Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Prije svete mise biskup je poručio vikarima i svećenicima da ovo misno slavlje "najbolje očituje zajedništvo biskupa i svećenika, koji vrše službu liturga, učitelja vjere i upravitelja vjerničke zajednice. Danas, na Veliki četvrtak, spominjemo se ustanove euharistije koja, zajedno s krštenjem i potvrdom, zauzima središnje mjesto u kršćanskoj inicijaciji i predstavlja izvor samoga života Crkve. Ona je srce Crkve. Bez euharistije nema Crkve ali i Crkve bez euharistije. Danas se spominjemo i velike Isusove zapovijedi ljubavi. Veliki četvrtak je dan kada se posvećuje ulje koje se koristi za krizmu i bolesničko pomazanje. Veliki četvrtak je dan svećeničkih obećanja, koje ćemo danas obnoviti. Molimo kod ove sv. mise za naše svećenike da ostanu vjerni svome zvanju. Molimo i za svećenike: mons. Joška Šantića, mons. Ivu Jurasića. Nedavno je preminuo o. Ante Vukoja. Dobri Bog neka mu bude milostiv! Preporučam vam u molitve fra Božu Ančića koji se nalazi u Afganistanu da sretno i s blagoslovom kao svećenik obavi svoju službu", poručio je biskup.

Homilija vojnog ordinarija

Evanđelist Luka u današnjem evanđelju opisuje Isusov dolazak u grad Nazaret, gdje je bio othranjen. Po svom običaju Isus je ušao u sinagogu i pročitao riječi proroka Izaije, koje je primijenio na sebe: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje“ (Lk 4, 8). Svetom Luki je bilo na srcu uvjeriti i učvrstiti svoju zajednicu u sigurnost vjere, ispovijedajući Isusa Krista kao Božjega Sina, koji je došao uspostaviti pravdu i osloboditi čovjeka od svih otuđenja.

Isus je došao ostvariti proroštva i donijeti Blagovijest- Evanđelje siromasima, darovati oslobođenje sužnjima, vratiti vid slijepima i podariti slobodu potlačenima, osloboditi od bolesti; od društvenih, političkih i ratnih nepravdi, podariti zdravlje duše i tijela i udijeliti mir.

Današnje evanđelje završava Isusovim riječima: „Danas se ispunilo ovo pismo što vam odzvanja u ušima“ (Lk 4, 21). Evanđelist veli da je dojam bio veoma snažan. Svi su Isusu odobravali i divili se „milosnim riječima što su tekle iz njegovih usta“ (Lk 4, 23). To je ta radosna vijest koja se uvijek ostvaruje u svakome koji se otvara snazi Duha u Isusu Kristu.

Draga braćo svećenici, braćo i sestre! Crkva nam stavlja ovaj evanđeoski tekst na razmišljanje da učvrstimo prije svega svoju vjeru u Isusa Krista, da mu vjerujemo. Ovo je veoma važno. Ako vjerujemo u Isusa Krista, ako mu se povjerimo kao Božjemu Sinu, onda nas ništa ne može odijeliti od njega. Štoviše, to će nas još više potaknuti da ga slijedimo pa i uz cijenu žrtve vlastitog života. Važno je razumjeti da je Isusov put, put povjerenja, put darivanja i predanja. Njegovo predanje nama nas mijenja, a naše predanje njemu svjedoči o našoj promjeni.

Isus je na Veliki četvrtak ustanovio Presveti oltarski sakrament pod prilikama kruha i vina. Da bi mogao nastaviti svoje poslanje i spasenje ljudi, ustanovio je svećenički red kad je rekao: „Ovo činite meni na spomen!“ (Lk 22,19). U stvari to je najjači oblik Isusovog redanja po kojem trajno ostaje s nama dok je svijeta.

Evanđelist Ivan donosi obilan izvještaj iz dvorane Posljednje večere. U Isusovim se riječima očituje beskrajna ljubav prema ljudima, posebno prema učenicima koje je nazvao prijateljima. Ušli smo u kategoriju Božjih prijatelja. A to je stoga što nam je rekao sve što je čuo od Oca- predaje nama za nas i za druge. U tu kategoriju ušli smo i kao Isusovi odabranici- svećenici: postali sudionici njegova svećeništva. Većeg prijateljstva nije nam mogao iskazati nego kad nas je pozvao da kao svećenici Novoga saveza djelujemo u njegovo ime. Povjerio nam je službu nad nečistim dusima; da izgonimo đavle, da liječimo svaku bolest i svaku nemoć“ (Mt 10, 1). Povjerio nam je službu svojeg uprisutnjenja kroz sakrament euharistije; službu ozdravljenja kroz sakrament pokore i pomazanja; službu otkupljenja kroz sakrament krštenja; službu sjedinjenja kroz sakrament svete pričesti; službu poslanja i posvećivanja kroz sakrament sv. Potvrde.

Isus Krist ostvaruje to svoje poslanje po nama. Stoga svećenik vrši svećeničku službu de facto „in persona Christi“- u Ime Kristovo. I tako su svećenici po sakramentu svećeničkog ređenja uključeni u samu službu Isusa Krista Učitelja, Svećenika i Kralja.

Isus je rekao: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vas da ostane“ (Iv 15,16). Stoga svećenik ima prema II Vatikanskom saboru kao prvu obvezu naviještati Riječ Božju kako bi se dogodio susret s Isusom Kristom.

Blaženi kardinal Stepinac obratio se vojnim svećenicima na završetku duhovnih vježbi 24. studenoga l941. godine, kad im je, na osobit način, stavio na srce naviještanje Božje riječi. Opominje ih i potiče da propovijedaju vojnicima ne „prazne priče ili ljudsku mudrost, nego Krista Raspetoga. Potom ih je ohrabrio napominjući: „Ako budete morali koriti, budite otvoreni kao sv. Ivan Krstitelj. (…) Kad budete morali tješiti budite blagi kao Krist koji na grobu Lazarovu plače zajedno s drugima, ali više nego ustima, gospodo, propovijedajte raspetoga Isusa svojim životom. Jer po tome se poznaju najviše sluge Božje, po riječima sv. Pavla “što razapeše tijelo svoje strastima i požudama“ (Gal 5, 20). To će biti najbolja propovijed vojnicima i zalog svakog uspjeha“. (Alojzije Stepinac: nadbiskup zagrebački- propovijedi govori, poruke, str (XXXI). A na jednom drugom mjestu kaže Blaženik: „Rad za Boga naša je najveća čast, rad za Boga naša je prva dužnost(…) da možemo i smijemo nastaviti djelo Kristovo (…) Mi smo u službi evanđelja. Tamo gdje službenici evanđelja spavaju, tamo neprijatelj brzo zasije kukolj i lažne nauke koje duše strovaljuju u propast“ (Isto, str. XXXII).

Braćo svećenici! Svaki put kada slavimo sakrament euharistije, Sv. Misu, postajemo dionici otajstva Kristove muke, smrti i uskrsnuća. Postajemo otkupljeni. Euharistija je tako veliki dar da mu nećemo nikada moći do kraja zahvaliti. Stoga je veoma važno za jednog svećenika da svakog dana slavi sv. misu. Kad bi bio svjestan toga dara ne bi nijednog dana propustio slaviti sv. misu.

Sveta Pričest, taj kruh i vino, koje je tijelo i krv Isusa Krista spašava nas, oprašta nam grijehe, sjedinjuje nas s Ocem. I zato mi s oltara često govorimo, posebno vjernicima, da treba ići svake nedjelje na Sv. Misu jer je to dan Gospodinova uskrsnuća i dan našega spasenja.

Isus Krist nas je odabrao da budemo pastiri. On je taj koji prolazi gradovima i selima (usp. Mt 9, 35). On je taj koji naučava i propovijeda Evanđelje o Kraljevstvu Božjemu. On je taj koji liječi sve bolesti i slabosti čovjeka. On je taj koji suosjeća i iskazuje sućut svima koji su umorni i opterećeni, koji su ponekad kao ovce bez pastira. (usp Mt 9, 36). Stoga molimo danas jedni za druge da budemo bolje i uspješnije sluge prisutnog Krista Pastira među ljudima današnjeg vremena.

Braćo svećenici! Ja vam od srca zahvaljujem na vašem velikodušnom služenju: Vama oče Jakove, vama don Josipe i svima vama braćo svećenici. Učinit ćete me još radosnijim ove godine, dok sam u službi Vojnog ordinarija, budete li i dalje nastojali da se Krist proslavi među vojno-redarstvenim snagama. Naime Koncil ističe: „Prije svega, pastiri Kristova stada moraju sveto i poletno, ponizno i snažno obavljati svoju službu na sliku vrhovnog i vječnog Svećenika, Pastira i Biskupa naših duša; tako obavljena služba, bit će i za njih izvrsno sredstvo posvećenja“ (LG 41, 2). Štoviše, bit će kadar reći zajedno s Pavlom. „Meni je živjeti Krist“ (Fil 1, 21).

Mislite na Riječ Božju koja je oštrija od svakog dvosjeklog mača (usp. Heb 4,12). Mislite na Liturgijsku molitvu, naročito na moljenje časoslova, gdje sam Krist moli s nama i za nas. Mislite na sakramente, posebno sakrament Sv. Ispovijedi. Potrebno je ovom sakramentu posvetiti više pažnje zbog svoga osobnog duhovnog života i života svojih vjernika.

Danas slavimo i posvetu ulja. Slaveći liturgiju posvete ulja spominjemo se ustanove euharistije i svećeničkog reda u koji nas je pozvao Isus Krist. Ova posveta ulja osobito ističe ulogu Duha Svetoga u našoj posveti i posveti i snazi svega što sakramentalno činimo,. Duh Sveti je pomazanje. On je Isusa učinio Kristom. Njegovom snagom možemo činiti djela Božja.

Svećeničko zvanje je Božji dar. Stoga smo zahvalni Bogu Isusu Kristu i radosni jer smo svjesni da nas On treba, da treba naše srce, naše ruke, naše noge. On po nama i s nama želi obnavljati svijet. On računa s nama i poručuje nam da se ne bojimo, da bdijemo, da tražimo i da kucamo na njegovo Srce. On nas maže uljem Božje snage da bismo i mi pomazivali druge tom snagom.

Da bismo uspjeli u svom zvanju potrebna je dakle pomoć neba. Izvori naše snage su molitva, svakodnevna Sv. Misa, moljenje časoslova, ispit savjesti, razmatranje, jer tko ne napreduje taj nazaduje.

Čuvajmo čestit i neokaljan život! Razvijajmo povezanost i solidarnost. Njegujmo u sebi i u drugima osjećaj da nas Bog ljubi i osposobljava da ljubimo. Amen.

Uskrsna čestitka generalnog vikara o. Jakova Mamića biskupu Jurju Jezerincu

Poštovani i dragi oče biskupe, draga braćo svećenici, poštovani djelatnici Vojnog ordinarijata, MORH-ova Samostalnog odjela za potporu Vojnog ordinarijata kao i MUP-ove Samostalne službe za suradnju s Vojnim ordinarijatom.

Danas, na dan našeg euharistijskog zajedništva u kojem se prepoznajemo kao Isusovi svećenici i učenici, ulazimo u Sveto trodnevlje Isusovog života: u događaj njegove patnje, njegove smrti i njegovog uskrsnuća od mrtvih. Dok je njegova patnja i smrt događaj koji ima svjedoke te su povijesno dodirljivi, njegovo uskrsnuće je otajstvo vjere i u tom se moramo osloniti na povjerenje do kojeg smo došli drugujući s Isusom i njegovom riječju, na iskaz žena i učenika. Drugih oslonaca nemamo.

Dragi oče biskupe, htio bih u ime svih ovdje nazočnih, kao i odsutnih kapelana i pomoćnika Vojnog ordinarijata, izreći Vam čestitku sretnog Uskrsa. Kako je teško o velikim otajstvima jednostavno govoriti. Mislim daje svatko od nas osjetio tu nemoć.

Oče biskupe, želimo da Vama i nama Uskrs bude veliko otajstvo vjere: oslonac koji neće popustiti ni u najvećim navalama zla. Želio Vama i nama da na Uskrs bude oslonac u našim slabostima, snaga u našoj malaksalosti, zov u našem oklijevanju, nada u našoj praznini, budućnost prema kojoj kročimo smireno i s povjerenjem.

Oče biskupe, svjesni smo i vremena i stanja u kojem ova Ustanova živi i nalazi se. Bogu hvala, sačuvali smo crkvenost i čistu savjest. Ostaje ono što smo učinili snagom ljubavi i našeg međusobnog razumijevanja i podržavanja. Živjeli smo i živimo rane od kojih trpe neki naši suradnici, ali je važno da ih nismo izdali u podršci i zalaganju da im bude lakše. Znadete da činimo sve kako bi Vojni ordinarijat bio mjesto na kojem će svaki umorni čovjek vojske i policije naći čovjeka razumijevanja i suputnika. Nije lako. Svi mi imamo to iskustvo i često se pitamo zašto? Neka odgovore dadne povijest, a mi ostanimo Isusovi, ako je moguće, do kraja.

Dragi naš biskupe, sretan Vam Uskrs! Isus Krist bio Vam osloboditelj od svih mučnih situacija kako biste kao Pastir ove Crkve sigurno kročili pred svojim stadom. Hvala Vam, dragi naš biskupe, za čovječnost i neposrednost, jednostavnost i iskrenost.