Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Misa zadušnica za sve poginule i umrle hrvatske branitelje

Petak, 02. 11. 2012.

tekst i foto: Marinko Nikolić

U povodu blagdana spomena svih vjernih mrtvih, u petak 2. studenoga, vojni biskup Juraj Jezerinac, u sudioništvu vojnih i policijskih kapelana, predvodio je misu zadušnicu za sve poginule i umrle hrvatske branitelje u zavjetnoj crkvi Svete Mati slobode na Jarunu. "Mi se danas spominjemo svih naših pokojnika, posebno poginulih hrvatskih branitelja, i molimo se za njih da ih Gospodin nagradi za njihovu ljubav koju su ugradili u našu domovinu i našu slobodu", rekao je biskup Jezerinac uvodeći u misno slavlje. Misi su nazočili zamjenik načelnika Glavnog stožera OS RH kontraadmiral Ante Urlić, zamjenica ministra branitelja Vesna Nađ i pomoćnik ministra obrane Viktor Koprivnjak, kao i visoki časnici i dočasnici hrvatske vojske i policije, predstavnici braniteljskih udruga, kao i roditelji, supruge i djeca poginulih i nestalih hrvatskih branitelja. Izaslanici ministarstava položili su kod Piete ispred crkve vijenac, a biskup Jezerinac izmolio je molitvu za pokojne. Na misi je pjevala klapa "Sv. Juraj" HRM. (M.N.)

Foto: Stjepan Brigljević, GS OS

Homilija vojnog ordinarija

Današnji dan zove se Dušni dan. Danas su naše misli i molitve upravljene prije svega na našu umrlu i poginulu rodbinu, prijatelje, poznanike, branitelje, moleći se za njih, da što prije postignu konačni cilj, blaženu vječnost, ukoliko je nisu još postigli. Postoji plemenit običaj kod vjernika, koji je pun simbolike, a to je paljenje svijeća na grobovima pokojnika, posebno na blagdan Sviju svetih i Dušnog dana. 

Svijeća je prije svega znak vjere u Isusa Krista i znak uskrsnuća. Naime, Isus je rekao: "Ja sam uskrsnuće i život". "Ja sam svjetlo svijeta. Tko ide za mnom ne hoda u tami i imat će svjetlo života." Goruća svijeća označava Kristovu prisutnost na oltaru, kad se čita evanđelje, i pred svetohraništem. Nakon II. svjetskog rata svijeće se nisu palile na grobovima nevjernika. Naime, nelogično je ako se jednom nevjerniku stavlja svijeća na grob koji nije pokazivao nikakav znak vjere u Boga Isusa Krista ili još gore: ako ga je za vrijeme života nijekao ili progonio njegovu Crkvu. Svijeća prati krštenikov život od kolijevke pa sve do groba. Ona se daje kršteniku na krštenju, kod sv. Pričesti, pali se u uskrsnoj noći te prigodom smrti i nakon smrti na njegovom grobu.

Katekizam Katoličke Crkve, koji je u ovoj Godini vjere postao ključni dokument za bolje upoznavanje vjere i življenja po njoj, jasno govori o Isusovom i našem uskrsnuću: "Čvrsto vjerujemo i čvrsto se nadamo, da će, kao što je Krist zaista uskrsnuo od mrtvih te živi zauvijek, isto tako pravednici poslije smrti zauvijek živjeti s uskrslim Kristom, i da će ih on uskrisiti u posljednji dan (KKC 988).

Apostol Pavao iznosi veoma jasnu poruku uskrsnuća. "Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo! Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša". (1 Kor 15,12-14.20). 

Kršćanska je vjera u uskrsnuće tijela od početka nailazila na neshvaćanje i protivljenja. Ni u jednoj točci vjera ne susreće toliko otpora kao u pogledu uskrsnuća tijela. Postavlja se pitanje: Kako vjerovati da naše tijelo, koje je tako očito smrtno, može uskrsnuti na vječni život? S tim u vezi postavlja se pitanje: što znači uskrsnuti? Po smrti, dijeljenjem duše i tijela, tijelo se čovjekovo raspada, dok mu duša ide ususret Bogu, čekajući da se ponovno sjedini sa svojim proslavljenim tijelom. Bog će svojom svemogućnošću vratiti konačno nepokvarljiv život našim tijelima sjedinjujući ih s našim dušama, snagom Isusova uskrsnuća (KKC 366). Tko će uskrsnuti? Svi ljudi koji su umrli: "koji su dobro činili - na uskrsnuće života, a koji su radili zlo - na uskrsnuće osude" (Iv 5, 29), poručuje Isus. Svi će uskrsnuti sa svojim vlastitim tijelima koja sada imaju, kao što je Krist uskrsnuo, s tom razlikom što će to tijelo biti preobraženo u "tijelo duhovno" kao što je to bilo Kristovo tijelo, koje nije podvrgnuto nikakvim fizičkim zakonima. To vidimo posebno kod Isusa Krista kao uskrsloga koji ulazi kroz zatvorena vrata i prilazi učenicima. Da bismo uskrsnuli na uskrsnuće života i postigli spasenje, možemo već sada sudjelovati u uskrsnuću Kristovu. Sjedinjeni s Kristom u krštenju, mi već sada imamo udjela u nebeskom životu uskrslog Krista; kada živimo u milosti posvetnoj, bez teškoga grijeha. O tome je prenio svoje vlastito iskustvo apostol Pavao: "Meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!" (Fil 1, 21).

Sv. Terezija od Maloga Isusa je rekla: "Ja ne umirem. Ja ulazim u život".

Kad je blaženog Alojzija Stepinca posjetila njegova sestra Josipa sjela je i samo plakala. Kardinal se, želeći je ohrabriti, blago nasmijao i rekao: "Što plačeš. U ruke Božje i čega se imamo bojati. Ludo je plakati ako nam je poći s ovoga svijeta. Uvijek sam primao sve iz ruku Božjih. Primam i sada, primat ću i ubuduće". Desetog veljače u dva sata popodne zamolio je da mu dadu u ruke zapaljenu svijeću. Kad ju je ugledao, snažno je prihvatio i uzeo u svoju ruku, gledajući prema slici Majke Božje. Svijeća mu je bila simbol nadnaravne svjetlosti vjere u kojoj je živio i za koju se borio do svršetka života. Na kraju je umirući rekao: "Neka bude volja Tvoja". I tako je pošao s ovoga svijeta, pun pouzdanja u vječni život, nadajući se uskrsnuću tijela.

U Predslovlju sv. mise za pokojne molimo: "Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima; i pošto se raspadne dom ovozemaljskog boravka stječe se vječno prebivalište u nebesima".

Čuli smo i evanđeoski izvještaj razgovora između Isusa i dviju sestara, Marte i Marije, koje su oplakivale mrtvog brata Lazara. Bio je već tri dana u grobu. Isus je bio veliki prijatelj ove obitelji. Kad je Isus došao do groba, zaplakao je tako da su prisutni govorili: "Gledaj koliko ga je ljubio". Isus, da ohrabri Martu, kaže: "Uskrsnut će tvoj brat". "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću u posljednji dan!" (Iv 11, 23-24), veli Marta. Isus joj daje jamstvo kad kaže: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre živjet će! I tko živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo" (Iv 11, 25-26). I sada dolazi najpotresniji trenutak kada Marta ispovijeda vjeru u Isusa Krista riječima: "Da Gospodine, ja vjerujem da si Ti Krist, Sin Božji, onaj koji dolazi na svijet". Isus nije imao nakanu odstraniti Martinu i Marijinu bol zbog smrti njihova brata Lazara, nego je u njihovoj boli želio probuditi u njima vjeru u uskrsnuće i vječni život. 

Isus Krist postavlja i nama danas pitanje: Vjeruješ li u uskrsnuće tijela i život vječni? Što ćemo odgovoriti danas, dok se molimo za sve pokojne, a posebno poginule branitelje, koji su dali svoje živote za slobodu svoje domovine. Mnogi od njih umirali su s nadom i vjerom u prekogrobni život, poput apostola Pavla, čije smo riječi čuli u 1. čitanju: "Naša je domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svome slavnomu" (Fil 3,20-21). Mi u to vjerujemo, jer vjerujemo prije svega Isusu Kristu, ispovijedajući tu vjeru zajedno s Martom: "Da Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!" (Iv 11, 27)

Poginuli nam branitelji poručuju da ima samo jedan zemaljski život ovdje na zemlji, a to je ovaj naš život, koji nije ništa drugo nego jedno proputovanje, kojega treba tako živjeti da bismo bili dostojni vječnog života o kojem govori apostol Pavao da ni suza, jauka, boli više nema, a to je vječni život s Bogom i u Bogu, u zajedništvu Isusove i naše Majke Marije, u zajedništvo svetih i hrvatskih mučenika. 

Pokojni nam poručuju da ne dopustimo da nam život prođe bez spoznaje zašto smisla našega života, da vjerujemo u mudrost koja dolazi od Boga preko Isusa Krista i njegova evanđelja. Zamislite, stvoreni smo za vječnost, da s Bogom živimo. Ne upoznati tu stvarnost to se može nazvati najvećom tragedijom za čovjeka.

Sada sve više dolazim do spoznaje koliko su važne riječi na prvim stranicama nekadašnjeg Katekizma u kojem se nalazi pitanje: Zašto smo na svijetu? Odgovor glasi: "Na svijetu smo zato da Boga upoznamo, da ga ljubimo i da tako u nebo dođemo".

Neka duše svih umrlih i duše poginulih hrvatskih branitelja počivaju u miru Božjem! Amen.