Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

IN MEMORIAM msgr. MILE BOGOVIĆ, umirovljeni biskup

Nedjelja, 20. 12. 2020.

Cerovac (Slunj), 7. kolovoza 1939. - Rijeka, 19. prosinca  2020.

U subotu 19. prosinca 2020., u Respiratornome centru KBC Rijeka, preminuo je gospićko-senjski biskup u miru msgr. Mile Bogović. Preminuo je od posljedica zaraze koronavirusom, u 82. godini života, 57. svećeništva i 22. godini biskupske službe. Sprovodni obredi i ukop msgr. Mile Bogovića prvog gospićko-senjskog biskupa održani su u gospićkoj katedrali Navještenja BDM u Gospiću, u utorak 22. prosinca 2020. u 11.00 sati[1]. Sprovodni obredi i misa zadušnica održani su u posebnim okolnostima epidemije Covida – 19, a i sam je pokojnik podlegao bolesti zaražen koronavirusom pa je i to bio još jedan razlog pojačanog opreza.

Na samom početku tijelo pokojnog biskupa bilo je položeno nad kriptom pred glavnim oltarom katedrale. Ukopne obrede predvodio je msgr. Zdenko Križić OCD gospićko-senjski biskup. Nakon što je tijelo pokojnika položeno u kriptu služena je misa zadušnica za pokojnika. Misu je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. S njim su koncelebrirali msgr. Giorgio Lingua apostolski nuncij u RH, msgr. Zdenko Križić gospićko-senjski biskup, nadbiskup metropolit riječki msgr. Ivan Devčić, nadbiskup koadjutor riječki i apostolski upravitelj dubrovački msgr. Mate Uzinić, msgr. Vlado Košić biskup sisački., msgr. Ivica Petanjak OFM Cap. biskup krčki, msgr. Jure Bogdan vojni ordinarij u RH, msgr. Tomislav Rogić biskup šibenski, msgr. Ivan Ćurić pomoćni biskup đakovačko-osječki, msgr. Ivan Milovan umirovljeni biskup porečki i pulski i nekoliko svećenika gospićko-senjske biskupije. U klupama su bili u korskome ruhu svi kanonici senjskoga kaptola, članovi obitelji Bogović, predstavnici županijskih i gradskih vlasti predvođenih županom Ličko-senjske županije dr. Darkom Milinovićem i  gradonačelnikom Gospića Karlom Starčevićem. Broj sudionika u sprovodnim obredima bio je strogo ograničen. Homiliju je održao msgr. Zdenko Križić. Na kraju mise od pokojnika su se oprostili apostolski nuncij msgr. Giorgio Lingua, nadbiskup msgr. Ivan Devčić i biskup msgr. Tomislav Rogić.

Mile Bogović, sin Mile Bogovića i Mande r. Piršić, rođen je u selu Cerovac u općini Slunj 7. kolovoza 1939. godine. Prva četiri razreda osnovne škole pohađao je u Nikšiću kraj Slunja, slijedeća dva razreda u sjemenišnoj školi u Pazinu, a sedmi i osmi razred u osmogodišnjoj školi u Slunju. Gimnaziju je završio u Pazinskom sjemeništu gdje je položio i ispit zrelosti. Nakon prve godine bogoslovnog studija 1958/59. u Pazinu, služi vojni rok i onda opet nastavlja u Pazinu filozofsko-teološki studij. Za svećenika je zaređen 5. srpnja 1964. Odmah nakon ređenja imenovan je kapelanom u Senju i župnim upraviteljem u župi Krivi Put. Tu ostaje jednu školsku godinu i kroz to vrijeme polaže ispite iz pete godine na Visokoj teološkoj školi u Pazinu. Poglavari ga odmah šalju na studij crkvene povijesti u Rim ali ne može dobiti putovnicu. U iščekivanju putovnice pohađa Katolički Bogoslovni Fakultet u Zagrebu ali i polaže ispite kako bi stekao licencijat (magisterij). Budući da je putovnicu dobio 1966. godine, u listopadu iste godine odlazi u Rim na studij crkvene povijesti na Papinskom sveučilištu Gregoriana. Od tada je i član zajednice svećenika studenata u Zavodu sv. Jeronima. Na istom fakultetu crkvene povijesti obranio je 21. lipnja 1971. godine doktorsku tezu pod naslovom: Le relazioni della Chiesa cattolica e gliortodossi in Dalmazia durante la Repubblica veneta nei secoli XVI e XVII.

Tajnikom nadbiskupa riječko-senjskog imenovan je odmah nakon završenih studija 1971. godine i istovremeno i predavačem crkvene povijesti na Riječkoj Visokoj teološkoj školi. Kroz ak. godinu 1973./74. ponovno boravi u Rimu i Vatikanskim arhivima i Biblioteci, radi na proučavanju izvorâ za povijest Crkve u Hrvata. 1974. godine imenovan je rektorom riječke teologije i tu službu obnaša do 1985. godine. Ponovno je rektorom iste škole od 1991. do 1994. Generalni vikar Riječko-senjske nadbiskupije bio je od 1993. do 1996. godine. Od 1981. do 1985. upravljao je župom Praputnjak kraj Rijeke i tu je kroz to vrijeme bio i stalno nastanjen. Nakon toga odlazi u Senj za upravitelja Sakralne baštine. Uz suradnju prijatelja uredio je i riznicu senjske katedrale stalno postavljenu. Iz Praputnjaka i Senja redovito odlazi u Rijeku radi predavanja na Riječkoj teologiji.

Objavljuje članke i radove iz područja svoje struke, uglavnom s područja Riječko-senjske nadbiskupije. Piše redovito u "Zvonima" i "Vili Velebita" te u ostalim novinama i periodicima. Posebno se bavi poviješću glagoljice u našim stranama. Stalni je suradnik Leksikografskog zavoda za različita izdanja, a za Hrvatski biografski leksikon piše sve jedinice o biskupima senjskim, krbavskim ili modruškim, otočnim, riječkim i Riječko-senjskim. Uređivao je niz "Priručna enciklopedija vjere" kod "Kršćanske sadašnjosti" u Zagrebu. Predavanja drži na mnogim znanstvenim skupovima.

Biskupsko imenovanje zateklo ga je na službi profesora na Riječkoj teologiji i profesora hrvatskog ranog srednjeg vijeka na Filozofskom Fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Glavni je urednik "Riječkog teološkog časopisa", član Vijeća Hrvatskog državnog sabora za žrtve rata, član Vijeća za ekumenizam i dijalog i Vijeća za kulturu Hrvatske Biskupske Konferencije, potpredsjednik Hrvatskog povijesnog Instituta u Rimu i upravitelj "Sakralne Baštine" u Senju (arhiv, biblioteka, riznica). Voditelj je znanstvenog projekta "Izvori za povijest Kraljevine Hrvatske u Vatikanskim arhivima od 16. do 20. stoljeća". Od početka domovinskog rata povjeravane su mu razne službe vezane uz brigu za ljude i crkvene objekte na stradalim i ugroženim područjima, a  nakon rata pročelnik je Nadbiskupijskog povjerenstva za obnovu stradalih područja. 3. travnja 1995. godine dobio je za svoj znanstveni rad nagradu grada Senja a 28. svibnja 1996. odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Vijeće Katoličkog Bogoslovnog Fakulteta u Zagrebu 21. ožujka 1992. godine priznaje ga naslovnim docentom, a 24. lipnja 1997. godine imenovan je docentom pri katedri crkvene povijesti na Katoličkom Bogoslovnom Fakultetu Sveučilišta u Zagrebu za Teologiju u Rijeci.

Od povratka iz Rima godinama je bio redovito predavač, a najčešće i organizator Teološko-pastoralnog tjedna za svećenike Riječke metropolije. Ujedno je od 1974. organizator i permanentnog obrazovanja svećenika Riječke nadbiskupije. Posebnu brigu posvećuje obilježavanju crkvenih obljetnica. U tom je smislu 1986. godine vodio pripreme i rad znanstvenog skupa "Krbavska biskupija u srednjem vijeku", u povodu 800. obljetnice osnutka krbavske biskupije, a 1997. međunarodnog znanstvenog skupa "Visoko crkveno školstvo u nas". Priredio je za tisak zbornike obaju skupova.

Riječko-senjskim pomoćnim biskupom i naslovnim biskupom Tamate imenovao ga je papa Ivan Pavao II., 4. lipnja 1999. godine. Za biskupa je zaređen 29. lipnja 1999. u Riječkoj katedrali. Prvim rezidenci­jalnim biskupom novoosnovane Gospićko-senjske biskupije imenovan je 25. svibnja 2000. Ustoličen je u Gospiću 25. srpnja 2000[2].

U Hrvatskoj biskupskoj konferenciji obnašao je službe: predsjednik HBK i BK BiH za hrvatski martirologij; član Biskupske komisije HBK za odnose s državom; član Biskupske komisije za dijalog sa Srpskom pravoslavnom Crkvom; član Biskupske komisije za Hrvatski Caritas; član Mješovite komisije Hrvatske biskupske konferencije, Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i Hrvatske unije viših redovničkih poglavarica, Član Biskupske komisije za Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima[3].

Papa Franjo primio je odreknuće od službe zbog starosne dobi msgr. Mile Bogovića od Gospićko-senjskog biskupa 4. travnja 2016. godine. Ujedno ga je imenovao apostolskim upraviteljem Gospićko-senjske biskupije do dana biskupskog ređenja njegova nasljednika u Gospiću msgr. Zdenka Križića, 25. svibnja 2016. godine. I nakon umirovljenja msgr. Mile Bogović je živio, pastoralno i znanstveno djelovao u Gospiću do iznenadne infektivne bolesti COVID-19 i smrti. Preminuo je u Kliničkom bolničkom centru Rijeka 19. prosinca 2020[4].