Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Knjiga “Obično o svetom” fra Žarka Relote predstavljena u Vojnom ordinarijatu

Subota, 19. 12. 2009.

U Vojnom ordinarijatu predstavljena je knjiga „Obično o svetome“ autora fra Žarka Relote, dekana Zagrebačkog dekanata i kapelana na Hrvatskom vojnom učilištu. Uz nazočnost visokih dužnosnika iz Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova, generala i visokih časnika, predstavljanju je nazočio veliki broj gostiju. Grupa Fides i klapa Sv. Juraj HRM-a glazbeno su uveličali program koji je modelirala gospođa Željka Ogresta. O knjizi su govorili državni tajnik u Ministarstvu obrane gospodin Mate Raboteg, generalni vikar Vojnog ordinarijata mons. Josip Šantić, profesor filozofije na KBF-u dr. Alojz Ćubelić, OP, i suurednica knjige i novinarka Hrvatskog vojnika gospođa Marija Alvir.

Predstavljanje je otvorio vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac. Ne krijući radost zbog povoda okupljanja, poželio je da uz ovu knjigu svima Božić bude radosniji i sretniji, a da redci iz nje budu okrjepa kako za ljudski, tako i kršćanski život. Čestitajući fra Žarku na objavljivanju knjige, istaknuo je nadu ponovnog skorašnjeg okupljanja na predstavljanju nove knjige istoga autora o svećeničkom pozivu i identitetu.

Knjigu je izdana u nakladi Vojnog ordinarijata. Predgovor je napisao mons. Josip Šantić.

Suurednica Marija Alvir zahvalila je fra Žarku Reloti što je odlučio svoje tekstove od kojih su mnogi objavljeni u rubrici “Duhovnost” u “Hrvatskom vojniku” sabrati u knjigu. Podsjetila je kako je “Duhovnost” pokrenuta prije desetak godina, ponajprije zbog želje da se čitateljima ponudi i sadržaje drukčije od klasičnih vojno-obrambenih tema, kakvima se “Hrvatski vojnik” bavi. Dakako, s godinama smo uvodili i druge sadržaje, mijenjali izgled pa čak i ime lista, no “Duhovnost” je ostala konstanta, kako u “Velebitu” i “Obrani”, tako i u “Hrvatskom vojniku”. Ne možemo reći da je to zbog čitanosti jer takva istraživanja nismo provodili, kao ni zbog poslovne obveze jer, iako smo službeno glasilo Ministarstva obrane, novinarski prilozi objavljeni u “Hrvatskom vojniku” nisu službeni stav MORH-a. To je prije svega zbog naše moralne obveze prema hrvatskim vojnicima, koji su ujedno naša ciljana čitateljska publika, kao i prema svim hrvatskim braniteljima, zahvaljujući kojima smo nedavno obilježili 18. obljetnicu našeg lista, rekla je Alavir, te podsjetila kako je “Hrvatski vojnik” rođen u Domovinskom ratu, baš nekako u vrijeme kada su u Gradu heroju umirali mnogi hrvatski branitelji. Njima u spomen, kao i svima drugima koji su svojom žrtvom platili našu slobodu, nastojimo očuvati vjeru da ta žrtva nije bila uzaludna. U tome nam umnogome pomaže upravo rubrika “Duhovnost”, čiji se tekstovi temelje na Bibliji - izvorištu naše vjere, rekla je Alvir.

Mons. Josip Šantić je istaknuo kako fra Relota svojim tekstovima pokušava približiti Božju riječ suvremenom čovjeku, vojniku, policajcu objavljujući ih u “Hrvatskom vojniku” i izgovarajući ih kroz prigodne homilije kao duhovni zov za ostvarenje vječne Božje Riječi i vječne Božje zamisli o čovjeku. Zato, uzeti kratki tekstovi kao poticaj za razmišljanje postaju izazov čitatelju, stavljajući ga sučelice suvremenom životu u konkretnoj stvarnosti svagdanjeg življenja, rekao je mons. Šantić, te podsjetio kako autor tekstova naglašava kako smo u krštenju pozvani da “živimo sukladno svetosti primljene milosti, budući da smo ´postali djeca Božja´ i da smo primili novo – kršćansko – dostojanstvo”. U ovim tekstovima otkrivamo novost da se po susretu s Božjom Riječi i po sakramentima događa bitna novost u ljudskom životu. Teško je to shvatiti onima koji nisu upoznali Riječ. Takvi će promatrati kršćanstvo kao povijesni pojavak koji izlazi iz ljudskih i povijesnih datosti. Međutim, oni koji su povjerovali Riječi vjerom prihvaćaju da je Bog ušao u našu povijest i da su njegovi sljedbenici “opečaćeni” kao “nova stvorenja” i da na svojim čelima nose Jaganjčev znak, istaknuo je mons. Šantić, te podsjetio kako je kršćanin čovjek koji čini prisutnim Krista u svijetu, postaje prepoznatljiv po tome što je drugačiji, postaje prihvaćan zato jer ljubi darivajući vlastiti život za svoje prijatelje i od njega je daleko svaka dvoličnost i farizejizam. On vidi i čuje, susreće se sa suvremenim svijetom i ne boji se biti “znak protivljenja”, ne po tome što drugome nanosi zlo nego upravo zato što živi Kristovu zapovijed ljubavi. Međutim, kršćanin je čovjek koji je u “novosti života” suprotnost od te stvarnosti jer svojim životom postaje izazov, i postavlja u pitanje suvremeni način neodgovornog življenja. S tim željama šaljemo ovu knjigu u javnost da bude poticaj svim čitateljima da se po njezinim recima nadahnjuju i primjenjuju ih u svojim životima, da živeći po Riječi ostvare svoj život u konačnom susretu s onim koji će doći na kraju vremena, rekao je na kraju mons. Šantić.

Doc. dr. Alojz Ćubelić je istaknuo kako autor želi na svim stranicama ove, bremenitim mislima ispunjene knjige, potaknuti potencijalne čitatelje da se ne daju uljuljati u svakodnevnici igre, zabave i svakovrsnih akcidentalija, već da se uključe u istinsko traganje smisla i dubine onoga što jest. Zato bi bilo potrebno, ako je to ikako današnjem čovjeku moguće, promijeniti perspektivu, rekao je.

Naslov “Obično o svetom” upućuje na izbor da se iz svakodnevnice pokuša progovoriti i približiti onome što je sveto. Veli fra Žarko Relota u predgovoru knjige: “Cilj joj je o svetom progovoriti jednostavno, a o povijesnom suvremeno. Čak malo pretenciozno, želi Krista izvući iz njegova vremena i dovesti ga današnjem konkretnom čovjeku”. Razne životne situacije i razni ljudi s kojima se susrećemo odraz su isprepletenosti onoga što je sekularno i sveto, onoga što nas odvraća ili potiče da se kao tražitelji smisla približimo i upoznamo naše konačno Odredište. U tom smislu autor knjige “Obično o svetom” fra Žarko Relota najčešće se obraća Hrvatskoj vojsci ili hrvatskom vojniku. Čini mi se da je vojska istodobno obična i neobična kategorija ljudi. Obična zato što se ne može izdvojiti od svih drugih ljudi po onome što ih u današnjem vremenu muči i raduje, a neobična po tome, što imaju zaseban način življenja i usudio bih se reći, poslanje, ne samo u ratu nego i u miru. Kad se fra Žarko Relota poglavito njima obraća onda to čini koristeći se zasebnom metodologijom i duhovnošću. Na kraju je istaknuo, kako su tekstovi objavljeni u knjizi na tragu II. Vatikanskog sabora, koji najavljuje duhovnost dijaloga. Dijalog nije sredstvo obraćenja, već sadrži evanđeosku vrijednost u samoj sebi. Posljedica te duhovnosti dijaloga jest čitanje znakova vremena povrh vidljivih granica Crkve i eksplicitne kršćanske pripadnosti. Gotovo na svim stranicama ove knjige to se dade uočiti kada fra Žarko Relota razmišlja o izabranim biblijskim tekstovima. Možemo se s njime slagati ili ne, on dosljedno i iz svoje perspektive nudi svoje viđenje onoga što je njemu važno, a potom i onima kojima svoju riječ upućuje, rekao je Ćubelić.

Mate Raboteg je istaknuo kako je ideja o izdavanju ove knjige, koja je više od homilijara, vrijedan pothvat upoznavanja šireg čitateljstva, dakle ne samo onih koji dolaze na fra Žarkove mise, sa tekstovima koji pred čitateljem teku kao slapovi proživljene mudrosti, koji izviru iz biblijskih i evanđeoskih poruka interpretiranih na uvijek suvremeni način. To su poruke za svakog čovjeka u svakom vremenu i svakoj situaciji, suočenog sa svojim križem i svojim iskušenjima koji traži smisao i postavlja pitanja te ište odgovore.

Fra Žarko u svojim tekstovima ne nudi pretenciozne odgovore i gotova rješenja, on nas potiče da budemo bolji ljudi preispitivanjem vlastitih slabosti i otvara nas za ljubav našeg Spasitelja, koji je radi nas prošao Kalvariju križa, uskrsnuo od mrtvih i učinio nas baštinicima vječnoga života. Smještajući evanđeoske i biblijske pouke u suvremeni kontekst fra Žarko nas učvršćuje u toj vjeri u spasiteljsku ulogu križa, koja sve naše križeve čini podnošljivim, koja daje smisao našim životima, budi u nama nadu i pomaže nam da kao ljudi nade širimo kršćanski optimizam u našoj svakodnevnici, rekao je Raboteg. Predstavljajući svoje iskustvo, rekao je kako se njemu čitanje knjige pretvorilo u razgovor sa samim sobom i u intimni dijalog-molitvu s Kristom. I tako se nađoh uhvaćenim u klopku, i tako mi priprema za predstavljanje knjige postade mojom osobnom duhovnom obnovom, rekao je, te podsjetio kako u tekstovima sakupljenima u knjizi “Obično o svetom”, fra Žarko promatra suvremenog čovjeka u njegovom socijalnom i političkom kontekstu, propituje mnoge ustaljene vrijednosti i prakse, a kao uzor našim životima ističe evanđeosku praksu ljubavi i solidarnosti među ljudima te vjeru da preko Kristove otkupiteljske žrtve na križu i Njegova uskrsnuća i sami zavrjeđujemo biti dionicima vječnog života. Nalazeći neiscrpno vrelo u biblijskim porukama i citatima iz Evanđelja fra Žarko se beskompromisno stavlja na stranu takozvanog, malog, “običnog” čovjeka pa čak ponekad i dovodeći u pitanje etablirane autoritete kada se ovi ne zasnivaju na autentičnim kršćanskim vrijednostima. To su primjerice razmišljanja o čovjekovoj slobodi i o granicama te slobode u konkretnoj društveno-političkoj datosti; o autentičnom i odgovornom kršćanstvu; o slabosti ljudske naravi i njene sklonosti grijehu ali i o iscjediteljskim plodovima Duha Svetoga po kojima postajemo bolji ljudi, sol zemlje i svjetlo, svijeta; o snazi molitve koja mijenja društvo, stvara novo ozračje, preobražava svijet, daje mu novu dimenziju i unosi duh vedrine i raspoloženja medu ljudima; o vrijednosti pravog prijateljstva u duhu Isusovog prijateljstva bez granica, do spremnosti na žrtvu za drugoga; o bezgraničnoj i bezuvjetnoj ljubavi koja je spremna i oprostiti i zaboraviti pa i onda kada je zbog prevelikih rana teško zaboraviti i kada opraštamo jer smo Kristovi učenici; o vrijednostima žene na način koji zaslužuje poštovanje jer ženu tretira kao ljudsko biće, ravnopravno u svakom pogledu muškarcu, bez koje ni on sam nije potpun čovjek; o ljudskoj nestalnosti i prevrtljivosti koja se očituje na primjeru Cvjetnice i muke Gospodnje jer narod, koji ga je do prije nekoliko dana slavio kao kralja mahnito viče propni ga, propni; o važnosti Kristovog uskrsnuća po kojemu život dobiva novo značenje, smrt više nije strašna, grob nema zadnju riječ; o odnosu vjere i znanosti i dr., rekao je na kraju Raboteg te zahvalio fra Žarku na počasti govoriti o njegovoj knjizi, ali još više mu je zahvalio na duhovnim darovima koje je stekao njenim čitanjem.

Na kraju se okupljenima zahvalio i sam autor, te zahvalio svima koji su doprinijeli da se knjiga objavi, ali i svima koji su se odazvali predstavljanju.