Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Misa zadušnica za prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana

Ponedjeljak, 11. 12. 2017.

   U zavjetnoj crkvi Sveta Mati Slobode svečanim euharistijskim slavljem u nedjelju 10. prosinca 2017. obilježena je 18. godišnjica smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Misno slavlje predvodio je msgr. Juraj Jezerinac, vojni biskup u miru, u koncelebraciji više svećenika među kojima je bio i generalni vikar Vojnog ordinarijata o. Jakov Mamić OCD, te župnik don Ante Vasilj. Svojim pjevanjem misno slavlje uveličala je klapa Sveti Juraj.

Svetoj misi zadušnici za prvog hrvatskog predsjednika uz njegovu obitelj, prisustovali su i predsjednik vlade Andrej Plenković, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, podpredsjednik vlade i ministar obrane Damir Krstičević, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved uz ostale kolege ministre i saborske zastupnike, branitelje, te mnogobrojne članove Hrvatske demokratske zajednice, kao i mnogobrojni vjerni puk.

U propovijedi biskup Jezerinac je rekao da se nalazimo u liturgijskom vremenu koje se zove Došašće. U tom vremenu mi se kao vjernici pripremamo na proslavu blagdana Božića. To je svetkovina u kojoj se spominjemo ne samo povijesnog događaja rođenja Isusa Krista, Sina Božjega, u gradu Betlehemu, nego je to i vrijeme vlastite pripreme za taj blagdan kako bi se Bog nastanio i proslavio u nama. Stoga se ne želimo zadržati na vanjskim sadržajima koje nam nudi „svijet“ sa svim svojim blještavilima, nakitom, ukrasima, koji sve više zaokupljaju našu pažnju. Stoga se želimo vratiti  evanđelju, kako ne bismo izgubili iz vida pravo značenje Božića. Smisao našega Božića jest da se Bog ne iseli iz naših crkava: da nam kuće budu obitavalište Boga, da nam se Bog ne iseli iz Domovine, jer bismo na taj način, kao u stara davna vremena, postali iskorijenici, kao reče Matoš. Matoševo vrijeme bilo je pomalo slično našem vremenu, Budući da je kao vjernik vjerovao Isusu Kristu i njegovom poslanju, Matoš je odaslao poruku Hrvatima:„ Mir vama Hrvati, koji stradate, koji patite za ljubavlju i slobodom ljudskom čeznite u sjeni Njegovog  žuljevitog, krvavog križa. Vjerujte, spasit će vas vjera, a pošto je vjera hrvatska sloboda. Vjerujte u slobodu i radite za nju“. I nastavlja:„Vjerujte u Domovinu, i molite za nju, Bogu ljubavi i mučeništva, slobode i potpunog žrtvovanja. Naša božićnica neka razvedri i zalutale Hrvate, te neka obraduje svakoga koji ide stopama onoga koji je spasio svijet“. Biskup Jezerinac je naglasio kad je bila izvršena agresija na Hrvatsku, moćnici ovoga svijeta bili su po strani, neki poput hijena, očekujući njezin raspad da bi se domogli njezinog bogatstva. A Bog nije dopustio tu nepravdu nego je dao snagu hrvatskim braniteljima, predvođeni dr. Franjom Tuđmanom, da je spase od uništenja. Bio je to presudni trenutak pojave ovoga čovjeka i njegove vizije, realizma, odlučnosti i povjerenja u narod i smisao njegove slobode. To je bio njegov pristup i ideal i „prizemnih“ motiva“ nije moglo biti u takvom čovjeku. Biskup se osvrnuo na najnovije događaje koji nas duboko potresaju, vezani uz haške optuženike, posebno Hrvate iz BiH. Pitamo se ima li još razuma, da ne kažem poštenja, humanosti. Postoji li danas osjećaj za pravednost, istinu i slobodu čovjeka i naroda? Postoje li ljudi koji su prijatelji istine i slobode? Očito je da je istina izgubila svoje objektivno uporište u čovjekovoj savjesti. Radije se okrenimo mogućnostima svoga naroda i povjerenja u njega. Kad je rimski namjesnik Poncije Pilat postavio Isusu pitanje: „Što je istina?“, želeći ga na taj način još više poniziti, danas se i nama postavlja to isto pitanje: jesmo li se i mi danas odmakli od poimanja Pilatove istine?  Zar nije i danas to Pilatovo pitanje još uvijek prisutno? Otkako je osuđen Isus Krist, najneviniji sin ove zemlje, teško je očekivati pravedna suđenja. Stoga možemo s pravom reći da su mnogi sudovi, barem u praksi, slični sudu što ga je vodio Poncije Pilat. Za vrijeme Domovinskog rata jedan mi je francuski časnik rekao: „ Pa vi ste mala zemlja i što možete očekivati“. Ja sam mu odgovorio da postoje jednaka mjerila kako za velike tako i za malene narode. Uostalom, može li brojčano stanje jednoga naroda biti mjerilo procjene dobra i zla? Gdje je onda tu istina? Ne postoje dvije istine nego jedna. Istina nas jedina može spasiti, osloboditi i ujediniti. Isus Krist je za sebe rekao: „Ja sam Istina“. Između ostalog biskup je rekao da ne odobravamo gestu izazivanja vlastite smrti. Nitko na to nema pravo, kao što nema pravo oduzeti bilo kome život. Možemo razumjeti generala Praljka koji se s dubokim osjećajem nevinosti sučeljava s osudom zločinca. Upravo stoga, znajući da samo Bog poznaje tajne ljudskih srdaca, prepustimo Bogu ovaj događaj. Također je naglasio da ni dr. Franju Tuđmana nisu mimoišle optužbe i komentari. I danas postoje bez ikakvog temelja. Toga moramo biti svjesni. Svatko tko bude stao u obranu spomenutih vrijednosti, mora računati na otpor. Unatoč toga treba ostati čvrst, svjestan da samo istina pobjeđuje, uvjereni da će na kraju svatko pobijedit tko bude branio istinu, iako se na prvi pogled čini da je poražen. A to su najveće pobjede. To nam govori i Božja riječ, posebno u vremenu Došašća. Došašće je vrijeme ukojem si želimo posvijestiti istinu o sebi i Bogu. A to mi vjernici možemo, jer imamo sigurne temelje, a to je Isus Krist, koji je rekao: „Ja sam istina“.No bez obzira na sve što se dogodilo, mi to moramo primiti vjernički. To znači da postoji još jedna instanca, instanca posljednjeg suda, kada će doći sve na vidjelo. To suđenje, za razliku od ljudskih sudova bit će po pravdi Boga velikoga. Svi ćemo mi jednoga dana polagati račun pred živim Bogom, Isusom Kristom.

Biskup je nastavio kako je istina je da izvršena agresija na Hrvatsku. Cilj rata bio je uništenje hrvatskog naroda. Rat je bio ne samo protiv naše slobode, on je protiv slobode uopće, on je protiv čovjeka i protiv Boga. To je rat protiv čovječanstva i svih prava i svih načela“, rekao je blagopokojni kardinal Kuharić. Postavio je tih dana pitanje: „U ime kakvih prava, u ime kojeg ustava i u ime kojeg naroda smije se činiti takav genocid nad hrvatskim narodom i svim građanima Hrvatske. U čemu je tolika krivnja Hrvatske da si netko prisvaja pravo da je tako kazni?“ Istina je da je domovinski rat bio obrambeni a ne nikakav „zajedničkiudruženi zločinački pothvat“.Tko tako tvrdi nije mu nimalo na srcu istina, nego određeni interesi. Istina je da je Tuđman sve poduzeo da ne dođe do rata. To bilježi povijest i naša memorija koja je najbolji svjedok vremena. Istina je da međunarodni sud u Haagu najmanje govori da je pravedni sud. To potvrđuju brojne činjenice, jer osuda nije utemeljena na povijesnim činjenicama, kako ističe predsjednik HBK (IKA od 1.12. 2017). Stoga ta presuda nije pravedna i ne doprinosi pomirenju. No unatoč toga mi svoje pouzdanje stavljamo u Boga. Ne treba se bojati. Valja se bojati samo Boga. Već je davno Psalmista rekao: „Ako Gospodin kuću ne gradi uzalud se muče graditelji“ (Ps 127,1).

Biskup je istaknuo da spominjući se danas 18. godišnjice smrti pokojnog predsjednika dr. Franje Tuđmana, spominjemo se teških trenutaka kad se radilo o biti i ne biti hrvatskog naroda, o pokušaju da se izbriše i njegovo ime, no mi smo, da se poslužim riječima dr. Franje Tuđmana, izdržali vlastitim snagama i uz Božju pomoć. Izdržat ćemo i dalje. Budimo zahvalni Bogu za sve što jesmo i što smo postigli. Nemojmo očajavati kao ljudi bez nade. Bog se nije promijenio. On nas i dalje potiče da ustrajemo u dobru i da strpljivo gradimo.

Biskup Jezerinac je pozvao prisutne da je ovo vrijeme Došašća koje nas potiče da ga iskoristimo kao vrijeme sređivanja računa sa sobom i s Bogom, da se vratimo, drugim riječima, svojim kršćanskim korijenima. Zahvaljujući njima mi smo opstali. Stoga treba u ovom trenutku okrenuti se prema naprijed, a ne natrag, prema budućnosti, kako je često znao govoriti dr. Tuđman. Pogled prema budućnosti  naš je zadatak. Treba živjeti sadašnjost da bi nam bila sretnija budućnost. Bez sumnje, dr. Franjo Tuđman, ostat će kao trajno nadahnuće i poruka svim Hrvatima i građanima ove zemlje. Kad je na kninskoj tvrđavi poljubio zastavu, bio je beskrajno sretan što je tada hrvatska zemlja bila oslobođena od osvajača. Tko se od nas tada nije poistovjetio  s tom gestom čovjeka koji braneći svoje poštuje tuđe? Ljubeći zastavu, kao da je želio poručiti, da zahvaljuje Hrvatima i svim građanima ove zemlje, koji je poštuju, cijene, i za nju žive. Ljubeći zastavu, zahvaljivao je svim braniteljima koji su se žrtvovali i mnogi dali živote za Hrvatsku. Na njega se mogu primijeniti riječi A. G. Matoša koji je rekao:„Samo tebe volim, draga nacijo, Samo tebi služim, oj Kroacijo, što si duša, jezik, majka, a ne znamen, za te živim, samo za te.“  To neka bude i naša odluka, zaključio je biskup Jezerinac.