Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Križni put na lurdskoj Kalvariji i paljenje zavjetne svijeće

Četvrtak, 23. 05. 2024.

Nakon svete mise pred Spiljom ukazanja, hodočasnici na 30. hodočašću Hrvatske vojske, policije i branitelja u Lurdu, sudjelovali su na pobožnosti križnog puta na lurdskoj Kalvariji. Križni put predvodio je vojni ordinarij u RH msgr. Jure Bogdan u zajedništvu s vrhbosanskim nadbiskupom i apostolskim upraviteljem Vojnog ordinarijata u BiH msgr. Tomom Vukšićem.

Za molitvu je ove godine izabran križni put koji je priredio vlč. Tomislav Ivančić „Pođi za mnom, Susret s Isusom Kristom u Križnom putu“. Prigodne tekstove meditacija kod četrnaest postaja čitali su kadeti Hrvatskog vojnog učilišta, polaznici Policijske akademije, i pripadnici OS BiH a molitve su izgovarali vojni biskupi.

Po završetku pobožnosti, prigodni nagovor uputio je vrhbosanski nadbiskup msgr. Tomo Vukšić. „Draga braćo i sestre, pobožnost križnog puta nosi sa sobom pobožnost solidarnosti s Isusom Kristom Gospodinom u vrlo teškim i tužnim časovima njegova života. S druge strane ova pobožnost nosi i napast da ju obavljamo samo kao sjećanje. Ona jest sjećanje…ali na sjećanju treba graditi aktualizaciju i posuvremenjenje.“ Nadbiskup  je također istaknuo drugu napast, a to je da u Isusovom križnome putu vidimo samo patnju i trpljenje, a ne i Isusovu vjernost i poslušnost Božjoj volji.

Nadbiskup je u nastavku nagovora govorio o dva velika križa ljudskoga života. Prvi križ je samo ljudsko tijelo. Tijelo, samo po sebi unosi mnoge križeve u ljudski život koji je zbog tijela ograničen potrebama, patnjom i bolima. Drugi križ ljudskog života je vrijeme, napose križ isteka našeg životnog vijeka. Odgovor na ova dva velika problema, ova dva križa pronalazimo u Isusovom životu, u njegovu križnom putu, u njegovoj smrti i uskrsnuću. Nadbiskup je na kraju nagovora potaknuo vjernike da ponavljaju s apostolom Pavlom riječi koje nam mogu dati snagu u nošenju: „Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.“ (Rim 8, 38-39)

Poslije pobožnosti križnoga puta hodočasnici su se ponovno uputili prema Svetištu gdje je zapaljena zavjetna svijeća. Zavjetnu svijeću zapalilo je zapovjednik hodočašća brigadni general Željko Ljubas, i potom je upućena molitva Mariji Kraljici Hrvata:

Čuvaj moj narod…

Dugi su bili dani njegovih stradanja

i muka,

ali i vjere postojane i čvrste –

koju vihori nevolja i kušnja

nisu mogli uništiti.

Čuvaj moj narod…

On je odnjihan na siromašnim

ali svijetlim ognjištima

uz žarki plamen molitava

i pjev tužbalica

uz cviljenje gusala –

o junačkim i slavnim

podvizima pređa.

Čuvaj moj narod – baštinu svoju,

čije su brazde natopljene

krvlju mučenika

i znojem ratara,

iz kojih niču klasovi zlatni –

za dane nove.

Ti si uvijek bila njegov stijeg

njegova pobjeda

i slava

i Majka milosrđa

što je čula svaki vapaj,

izvidala ranu svaku.

Čuvaj moj narod…

Sva polja njegova grba,

što Tvoje Srce kao štit krasi,

prekrivena su bjelinom ljiljana

i crvenilom ruža…

i križ spasenja blista na Tvome čelu

i žezlo Tomislava

u Tvojim je rukama.

Vladaj kroz vjekove narodom mojim

koji Te zove Kraljicom svojom. (s. Marija od Presvetog Srca)