Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Duhovne vježbe za djelatnike Vojnog ordinarijata

Petak, 18. 11. 2016.

Od 15. do 18. studenog u MUP-ovom kompleksu u Valbandonu održane su duhovne vježbe za djelatnike Vojnog ordinarijata, djelatnike MORH-ovog Samostalnog odjela za potporu Vojnom ordinarijatu, MUP-ove Samostalne službe za suradnju s Vojnim ordinarijatom te pomoćnika vojnih i policijskih kapelana. Voditelj duhovnih vježbi bio je policijski kapelan Policijske kapelanije „Majka Božja Kamenitih vrata“ u Policijskoj upravi zagrebačkoj don Marin Drago Kozić. Tema duhovnih vježbi bila je: „Svjedoci Krista u 20. i 21. stoljeću – mučenička Crkva naših vremena“.

U prvom predavanju don Marin je protumačio sam grčki izraz za mučenika - "martys" što u prijevodu znači svjedok. "Kršćanska egzistencija je od davnine, u svojem idealnom, normativnom liku, bila shvaćena i opisana kao svjedočka egzistencija, kao život koji svjedoči istinitost iskustva vlastite vjere." Naglasivši to kao bit kršćanskog življenja vlastite vjere, predavač je ukratko prikazao mučeništvo iz vjere kroz Stari i Novi zavjet, u prvim stoljećima kršćanstva i napose, što je i glavna tema vježbi zadržao se na prošlom i sadašnjem stoljeću.

Za primjer pročitao je izvješće s mise zadušnice koju je slavio papa Franjo za o. Jacquesa Hamela, ubijenog svećenika za vrijeme misnog slavlja. "Papa je u homiliji razmatrao o križu Isusa Krista, u kojem shvaćamo puninu Kristova otajstva, otajstva uniženja i blizine s nama. Kristovo otajstvo, ističe Papa, 'otajstvo koje je podnijelo mučeništvo za spas ljudi. Isus Krist, prvi mučenik, prvi daje život za nas. A iz Kristova otajstva počinje cijela povijest kršćanskog mučeništva, od prvih stoljeća sve do danas."

„Prvi su kršćani ispovijedali Isusa Krista plaćajući svojim životom, podsjeća Papa. Danas u Crkvi ima više kršćanskih mučenika nego u prvim vremenima. Danas su kršćani ubijani, mučeni, zatvarani, klani – jer se ne odriču Isusa Krista. I tu dolazimo do našega oca Jacquesa: on je dio lanca mučenika, naglašava Sveti Otac, i nastavlja: "Kršćani koji danas trpe – u zatvoru, ubijani ili mučeni – kako ne bi zanijekali Isusa Krista, očituju okrutnost progonstva. Okrutnost koja zahtijeva otpad od vjere – recimo to jasno – je sotonska. Kako bi bilo dobro kad bi sve religije i vjere rekle: 'Ubijati u Božje ime je sotonski'“.

„Papa poziva da po tom primjeru hrabrosti i mučeništva, primjeru darivanja života za bratstvo među ljudima, krenemo dalje bez straha.“

Vrhunac dana bilo je sveto misno slavlje u crkvi blaženog Miroslava Bulešića povodom zatvaranja Godine milosrđa za Vojnu biskupiju i proslave Dana Policijske kapelanije „Bl. Miroslav Bulešić“ u Policijskoj upravi istarskoj.

Svečanu misu predvodio je vojni ordinarij u RH msgr. Jure Bogdan u zajedništvu s msgr. Jurjem Jezerincem, vojnim biskupom u miru, domaćinom vlč. Ilijom Jakovljevićem, policijskim kapelanom za PU istarsku, voditeljem duhovnih vježbi i policijskim i vojnim kapelanima.

Na svetoj misi su, uz sudionike duhovnih vježbi, prisustvovali visoki vojni i policijski dužnosnici, kao i predstavnici civilne vlasti.

U propovjedi msgr. Bogdan govorio je o milosrđu te o mučeništvu mladog hrvatskog svećenika Miroslava Bulešića, te njome pridonio temi duhovnih vježbi. „Milosrđe je srž razmišljanja i govora pape Franje. U jednom susretu sa svećenicima Rimske biskupije (6. ožujka 2014.) on je naglasio kako ima puno ljudi koji su „ranjeni materijalnim i duhovnim problemima, a svećenici su pozvani liječiti njihove rane“. Zbog toga je prema Papinom uvjerenju „bitno obilježje svećenika“ da je „pun milosrđa i samilosti, da je blizak svome narodu i da mu služi poput Dobrog Pastira“. Biskup je naglasio: „milosrđe je stožer na kojem počiva život Crkve, ali i kriterij po kojem se prepoznaju prava djeca Božja.“

Biskup je, govoreći o bl. Miroslavu Bulešiću, zaštitniku kapelanije, istaknuo kako je naš blaženik „u progonstvu, trpljenju i umiranju ljubio. On prašta progoniteljima. U njega nema trenutka mržnje prema protivnicima Isusova križa. On za njih moli. Želi ih zagrliti Kristovom otkupiteljskom ljubavlju. On je spoznao milosrdnog Oca koji je Bog ljubavi i on ne mrzi nikada!“ Poznate su nam riječi našeg Mučenika: „Svima pitam oproštenje. A moja osveta je oprost. Bože, oprosti svima i sve obrati na pravi put“ (23. travnja 1945.). Biskup je svoju propovijed zaključio riječima koje je bl. Miroslav zapisao u svoj Duhovni dnevnik nakon svećeničkog ređenja: „Onda sam oćutio da nisam ni sam više svoj, onda sam osjetio da moje ruke nisu više moje, već da su Bogu darovane; onda sam opazio da moja usta nisu [više] usta moja, već Onoga u čije sam Tijelo pretvorio kruh i u čiju sam Krv pretvorio vino.“

Slijedećeg dana, sudionici duhovnih vježbi išli su na studijsko putovanje po Istri tragom mučenika Istre blaženoga Bonifacija Franceska. Tom prigodom posjetili su značajna mjesta gdje je blaženi Francesko živio, radio i gdje je odveden na svoje mučeništvo: Grožnjan, Krasica, Novigrad.

Francesco Bonifacio rođen je u Piranu 1912. godine. Pastoralno je djelovao u župama Novigrad i Krasica kod Buja te bio istaknuti član Katoličke akcije u radu s mladima. Nakon kapitulacije Italije nije napustio Istru već je ostao uz svoj narod. „Bio je vrlo revan, uzoran, svet i poletan svećenik, dobar organizator, ljubitelj i apostol mladeži.“ Odmah se našao na udaru komunističke vlasti. Dana 10. rujna 1946. procurila je vijest da su oznaši na Bujštini sastavili popis mlađih svećenika koja narodna straža mora likvidirati, među njima je bio u Francesco Bonifacio. Već su ga 11. rujna sačekali predvečer „narodni stražari“ na putu povratka iz Grožnjana u Krasicu i od tad mu se gubi svaki trag.  Mjesto stradanja ni danas nije poznato. Postoje neka svjedočanstva da je ubijen u Motovunskoj šumi, ali grob mu još nije otkriven. Tršćansko koparski biskup mons. Antonio Santin pokrenuo je proces za njegovo proglašenje blaženim 1957. i nakon 40 godina proces je završen, 16. svibnja 1997. godine u Trstu. Nakon 11 godina proučavanja u Rimu, papa Benedikt XVI. izdao je dekret 3. srpnja 2008. kojim je Bonifacio proglašen blaženim „in odium fidei“ – „iz mržnje prema vjeri“.

Dan su završili misnim slavljem u crkvi sv. Ivana Evanđelista u Fažani koje je predvodio don Marin u zajedništvu s vlč. Ilijom i paljenjem svijeća kod centralnog križa nakon mise, za sve poginule i nestale u Domovinskom ratu, za sve potrebite molitve, za Domovinu.

Zadnji dan započeli su svetim misnim slavljem koje je predvodio don Marin, a završili predavanjem. U njemu se predavač ukratko osvrnuo na praksu hodočašćenja po svetim mjestima i konstatirao kako se ona prečesto pretvori u turističko putovanje koje zasjeni sveto, sveto izgubi svoju temeljnu svrhu, povezivanje s Bogom, ukazivanje na njega. Potrebno je, kazao je, voditi brigu i o tome, i vratiti se bitnom.

Nakon osvrta zaključio je mišlju o mučeništvu. „Mučenik odabire smrt kao najuzvišeniji čin svoje vjere, jer je to naučio od Isusa Krista koji je prauzor mučenika, odnosno svjedoka. Vrhunac Kristova svjedočkog života je njegova patnja, smrt na križu i uskrsnuće od mrtvih. Po mučeničkoj smrti Isus se očituje i svjedoči da je prvi između živih i mrtvih koji na najuzvišeniji način svjedoči o Bogu Ocu. Isusova smrt na križu očitavanje je ljubavi u Bogu, ali i ljubavi prema čovjeku.“

„Možemo konstatirati da je kršćanski mučenik nasljedovatelj Isusa Krista u mučeništvu. Kršćanin je pozvan da u svojemu životu, u svojoj svakodnevnici postane uprisutnjeni Krist u povijesti“, zaključio je.