Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Misa Večere Gospodnje

Četvrtak, 13. 04. 2017.

Obrede Velikog četvrtka predvodio je 13. travnja u Vojnom ordinarijatu vojni biskup msgr. Jure Bogdan u zajedništvu s vojnim biskupom u miru msgr. Jurjem Jezerincem, pastoralnim vikarom don Markom Medom, policijskim kapelanom don Marinom Dragom Kozićem i bogoslovima Vojnog ordinarijata. Na večernjim obredima sudjelovalo je dosta svijeta u kapelici i predvorju. Biskup Bogdan je u propovijedi istaknuo kako je Veliki četvrtak dan ustanovljenja euharistije i rođendan svećeništva novozavjetnih zaređenih službenika oltara, kad se svi skupa dublje povezujemo s Kristom koji je izvor svećeništva.

“Misa Večere Gospodnje sadržajno pripada Velikom petku kao prvom danu svetog trodnevlja. Ona uprisutnjuje Isusovu proročku gestu nad kruhom i vinom: kao što sabranim učenicima on domaćinski lomi kruh, tako će uskoro biti slomljeno njegovo tijelo koje je u židovskom načinu izražavanja cijela osoba čovjeka. Kao što sudionici Isusove oproštajne gozbe piju vino i ono time postaje "razliveno", tako će i njegova krv biti razlivena prilikom nasilne smrti na križu”. Isus je u dvorani Posljednje večere ostavio posvećeni kruh i vino u kojima je na otajstven način stvarno prisutan. Euharistijskim kruhom i vinom krijepe se njegovi učenici kako bi mogli u svijetu izvršiti svoje poslanje Isusovih učenika, i kako bi mu trajno ostali vjerni.

Svakodnevnim slavljenjem euharistije ispovijedamo vjeru u Isusovu stvarnu i trajnu nazočnost. Na Posljednjoj večeri On je odlučio po euharistiji trajno prebivati među nama. Zato ove večeri slavimo i ustanovu svećeničkog reda. “Ovo činite meni na spomen”, jasna je odredba Isusova. Bez zaređenih svećenika i biskupa kršćanska zajednica ne može potpuno živjeti i svjedočiti spasenje koje Krist nudi. "Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge kao što sam i ja ljubio vas." To je simbolički čin koji sudionike treba potaknuti na prilagođeno služenje kršćanskoj braći i sestrama u konkretnim okolnostima, prema potrebama bolesnih i oskudnih članova zajednice.

U izvještaju sv. Ivana evanđeliste o Posljednjoj večeri nema Isusovih riječi nad kruhom i vinom. On je prikazao Isusa kao kruh s neba za život svijeta u govoru o kruhu života. On prikazuje Isusa kao poniznog domaćina na gozbi ljubavi koji učenicima pere noge, a zatim dugo govori o potrebi ljubavi među svojim vjernicima, o Duhu Parakletu koji će Crkvu uvoditi u svu istinu nakon njegove proslave i o djelovanju učenika koji trebaju biti u svijetu, ali ne od svijeta. Bog je ljubav. Isus je Bog. Isus je ljubav i njegova ljubav se očituje u njegovim učenicima, svećenicima, biskupima, vjernicima… Čini se vidljivom u svijetu. I to je imperativ kršćanskoga života. Isus se na posljednjoj večeri ponaša kao sluga kad gosti dolaze na svečanu gozbu. Pere noge uzvanicima. To je morao biti vrlo upečatljiv i znakovit događaj kad ga Ivan tako detaljno opisuje.

Dok su ostali sudionici dopuštali Isusu da im opere noge, Petar se iz poštovanja pobunio, jer ne dolikuje da Učitelj pere noge učeniku. Isus u svome odgovoru jasno pokazuje da je tu nešto više od običnog pranja nogu: "Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom." "Pranje" ovdje može biti aluzija na krštenje. Isusovo pranje nogu apostolima pokazuje da euharistija osposobljava kršćansku zajednicu za služenje po uzoru na Isusa, koji se osjećao potrebnim i važnim upravo po služenju. I tu nam se na Veliki četvrtak nameće pitanje kako i koliko iz svjesnog i aktivnog sudjelovanja na euharistiji crpimo snagu za zbiljsko služenje braći i sestrama. Danas osobito zahvaljujemo Bogu za dar svećeništva Crkvi, neka nikad ne presuši izvor poslužitelja velikog otajstva bezgranične Božje ljubavi prema ljudima, poručio je biskup Bogdan.

U 21 sat bogoslovi Vojnog ordinarijata su organizirali “Getsamansku uru”.