Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Misa posvete ulja u Vojnom ordinarijatu

Četvrtak, 02. 04. 2015.

Misu posvete ulja u kapelu sjedišta Vojnog ordinarijata na Veliki četvrtak, 2. travnja, predvodio je vojni biskup Juraj Jezerinac u koncelebraciji s apostolskim nuncijem u RH Alessandrom D'Erricom i generalnim vikarom Vojne biskupije, o. Jakovom Mamićem. Pozdravljajući okupljene, napose apostolskog nuncija kao izaslanika Svetoga Oca, vikara i svećenike, biskup je prije svete mire istaknuo kako nas misa posvete ulja uvodi u srce našeg svećeništva. „Današnji dan zove se i 'svećenički dan' jer je Isus na Veliki četvrtak ustanovio svećenički red i euharistiju te dao novu zapovijed - zapovijed ljubavi. Molimo Gospodina da svim svećenicima Gospodin udijeli snagu Duha Svetoga kako bi mogli i dalje nesebično služiti narodu i Crkvi, a posebno među vojno-redarstvenim snagama RH.

Biskup se spomenuo i svih pokojnih svećenika Vojnog ordinarijata, svih koji su bili na službi policijskih i vojnih kapelana, đakona Antonia i bogoslova Branka, a posebno o. Zdravka Barića koji je trenutno u misiji u Afganistanu.

Na kraju svete mise biskupu i svećenicima se obratio apostolski nuncij rekavši da je jako želio sudjelovati na ovom misnom slavlju među vojnim i policijskim kapelanima. Naglasio je važnost i posebnost Vojne biskupije za Hrvatsko društvo i brigu koju Sveta Stolica predaje vojnim biskupijama.

Na kraju misnog slavlja apostolskom nunciju i ocu biskupu u ime svećenika zahvalio se generalni vikar o. Jakov Mamić.

Homilija vojnog ordinarija

Prvo čitanje donosi izvadak iz knjige proroka Izaije. U njemu stoji napisano: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza, posla me blagovjesnikom biti siromasima, iscijeliti srca slomljena: zarobljenicima proglasiti slobodu, sužnjima oslobođenje.“ (Iz 61,1) Prorok Izaija je ovim riječima dao do znanja da ga je Duh Sveti posvetio za posebno poslanje. Ove su riječi bile i nagovještaj budućeg Mesije Isusa Krista iz Nazareta. O tome je više zapisao evanđelist Luka. Isus je došao, kao i obično, jedne subote u sinagogu, u Nazaret, gdje bijaše othranjen. Pružili su mu knjigu proroka Izaije. On je otvorio stranicu na kojoj su bile zapisane riječi proroka: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza.“ (Lk 4, 18) I dodaje: „Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.“ (Lk 4, 21) To znači da ne trebaju više očekivati Mesiju, da će oni od sada biti svjedoci svega što su čuli i vidjeli.

Braćo svećenici! I vi ste nasljednici i opunomoćenici Isusovi, poslani u svijet, kao što je bio poslan Isus od Oca svoga koji je na nebesima. Isus je rekao svojim učenicima: „Kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas.“ (Iv 20, 21) Tu je punomoć Isus predao Crkvi odnosno svećenicima. Poslanje je to koje ne smijemo povremeno živjeti. Ono od nas traži cjelovito prianjanje i trajno naše osobe uz Isusa Krista. Stoga je primarna svećenikova dužnost naviještati svima evanđelje. Zato svaki svećenik može reći: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza.“ (Lk 4, 18) To smo poslanje primili preko biskupa od samoga Krista, koje nas je učinilo dionicima Isusovog svećeništva. Navještaj evanđelja ima za cilj da se u čovjeku dogodi susret s Isusom Kristom. Isus je rekao: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas. I poslah vas da idete i rod donosite.“ (Iv 15, 16)

Kada dublje razmišljamo o svom svećeničkom pozivu i poslanju stojimo pred jednom velikom tajnom koja nas sve ispunja radošću i zahvalnošću. Možda smo navikli gledati naše svećeničko poslanje običnim očima, možda nam prelazi sve više u naviku, no danas, na Veliki četvrtak, želimo u sebi ponovno probuditi svijest veličine i odgovornosti svećeničkog poziva. Iako nas sve više udaljuju dani od našega svećeničkog ređenja, s njima se ne briše i ne nestaje važnost našega ređenja, štoviše, treba ga svakodnevno obnavljati.

Ne zaboravimo da nas je sam Bog izabrao. Krist je onaj koji nas ljubi i koji nas je svojom krvlju oslobodio od naših grijeha i od nas učinio „kraljevsko svećeništvo“. To nas još više potiče da živimo svoje svećeništvo. Papa Franjo je rekao: „Zbog naših slabosti ovu duhovnost treba neprestano hraniti svakodnevnim slavljenjem Euharistije, molitvenim čitanjem Svetoga pisma, vjernom molitvom Časoslova, intenzivnom osobnom molitvom, čestim sakramentom pomirenja“.

Gdje ćemo naći snagu da bismo živjeli svoje poslanje koje proizlazi iz svećeničkog posvećenja? Odgovor je jednostavan. Ono što vrijedi za svakog kršćanina, to posebno vrijedi za svećenika, a to je Isus Krist. Isus nas nije ostavio kao siročad nego nam je dao Duha Svetoga. Izvor i hrana našeg svećeničkog identiteta i poslanja je Isus Krist.

Blaženi kardinal Stepinac, čije proglašenje svetim uskoro očekujemo, stajao je zbunjen pred svećeničkim pozivom, da li se odazvati ili ne, prihvatiti ga ili odbiti, bojeći se da neće biti kadar održati se na visini kao svećenik, dok konačno nije donio odluku, uvjeren da je Bog onaj u kojega može položiti svoju nadu. Zato i odabire svoje geslo: U tebe se Gospodine uzdam.

Braćo svećenici! Međusobno gajite zajedništvo i povjerenje. Blaženiku je bilo posebno na srcu nastojati oko svećeničkog jedinstva. Ono je veoma važno ne samo zbog međusobnog svećeničkog jedinstva nego i zbog toga što će se svećenici, ukoliko su međusobno povezani i ujedinjeni, lakše suprotstaviti različitim izazovima. Zajedništvo je hrana i pokazatelj zajedništva Crkve. U tom se pročišćujemo i evanđeoski obnavljajmo.

Braćo svećenici, mi smo na posebni način uključeni u ministerijalno svećeništvo. Stoga danas o njemu više razmišljamo, zahvaljujemo Bogu na daru svećeništva kao i vjernicima koji se mole za svoje svećenike. Danas imamo i obnovu svećeničkih obećanja. Ovom gestom želimo ponovno potvrditi da se želimo još više suobličiti Isusu Kristu, Velikom Svećeniku. Ova nas gesta podsjeća da smo pozvani utrošiti svoj život u službi potpunog darivanja kršćanskoj zajednici, posebno među vojno- redarstvenim snagama. Pred teškoćama ne trebamo odmah klonuti. Trebamo imati stalno na pameti da nas Gospodin nije ostavio kao siročad, već nam je dao dar Duha Svetoga.

I na kraju, hvala vam na vašem nesebičnom služenju, na zauzetosti kako što bolje navijestiti Isusa Krista ovom našem vremenu, posebno vojniku i policajcu.

I dalje ću se moliti za vas da s još većim žarom i ljubavlju naviještate Isusa Krista raspetog i uskrslog. Sjetite se koji puta i mene u svojim molitvama da preostali dio svoga života i rada u Vojnoj biskupiji, dok drugačije ne odredi sv. Otac, dovršim u suradnji s vama časno i odgovorno.

Posebno zahvaljujem gospodinu Nunciju, mons. Alessandru D,Ericu ne samo na njegovom sudjelovanju nego i brizi kako bi se naš rad odvijao što bolje i kvalitetnije, u duhu međunarodnih Ugovora na dobro katolika vojnika i policajaca.

Neka nas Isus Krist učvrsti u našem svećeništvu kako bi naše svećeničko djelovanje bilo još djelotvornije.

I na kraju, povjerimo se Majci Božjoj, majci Gospodina našega Isusa Krista, koja je ne samo Njegova majka nego i majka svih nas svećenika. Amen.