Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Dvadeset i prva obljetnica smrti dr. Franje Tuđmana

Petak, 11. 12. 2020.

Foto: HINA – preuzeto sa stranice Ministarstva hrvatskih branitelja.

U četvrtak 10. prosinca, svečano je obilježena dvadeset i prva obljetnica smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. U jutarnjim satima na grobu dr. Franje Tuđmana na zagrebačkom groblju Mirogoj, okupili su se visoki državni dužnosnici kako bi mu odali počast polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća. Vijenac su položili predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković u pratnji potpredsjednika Hrvatskog sabora Željka Reinera, potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved i ministar obrane Mario Banožić. Molitvu odrješenja predvodio je vojni ordinarij u RH msgr. Jure Bogdan u pratnji generalnog vikara vojnog ordinarijata don Marka Mede.

U 19.00 sati u zavjetnoj crkvi Sveta Mati Slobode, vojni ordinarij msgr. Jure Bogdan predvodio je svetu misu zadušnicu za pokojnog dr. Tuđmana. U sumisništvu s njime bili su generalni vikar Vojnog ordinarijata don Marko Medo, provincijal Hrvatske salezijanske provincije don Tihomir Šutalo SDB i župnik don Damir Stojić SDB. S obzirom na propisane epidemiološke mjere Nacionalnog stožera civilne zaštite koje ograničavaju broj sudionika na misnim slavljima, svetoj misi nazočili su samo gospodin Miroslav Tuđman, sin dr. Franje Tuđmana, gospođa Nevenka Tuđman, kćer dr. Franje Tuđmana, predstavnici Hrvatskog generalskog zbora i predstavnik HVIDR-e grada Zagreba.

Polazeći od riječi proroka Izaije (Iz 41,14) koje pred nas stavljaju liturgijska čitanja drugog tjedna Došašća - „Ne boj se, Jakove crviću, Izraele ličinko, ja sam pomoć tvoja – riječ je Gospodnja – Svetac Izraelov tvoj je otkupitelj“ – msgr. Jure Bogdan propovijed je počeo riječima: „Ove riječi proroka Izaije prate nas na našem hodu kroz Došašće. Makar se osjećali malima i bespomoćnima u globalnim previranjima, pa i unatoč ovoj situaciji epidemije koja nas je sve iznenada zatekla i kojoj se zapravo i ne nazire kraja, u Božjim očima nismo mali ni neznatni. Božje su riječi – riječi ohrabrenja, nade i spasenja. Ovo je također iskustvo našega hrvatskog naroda, brojčano maloga naroda koji se često našao na poprištu interesa raznih imperija. Ne bi se hrvatski narod održao u burama i neverama povijesti da nije bio 'usidren' – u nebu, da nije našao sigurnu luku u zajedništvu jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve. Vjera u Boga bila je čvrsto uporište našeg narodnog identiteta i naše sloge i našeg zajedništva. Stoga su se tijekom naše povijesti uvijek našli izvrsni muževi koji su svoj život stavili u službu općega dobra hrvatskoga naroda, sigurno ne bez udjela Božje providnosti. Dovoljno je spomenuti imena Zrinskih i Frankopana, Berislavića i Kačića, Matije Gupca i Stjepana Radića, Eugena Kvaternika i Ante Starčevića. U taj se niz ubraja i čovjek čije se 21. obljetnice smrti danas spominjemo, prvi predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman.“

Msgr. Bogdan istaknuo je da je u vrijeme raspada starih bezbožnih sustava, kada je smrtonosni „virus“ pohlepne ideologije i agresije harao našom Domovinom, Franjo Tuđman osjetio bilo hrvatskoga naroda te je, zahvaljujući nadljudskim naporima i žrtvama hrvatskih branitelja, Franjo Tuđman poveo svoj hrvatski narod kroz pustinju rata u slobodu.

Danas se pak naš narod, zajedno s čitavim svijetom, nalazi pred sasvim novim izazovom, pandemijom koronavirusa. „Podjele, kritizerstvo i nadmudrivanje ne će nam nimalo pomoći u ovim okolnostima. Naprotiv, kao u danima Domovinskoga rata, potrebna nam je narodna sloga, požrtvovnost, solidarnost i konstruktivno ponašanje,“ rekao je biskup i dodao: „Osim općedruštvenih izazova, pandemija koronavirusa donosi i veliko duhovno iskušenje.“

Vojni ordinarij naglasio je da nas biblijska povijest uči da nikada nema povratka na staro stoga je i ova nevolja poziv na rast u vjeri, nadi i ljubavi kako nas ne bi odnio „vjetar očaja“ i kako ne bismo potonuli u „more beznađa“.

Upravo nam evanđelje koje govori o Ivanu Krstitelju pokazuje što nam je činiti da ovo duhovno iskušenje postane milosni trenutak. „Na početku povijesti starozavjetnoga Izabranog naroda stoji Abraham, čovjek vjere i nade, a na završetku stoji Ivan Krstitelj, također čovjek vjere i nade. Što je Abraham nazirao samo u duhu, to je Ivan Krstitelj vidio vlastitim očima: Krista Spasitelja. Obećanje postaje viđenje. Nešto slično ponavlja se, na sakramentalan način, u životu svakoga kršćanina. Kada vjerujemo u Boga i sve predamo u Njegove milosrdne ruke, onda će doći trenutak kada vidimo i kušamo da smo sve dobro učinili“, rekao je msgr. Bogdan.