Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Dan vojne kapelanije „Sveti Ilija prorok“ u Petrinji

Srijeda, 21. 07. 2021.

Svetim misnim slavljem koje je predvodio vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj msgr. Jure Bogdan u utorak 20. srpnja 2021. godine, u Petrinjskoj vojarni „Pukovnik Predrag Matanović“ proslavljen je blagdan sv. Ilije proroka koji je nebeski zaštitnik vojne kapelanije.

U koncelebraciji s biskupom bili su svećenici Vojnog ordinarijata, Sisačke biskupije, te domaćin vojni kapelan don Branko Čagelj. Uz vojnike iz Petrinjske vojarne na svetoj misi su također sudjelovali državni tajnik Ministarstva obrane Branko Hrg, zamjenik zapovjednika Hrvatske kopnene vojske general bojnik Tihomir Kundid, zapovjednik Gardijske mehanizirane brigade brigadir Dražen Ressler, zapovjednik vojarne i 1. mehanizirane bojne „Tigrovi“ pukovnik Krešimir Kršinić, zapovjednik 2. mehanizirane bojne „Gromovi“ pukovnik Ivan Radić, predstavnici županijskih vlasti, gradonačelnica Petrinje Magdalena Komes, načelnik Policijske uprave sisačko-moslavačke Luka Pešut, obitelji poginulih, umrlih i nestalih hrvatskih branitelja te pripadnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata. Liturgijsko pjevanje animirala je klapa Hrvatske ratne mornarice „Sv. Juraj“.

Msgr. Jure Bogdan u svojoj je propovijedi govorio o životu i o poruci svetog Ilije istaknuvši kako je sv. Ilija bio čovjek koji je živio iz vjere i iz Božje blizine. „Ime Ilija u hebrejskome jeziku znači 'Jahve je moj Bog' a za tu se istinu prorok Ilija borio cijeli svoj život. Ilija je živio u IX. stoljeću prije Krista, u vrijeme izraelskog kralja Ahaba, u današnjem Izraelu. Potječe iz Tižbe. Na brdu Karmelu, iznad današnjeg lučkoga grada Hajfe u Izraelu, u špilji je provodio strogi isposnički život. Problem je u Izraelu nastao kad se kralj Ahab koji je preuzeo kraljevsko prijestolje 874. godine pr. Kr., oženio Jezabelom, kćerkom tirskoga kralja Etbaala koji je bio veliki svećenik boginje Aštarte. Nasilno, 'bez škrupula' Jezabela je uvela u židovsko kraljevstvo poganske kultove, štovanje Baala. Nije prezala ni pred teškim prijestupima kako bi ostvarila svoje naume, pa je tako pogubila Nabota i njegove sinove koji su joj se našli na putu. U tome okružju ustaje prorok Ilija koji snažno brani pravovjerje, u teoriji i praksi, a osuđuje neopoganstvo.“ Na udaru je bio i Ilija koji se morao suočiti i nositi s mnogim rizicima i iskušenjima. U oskudici najpotrebnijih stvari za život i stalnim opasnostima za vlastiti život, proživljavao je duge i teške trenutke nutarnjih sumnji i kušnji…

„I tada mu se događa nešto što, vjerujem prije ili kasnije, svaki kršćanski vjernik doživi u svojoj duši. Pustinja, oskudica hrane i vode, izoliranost od ljudi, vlastita nemoć, sile mu popuštaju, a zlo je sve glasnije i jače. Ima osjećaj bespomoćnosti, malenosti, napuštenosti od sviju. Nitko za njega ne mari, ne podržava ga, ne pita za njega, osim neprijatelja koji ga žele eliminirati. Ima osjećaj da ga je i sami Bog napustio! Noć duše, tamna noć... Iliji je dozlogrdila velika patnja. Ponestalo mu je snage za borbu i poželio je umrijeti. Prolazio je situaciju koju možda prolaze mnogi od nas ili će ju proći. Kad nema izlaza iz muke i tereta životnih križeva i osjećamo svoju ograničenost i u potpunosti vlastitu nemoć, čovjek poželi vlastitu smrt.“

Biskup je istaknuo kako se „mnogi ne znaju nositi s time. I kao Ilija požele umrijeti. I osjećaju se sami, posve sami i opasnost je da pobjegnu u nestvarni svijet alkohola, droge i nasilja pa i smrt. Sumnje u vlastitu vjeru, svjetonazor nagrizaju ih, malodušje zamagljuje horizonte života, ispunja dušu. I to je dio života. I sve to proživljavao je Ilija. Ipak, u tišini, u špilji, u molitvi, u „razgovoru“ s Bogom, iskustvo Božje blizine iz obitelji, iz mladosti, nosile su ga naprijed... Bog ga ne napušta. Otvara mu perspektivu, vraća snagu za novu borbu….“

Na kraju misnog slavlja vojni kapelan don Branko Čagelj zahvalio je ocu biskupu i svima koji su sudjelovali i na različite načine doprinijeli proslavi dana kapelanije.