Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Dikasterij za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja

Srijeda, 11. 03. 2020.

Poruka kardinala Petra K. A. Turksona u vrijeme koronavirusa (COVID-19), 11. ožujka 2020.

Proživljavamo dane velike zabrinutosti i sve većega nemira, dane u kojima koronavirus (COVID-19), pred kojim se zaustavljaju sve najznačajnije aktivnosti, poput gospodarstva, poduzetništva, rada, putovanja, turizma, sporta, pa čak i bogoštovlja, te također značajno ograničava sloboda kretanja, na svjetskoj razini prijeti ljudskoj krhkosti i ranjivosti prividne sigurnosti utemeljene na tehnologiji. Dikasterij za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja želi se tako ujediniti s glasom Svetoga Oca, obnavljajući blizinu Crkve, u pastoralnim aktivnostima u zdravstvu, prema svima onima koji pate od zaraze virusom COVID-19, prema žrtvama i njihovim obiteljima, kao i prema svim zdravstvenim djelatnicima, angažiranima na prvoj crti, koji ulažu svu svoju energiju u liječenje oboljelih i pružanje pomoći.

Razmišljajući posebno o zemljama koje su najviše pogođene zarazom, pridružujemo se, prisjećajući ih se u našim molitvama, radu civilnih vlasti, volontera i svih onih koji predano rade na zaustavljanju zaraze i otklanjanju rizika za javno zdravlje, kao i rastućeg straha da se ova epidemija nastavi širiti. Također potičemo civilne, katoličke, nacionalne i međunarodne zdravstvene strukture i organizacije da zajedno nastave pružati potrebnu pomoć ljudima i narodima, kao i da provedu sve napore koji su neophodni za pronalazak rješenja protiv nove epidemije, slijedeći upute WHO-a te nacionalnih i lokalnih političkih vlasti.

U ovim prilikama Sveti Otac i nekoliko državnih poglavara pokazali su solidarnost s najugroženijim zemljama donirajući medicinske i zdravstvene proizvoda te financijsku pomoć. Nadamo se da će svi moći nastaviti pružati podršku, jer se mnoge države, posebice one sa slabijim zdrastvenim sustavima, suočene s utjecajem virusa, možda neće moći nositi sa zahtjevima za brigu i blizinu svojem narodu. Nadamo se da ovaj trenutak velike potrebe može biti dobro vrijeme za jačanje solidarnosti i blizine između država i prijateljstava među ljudima. Ovo je vrijeme za promicanje međunarodne solidarnosti u razmjeni instrumenata i dobara.             

Naravno, ova pojava virusa, kao i svaka izvanredna situacija, ukazuje na ozbiljne nejednakosti koje su karakteristične za naše socio-ekonomske sustave. Radi se o nejednakostima u ekonomskim dobrima, korištenju zdravstvenih usluga, kao i u kvalificiranom osoblju te znanstvenom istraživanju. Suočena s ovim nizom nejednakosti, ljudska obitelj mora osjećati i istinski živjeti kao međusobno povezana i međusobno ovisna obitelj. Pojava koronavirusa pokazala je ovaj globalni utjecaj, jer je u početku zahvatila samo jednu zemlju, a zatim se proširila na sve dijelove svijeta.

Ovo vrijeme je za svaku osobu, bila ona vjernik ili ne, pravo vrijeme za shvatiti vrijednost bratstva, nerazdvojne međusobne povezanosti; gledajući s vjerskog stajališta, ovo je vrijeme za shvatiti vrijednost solidarnosti, i koja izvire iz ljubavi koja se žrtvuje za drugoga, „pomaže vidjeti drugoga“ – osobu, ljude, ili narod – ne kao bilo kakav instrument [...], već kao našeg bližnjeg, kao „pomoć“ (usp. Post 2, 18.20), da posatane dionikom, zajedno s nama, na gozbi života, na koju su svi od Boga pozvani na jednak način (SRS 39.5). Vrijednost solidarnosti također treba biti utjelovljena. Mislimo na susjeda, poslovnog kolegu, školskog prijatelja, ali prije svega na liječnike i medicinske sestre koji riskiraju biti kontaminirani i inficirani kako bi spasili one koji su zaraženi. Ti radnici žive i pokazuju nam značenje Pashalnog misterija: darivanja i služenja.              

Već nas je papa Franjo u svojoj Poruci za korizmu 2020. potaknuo da s obnovljenim srcem razmišljamo o otajstvu Uskrsa, otajstvu Isusove smrti i uskrsnuća te da slobodno i velikodušno prionemo uza nj: njegovu muku sve do smrti kao dar ljubavi za čovječanstvo.

Zagrljaj Isusove patnje, govori nam papa Franjo, postaje zagrljaj svih patnji ljudi našeg svijeta, uključujući sve one koji su pogođeni virusom COVID-19. Oni su danas izraz Krista koji pati, i na isti način kao što su trebali ranjenom u prispodobi o dobrom Samarijancu, čovječanstvu trebaju konkretne geste blizine. Ljudi koji pate, bilo putem zaraze ili na neki drugi način, predstavljaju „laboratorij milosrđa“, jer višestruka priroda patnje zahtijeva različite oblike milosrđa i skrbi.

Za mnoge koji su lišeni nekih zajedničkih liturgijskih znakova, poput slavlja euharistije, na početku ovog korizmenog hoda, pozvani smo na još dublje ukorijenjeno putovanje na onome što održava duhovni život: molitvu, post i ljubav. Neka napori uloženi u suzbijanje širenja coronavirusa budu popraćeni zalaganjem svakog vjernika za veće dobro: novi život, poraz straha, trijumf nade. Zajednicama, koje su najviše pogođene, preporučujemo da ne žive sve kao oblik odricanja. Ako se ne možemo okupiti u svojim zajednicama kako bismo zajedno živjeli svoju vjeru, kao što to obično činimo, Bog nam nudi priliku da se obogatimo, da otkrijemo nove paradigme i ponovno otkrijemo svoj osobni odnos s Njim. Isus nas podsjeća: „Ti, naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti“ (Mt 6, 6). Koliko nas je puta papa Franjo pozvao da držimo Sveto pismo pri ruci! Molitva je naša snaga, molitva je naše sredstvo. Tu je, dakle, prigodan trenutak za ponovno otkrivanje Božjeg očinstva i naše naravi kao Njegove djece: „Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!“ (2 Kor 5,20) kaže sveti Pavao, i to je ovogodišnja korizmena poruka koju nam je dao papa Franjo kao dar. Kakva providnost!

Pomolimo se Bogu Ocu da umnoži našu vjeru, pomogne bolesnima u izlječenju i podrži zdravstvene radnike u njihovom poslanju. Nastojimo izbjeći stigmatizaciju onih koji su pogođeni: bolest ne poznaje granice ili boju kože; umjesto toga, govori, naime,istim jezikom. Njegujmo „mudrost srca“: stav „prožet Duhom Svetim“ u onima koji se znaju otvoriti patnji svoje braće i sestara i u njima prepoznati Božju sliku. Tako možemo poput Joba potvrditi: „bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju“ (Jb 29, 15). Na ovaj način ćemo moći služiti onima koji pate, pratiti ih na najbolji način i biti solidarni s onima koji su u potrebi, bez da ih osuđujemo.

Molimo političke i ekonomske vlasti da ne zanemaruju socijalnu pravdu i podršku gospodarstvu i istraživanju, sada kada virus, nažalost, stvara novu „ekonomsku krizu“. Nastavit ćemo podržavati napore zdravstvenih radnika i zdravstvenih ustanova u raznim dijelovima svijeta, posebno onima najudaljenijima i onima koji su u najvećim teškoćama, oslanjajući se, također, na aktivnu solidarnost svih ljudi.

Molimo Duha Svetoga da prosvijetli napore znanstvenika, zdravstvenih radnika i civilnih vlasti, a sve narode, pogođene zarazom, povjeravamo zagovoru Djevice Marije, Majke čovječanstva.

                                 Kardinal Peter Kodwo Appiah Turkson

                                                           Prefekt