Bio je rimski tribun koji je obavljao vojničku službu kao gardist i konjanički časnik u jednom od garnizona carske vojske u Galiji. Kad je grad Tours ostao bez biskupa, Martin je izabran za biskupa te posvećen 370. godine.  S ponosom na sv. Martina, svake godine pripadnici vojne kapelanija ZSS-a svečano obilježavaju blagdan svog zaštitnika i Dan sjećanja na sve poginule pripadnike specijalnih postrojbi HV.