Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Križni put Hrvatske vojske i policije

Nedjelja, 15. 03. 2015.

Križni put Hrvatske vojske i policije na IV. korizmenu nedjelju 15. ožujka na Ksaverskom perivoju u Zagrebu predvodio je generalni vikar Vojnog ordinarijata u RH o. Jakov Mamić. Generalni vikar, vojni i policijski kapelani, pripadnici Počasno-zaštitne bojne, vojnici, policajci, kadeti Hrvatske vojske i polaznici Policijske akademije u procesiji iza križa i zastava krenuli su od zgrade Vojnog ordinarijata do ksaverske kalvarije, gdje su im se na križnom putu pridružili zagrebački vjernici i ksaverski župnik fra Vice Blekić, TOR.

Nagovor generalnog vikara o. Jakova Mamića

Braćo i sestre, nakon što smo moleći i razmišljajući prolazili Isusov križni put, nastojali smo biti sa sobom, sa svojom Crkvom i svojim narodom, kao i sa svim ljudima koje teški „križ“ života nije zaobišao. Tu smo da snagom svoje vjere i ljubavi idemo korakom patnika te budemo uz osuđenog i raspetog Boga i čovjeka Isusa Krista. Tu smo, jer vjerujemo da je upravo taj i takav Isus Krist naš jedini Spasitelj. Križni put nam pomaže da postanemo svjesni kako vjerujemo u Isusa ljudske slabosti: Isusa koji pada pod teretom križa, Isusa koji plače u tjeskobi života, Isusa izloženog smrti kriminalca zbog svih nas. Ovdje vidimo da pravi Bog u liku pravog čovjeka: pada i plače, znoji se krvavim znojem i osjeća napuštenost i izdaju, ali ne odustaje od križa.

Braćo i sestre, Križni put nam pomaže da dođemo do svoje velike istine koja nas ispunja smislom, tješi i daje nam snagu da ne klonemo na svom putu vjere, kušnje i križa. Ovdje se svrstavamo s onima koji slijede Boga koji pada pod teretom križa; koji ga traže, prihvaćaju i ljube jer smo i sami imali iskustvo vlastitog loma i pada, iskustvo ljudi prepuštenih svojoj nemoći.

Postupak žene Veronike pomaže nam kako Isusa prepoznati i kako mu pristupiti. Ona za sebe ništa nije ni tražila ni učinila. Ona je pružila svoj rubac umornom, krvlju i znojem oblivenom patniku Isusu Kristu. Isto tako i Šimun Cirenac, umorni povratnik iz polja, uzima križ osuđenog Isusa, a da ne pita ni tko je ni zašto ga nosi. Vjerojatno je i sam bio svjestan važnosti ljudske pomoći u tako gorkoj potrebi. Blago nama ako pripadamo takvim ljudima.

Braćo i sestre, Isusovi se ljudi uvijek nalaze ili pod križem ili u neposrednoj blizini križa onih ljudi koji ostaju bez nade. Naći se na tim mjestima, pomoći umornom čovjeku i narodu te htjeti ponijeti breme svojeg i njegovog života, to je put naše svetosti. Naći se pod tim križem onda kad čovjek i narod izgube sigurnost, kad strah obuzme ljude, kad smo ispražnjeni od nade, to je znak kršćanske solidarnosti. Biti pod križem čovjekove i narodne agonije, beznađa, grozne i stvarne istine da možda neće opstati niti kao narod i pomoći mu da nosi svoj križ, to je znak da vjerujemo da ipak sve može biti drugačije snagom križa i vjere. Ovo razumiju jednostavni i siromašni ljudi, ljudi svjesni svoje nemoći i dobrote Božje. Samo oni znaju i vjeruju da je svetost i spasenje plod žrtve pravednika Isusa. On razumije koliko je snažna ljubav i koliko je pogubna sebičnost. I tome nas uči.

Ovdje, na zagrebačkoj ksaverskoj Kalvariji, danas na Križnom putu Hrvatske vojske i policije, spoznajemo kako je današnja pakost svih nas posve jednaka onoj pakosti ljudi koja je Krista pribila na križ. Ovdje nam se otvaraju oči da vidimo mnoštvo osobnih i kolektivnih kalvarija: vidimo neminovnu kalvariju pustoši ove zemlje, kalvariju identiteta osobe, braka i obitelji, kalvariju egzodusa mladih i stručnih ljudi, kalvariju besposlenosti i besperspektivnosti, kalvariju ideologizacije društva i povratka na marginaliziranje kršćanstva, kalvariju neslućenih podjela u zemlji, kalvariju beznađa začetih da će se ikada roditi, kalvariju starih i bolesnih kao viška, izgubljenosti vrednota od kojih je nacija živjela, kalvariju budućnosti u kojoj se obiteljski ljudi, radnici, mladi ljudi etičko-moralnih vrednota ne prepoznaju, ali zato nam ogroman dio medija, izobrazbe i kadrovskih baza jamči da je budućnost koju nam oni nude, prava budućnost. Unatoč činjenici što mrtvi i živi, koji su stvarali ovu zemlju i branili njezin cjeloviti teritorijalno-duhovni integritet upozoravaju da ovo nije zemlja njihove nade, uporno se ustrajava na ponudi zemlje u kojoj se oni ne prepoznaju, a niti nju prepoznaju kao svoju budućnost. To su neke kalvarije naroda.

Naša najtužnija kalvarija danas je „kalvarija mladih“. Jedino što imaju jest nada da će se ostvariti i da im ova zemlja to treba ponuditi. Ali, oni su razapeti u svojoj nadi. Oni nas pozivaju da se uložimo kako ne bi ostali bez nade. Pozivaju nas da im pomognemo kako svoja prava i potrebe ne bi osjetili kao prokletstvo rađanja u ovoj zemlji. Njihova situacija proziva sve od roditelja, odgojnih institucija i ljudi odgovornih u politici. I doista, s obzirom na mlade u ovoj zemlji nema „nevinih“: nisu nevini roditelji zato što nepovjerenjem i relativiziranjem odgoja uskraćuju zdravo ozračje izrastanja mladih; nije nevina Crkva zbog svojeg načelnog govora, ponuda i utjeha što ne pružaju mladima stvarne oslonce snage vjere i evanđelja; nije nevino društvo koje svojim neznanjem i nestručnošću te neuvažavanjem mladih i zaobilaženjem tog prioritetnog pitanja zemlje, ne jamči mladima da će se ovdje ostvarili i da će ovu zemlju kvalitetno graditi.

Braćo i sestre, dragi vjernici, vojnici i policajci, dragi mladi, pogledom svoje vjere premostite provalije koje smo zapazili s ove kalvarije. Neka vam pogled otpočine na onoj drugoj strani ove gorke praznine. Vjerom tražimo Gospodina Boga, svoju budućnost i budućnost svoje zemlje s onu stranu našega straha, s onu stranu svoje pustinje, s onu stranu ponora našeg beznađa. Učimo se aktivno i vjernički čekati i ne posustati u vjeri i nadi u Sina Božjega. Založimo se svi da nam Crkva bude čistija, da nam država bude odgovornija, da nam zemlja bude plodnija, da nam obitelji budu ognjišta ljubavi i života, da nam ljudski život bude svetiji, da nam kultura bude zrelija, da nam duša bude čovječnija. Dragi vojnici i policajci, ostanite Isusovi u turbulentnim situacijama našeg vremena! Svanut će dan Uskrsa, kad će se vidjeti da je Isusov grob prazan. Vjerujte, i naš će takav biti. Amen