Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Misa zahvalnica za pontifikat Benedikta XVI.

Četvrtak, 28. 02. 2013.

tekst: J. Stanić; foto: M. Čobanović

Zadnjega dana mjeseca veljače, danom stupanja na snagu odluke Svetoga oca Benedikta XVI. o odreknuću od papinske službe, i na njegov osobni poziv da vjernici molitvom prate njega i izbor njegova nasljednika, u sjedištu Vojnog ordinarijata, predvođeni vojnim biskupom Jurjem Jezerincem, vojni su kapelani i njihovi pomoćnici, te djelatnici Vojnog ordinarijata, slavili svetu misu zahvaljujući za dar koji je dobri Bog udijelio Crkvi u i po Benediktu XVI.

Homilija vojnog ordinarija

Draga braćo svećenici i dragi pomoćnici, braćo i sestre!

Svakog dana gotovo da i nema vijesti i medija koji ne bi obavještavali o odlasku Svetoga oca. Danas prestaje njegova služba pape i vrhovnog poglavara Katoličke crkve. Danas će primiti i pozdraviti sve kardinale, a popodne napušta svoje privatne i službene odaje.

U jučerašnjem govoru, pozdravljajući i hrvatske hodočasnike, podsjetio kako je prihvatio Petrovsku službu prije 8 godina, zapitavši se: "Gospode, što od mene tražiš? Velik je teret koji mi stavljaš na pleća, ali ako me Ti to tražiš, bacit ću mrežu među tvoje riječi, siguran da ćeš me voditi". Osjećao se tada kao Petar na Genezaretskom jezeru, uvjeren, bez obzira na oluje i teškoće, da će Gospodin biti s njime.

Papa je spomenuo da je kroz molitvu tražio odgovor za sebe što će biti najbolje za njega i za Crkvu te da je taj korak poduzeo posve svjestan teškoća. Voljeti Crkvu znači također imati hrabrosti za tegobne i mučne odluke", rekao je papa. On poručuje da se ne vraća u privatni život, život putovanja, susreta primanja konferencija: "Ne napuštam križ nego na drugi način ostajem uz Raspetog Gospodina".

Možda kao nijedan papa do sada, on je ušao u misterij Isusa Krista i njegove Crkve. Stoga je i napisao brojne knjige upravo o Isusu Kristu i njegovoj Crkvi.

Sadašnja situacija u svijetu potakla ga je da ovu godinu proglasi Godinom vjere, kako bismo sto bolje upoznali osobu Isusa Krista i njegovo evanđelje. U Apostolskom pismu "Porta fidei"- Vrata vjere piše: "Nerijetko se događa da se vjernici više brinu za društvene, kulturne i političke posljedice svoga zauzimanja, dok na vjeru i dalje gledaju kao na nešto što se samo po sebi podrazumijeva. Zato je potrebno ponovno evangelizirati i nekad kršćanske a danas više ili manje raskršćanske sredine". Papa je pozvao na novu evangelizaciju koja mora i treba biti nova u svom žaru, metodama i izrazu. Nova evangelizacija treba probuditi najprije biskupe, svećenike i sav Božji narod, kako bi evanđelje došlo do svakog čovjeka.

"Vjera nije samo sustav znanja i poruka, nego je u biti prije svega susret s Isusom Kristom" kaže papa Benedikt XVI. A to je najvažniji susret. U susretu s Isusom Kristom javlja se svjetlo u dušama ljudi, koje nam pomaže da shvatimo Boga, čovjeka i svijet oko sebe.

Nedavno sam primio pismo od jedne djelatnice Ministarstva obrane u kojem mi piše kako je sretna otkako je uvedena sv. misa da može slušati Božju riječ. Opisuje koliko je sretna što je upoznala i zavoljela osobu Isusa Krista. To iskustvo prenosi i na kolegice, i pokreće među njima pokret žive krunice. Radosna ide na posao, i u obitelji je sve drugačije. To je i smisao postojanja dušobrižništva među vojno - redarstvenim snagama: donijeti Isusa među njih. Mi nismo psiholozi u vojsci i policiji iako bi to neki htjeli da budemo. Ono što im mi možemo dati, to nitko od drugih ne može dati. Toga trebamo biti svjesni.

Gdje ćemo susresti Isusa Krista?

Blaženi papa Ivana Pavao II. kaže da se u evanđelju trebamo susresti s Isusom Kristom To je često naglašavao i papa Benedikt XVI. prošlih dana. U evanđelju se susrećemo s Isusom. On nas poziva da ga izaberemo. Već sama želja znači izabrati ga. Bog je u evanđelju prisutan kao Krist. Kršćanstvo nije apstraktna religija nego je religija izbora. Evanđelje dolazi preko nas kao mogućnost izbora. Moramo izabrati Boga u Kristu. Postoji mogućnost da ga odbacimo. To zvuči strašno ali je istina. Jednako tako smo pozvani i poslani navijestiti Radosnu vijest., pomoći drugima da učine taj isti izbor.

Što nam Isus govori u današnjem Evanđelju?

Isus iznosi tako živo ovu prispodobu kao da govori o nekom povijesnom događaju. Govori o bogatašu i o Lazaru. U ovoj prispodobi se nalazi važna poruka. Smrt je konačni trenutak za našu vječnost, sretnu ili prokletu. Bogataš nije bio osuđen zbog svojeg bogatstva i raskoši već što dobra ovoga svijeta nije dijelio s drugima, siromašnima. Ne mora se odnositi samo na materijalna dobra nego i na duhovna. Apostol Pavao je rekao: "Jao meni ako evanđelje ne navješćujem." (1 Kor 9,16)

U 1. čitanju prorok Jeremija iznosi temeljne misli i načela koja se lako pamte i shvaćaju Najprije iznosi suprotnost između čovjeka koji se uzda u čovjeka i čovjeka koji se uzda u Boga. Blagoslovljen čovjek koji se uzda u Boga i kome je Gospodin nada. On je kao stablo zasađeno uz vodu, kojemu i u danima žege ostaje zelenilo, ne pozna sušne godine i ne prestaje donositi plod.

Papa Benedikt XVI. bio je svjestan značenja Božje Riječi, a u isto vrijeme i svojih godina i slabosti. Godine i fizička slabost nisu mu dopuštale da nastavi s istim žarom i poletom približiti Krista i njegovo evanđelje svijetu, kao da je želio reći: nastavite vi braćo koji ste mlađi i poletniji, jer se radi o važnosti hitnosti naviještanja Radosne vijesti.

Mnogi su protucrkveno orijentirani mediji pokušali ocrniti Crkvu i etiketirati joj nedjela prije 30 i 40 godina. Stoga je i Sveta Stolica prošlih dana više puta reagirala o neistinama i lažima. No, mi vjerujemo Svetome ocu koji se odrekao u svojoj poniznosti Petrove službe u želji da Isus Krist i njegovo evanđelje doprinosi obnovi svijeta.

Mi smo zahvalni prije svega dragom Bogu što nam ga je dao u ovom vremenu, što je vjeru Crkve nastojao učvrstiti ne samo svojim riječima, zapisanim i izgovorenim, nego prije svega svojim životom. Ljudi su u njemu prepoznali velikog papu koji se znao suočiti sa izazovima vremena i odgovori na njih. Očito je da je stekao velike simpatije i ljudi drugih vjera i nevjernika. To može biti samo sveti čovjek, koji u svakom čovjeku vidi brata svoga. Zahvalni smo Bogu što smo ga imali.

Zahvalni smo Bogu što smo ga imali. Susreo sam ga više puta i s njime bio u osobnom razgovoru. Govorio sam mu o duhovnim vježbama, bračnim vikendima, katehezama, seminarima, o mladima. Bilo mu je drago sve to slušati.

Dok zahvaljujemo dobrome Bogu na daru pape Benedikta XVI. nastavimo i dalje raditi, imajući pouzdanje u Boga. Organizirajmo molitvu svete krunice, po mogućnosti živu. Ljudi od nas očekuju da budemo svjesni da im možemo samo mi pružiti ono što im drugi ne mogu dati.

Braćo i sestre! Vojnici i policajci nas ne trebaju u ulozi vojnika i policajca nego dušobrižnika po Božjem srcu, posebno u ovim teškim vremenima. Mi smo im braća i sestre, službenici Boga i Crkve. Stoga zadržimo to svoje dostojanstvo.