Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Misno slavlje u vojarni “Croatia”

Utorak, 04. 08. 2015.

Uoči proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana branitelja i Dana Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog zavjeta vojni biskup Juraj Jezerinac predvodio je svetu misu u vojarni “Croatia” u Zagrebu.

Pozdravljajući okupljene visoke časnike, dočasnike, vojnike i druge djelatnike biskup je poručio prije mise: Nalazimo se uoči proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana branitelja kao i Zaštitnice Vojne biskupije Gospe Velikog krsnog Zavjeta. Svi ovi događaji bili su od presudne važnosti za našu Domovinu. Hvale vrijedno je da su organizatori obilježavanja 20. obljetnice vojno-redarstvene akcije „Oluja“ predvidjeli i sv. misu, kojom se želimo zahvaliti najprije Bogu, od koga dolazi svako dobro. Hrvatska danas zahvaljuje posebno braniteljima, ne samo živima nego i pokojnima, moleći se Bogu da ih dobri Bog nagradi za njihovu nesebičnu ljubav.

Homilija vojnog ordinarija

U novije vrijeme vojno redarstvena akcija „Oluja“, kojom je 1995. godine oslobođen najveći dio Hrvatske, izaziva razna tumačenja, a nerijetko i nepomirljive tonove.

Slaveći 20. obljetnicu „Oluje“ dobro je prisjetiti se nekih povijesnih činjenica, koje je spomenuo kardinal Franjo Kuharić za Dnevnik HRT-a 5. kolovoza 1995. godine te u svjetlu današnjih biblijskih čitanja izvući pouku.

Povijesna je činjenica da hrvatski narod nije želio rat. On je želio ostvariti svoje pravo da bude slobodan u svojoj domovini. No, to mu je pravo bilo uskraćeno. Objektivno i pošteno sudeći, Hrvatska je bila žrtva nepravednog napada i tadašnje nemoralne svjetske politike. Sama činjenica da su u obrani Hrvatske sudjelovali mnogi Bošnjaci i Srbi, potvrđuje da se nisu slagali s tadašnjom velikosrpskom politikom osvajanja hrvatskih prostora.

1991. godine započeo je od strane JNa odnosno srpsko-crnogorske vojske pravi osvajalački rat. Tisuće ljude morale su napustiti vlastiti dom tako da se čovjek pita: u ime kakvih prava, u ime kojeg ustava, u ime kojega naroda smije se činiti takav genocid nad hrvatskim narodom i svim građanima ove zemlje (Kardinal Kuharić).

Kad se rat proširio izvan Hrvatske, u Bosni i Hercegovini, Hrvatska je bila preplavljena stotinama tisuća izbjeglica, među njima, osim Hrvata, velik broj Bošnjaka.

Da bi se opravdala agresija na Hrvatsku, neki pokušavaju danas tumačiti o zapostavljenosti Srba u Hrvatskoj, kao građanima drugog reda, kao i progonu istih. To nije istina.

Povijesna je činjenica da su upravo Srbi imali sva prava, i više, u odnosu na druge građane ove zemlje. Pokušava se odlazak istoga naroda godine 1995. tumačiti kao organizirani progon od strane hrvatskog državnog vrha. No činjenice to opovrgavaju. Činjenica je da je tadašnji predsjednik Hrvatske dr. Franjo Tuđman pozivao Srbe da ostanu u Hrvatskoj, da imaju pravo ostati; da imaju pravo na svoj dom, na svoju slobodu, jer su i oni pod vlašću jednog brutalnog totalitarizma.

Tih sam dana, zapravo drugi dan, nakon „Oluje“ bio u Petrinji. Kretala se velika kolona Srba s traktorima. Kad je jednog od njih pitao neki čovjek: kamo odlazi?“ odgovorio mu je: „Pitaj Miloševića a ne mene“. Pametnom je ovo dosta. Ima i drugih bezbroj primjera koji potvrđuju organizirano iseljavanje srpskog stanovništva po želji tadašnjeg Miloševićevog režima. Bilo bi dobro da se sjedne za stol i iznese argumentirano i mirno prava istina. Bio bi to početak istinskog pomirenja za kojim svi čeznemo. Oni koji nemaju hrabrosti priznati istinu, ne mogu se pomiriti s činjenicom neuspjeha. Zato hrvatsku obranu nazivaju agresijom, što je protiv svakog zdravog razuma.

Kroz cijelo vrijeme okupacije nijedan prognanik nije se mogao vratiti na svoje ognjište. A to osvajanje prouzročilo je neopisive patnje ne samo pojedinaca, obitelji, nego i naroda u cjelini. U takvoj nenormalnoj situaciji Hrvatska nije mogla trpjeti posljedice okupacije.

Stoga državno vodstvo, na čelu s dr. Franjom Tuđmanom, donosi odluku da se okupirani dijelovi Hrvatske vrate u njezin sastav pod svaku cijenu. To je bila moralna dužnost i moralno pravo najodgovornijih ove zemlje u želji da zaštite svoje građane i svoje dostojanstvo.

1995. godine dogodilo se pravo čudo. Ponajprije čudo što su hrvatski branitelji pobijedili nadmoćnijeg neprijatelja; čudo da su nas priznale zemlje koje su bile u početku protiv priznanja. Veoma je znakovito da je pobjeda dobivena na blagdan Snježne Gospe 5. kolovoza. Ovdje se ispunja riječ blažene Djevice Marije iz današnjeg evanđelja: “Silne zbaci s prijestolja a uzvisi neznatne“.

Poznato je iz hrvatske povijesti da su sve velike bitke, što su ih Hrvati vodili „za krst časni i slobodu zlatnu“ dobili na blagdan Majke Božje, dok se vjernički puk za vrijeme obrane molio Bogu i Maci Božjoj.

Stoga ovim danom izričemo hvalu Bogu, našim hrabrim i nikada ne zaboravljenim hrvatskim braniteljima.

Srpski patrijarh Pavle je, komentirajući rat u Hrvatskoj, rekao da je rat posljedica sistematske ateizacije koja je vladala nakon 2. svjetskog rata. Ta se ateizacija vršila posebno u školama, vojsci i tadašnjoj miliciji. Posljedice takvog jednoumlja osjećaju se i danas, posebno na području moralne svijesti. Nameće se pitanje što ljudi misle o savjesti, o etici, o obitelji, o dostojanstvu čovjeka i njegovih prava i života. Život je čovjeka danas ugrožen, posebno u Hrvatskoj. Naime, hrvatski narod se nalazi pred izumiranjem. Postavlja se pitanje njegovog opstanka. Sve nas to još više potiče na povratak našim izvorima koji su kršćanski. Potrebno je liječiti savjest čovjeka. Ona s eliječi evanđeljem

Današnja čitanja osvjetljavaju činjenicu zla u svijetu. Ona daju i svjetlo kako izići iz tame.

Prvo čitanje donosi riječi ohrabrenja koje je Bog uputio Izabranom narodu: „Ne boj se Sione. Neka ti ne klonu ruke“. Razlog te radosti jest: „Gospodin. Kralj Izraelov, u sredini je tvojoj“ (Sef 3,14). Bio je to navještaj dolaska Sina Božjega, koji se rodio prije dvije tisuća godina. Parafrazirajući ove riječi možemo reći: „Ne boj se Hrvatski narode. Neka ti ne klonu ruke. Gospodin Bog je u tvojoj sredini“. Te smo riječi nade i ohrabrenja često slušali u vrijeme Domovinskog rata, posebno od Crkve. I danas su nam potrebni ljudi vjere i nade koji će nas izvući iz sadašnje situacije. Što bi bilo da tog optimizma nismo imali u vremenu kada je sve bilo upereno protiv naše slobode?

Zahvalni smo dragom Bogu što smo tih godina imali mudro državno i crkveno vodstvo, i svetog papu Ivana Pavla II. Bili su to iskreni ljubitelji čovjeka i nade.

Knjigu Otkrivenja napisao je sv. Ivan evanđelist u vrijeme zatočeništva zbog vjere u Isusa Krista. Da ohrabri vjernike, koji su se našli na udaru rimskog cara zbog vjere, na slikovit način Ivan opisuje sukob zla i dobra u svijetu. Stavlja im pred oči lik Majke Božje, kao pomoćnice, koju nam je Isus ostavio za majku u svojoj Oporuci dok je stajala pod križem.

Sv. Ivan opisuje Mariju kao Ženu, obučenu u sunce, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od 12 zvijezda“. To sunce koje opisuje evanđelist Ivan jest Isus Krist, a dvanaest zvijezda koje su ugrađene u zastavi EU predstavljaju Blaženu Djevicu Mariju. Poruka je jasna: budućnost Europe može se graditi samo kršćanskim vrijednostima i zagovorom Majke Božje.

Rat između dobra i zla odvija se svakodnevno u srcu čovjeka, u njegovoj savjesti. Kakva je savjest takav je i čovjek. Stoga je veoma važno odgajati savjest . Nije svejedno da li se ona hrani evanđeljem ili ideologijom protivna čovjeku.

Današnje evanđelje donosi Marijin Hvalospjev. Marija u svom Hvalospjevu ističe Božje djelovanje kroz povijest. Bog ne treba za ostvarenje kraljevstva Božjega svjetsku silu i snagu oružja, nego skromne i Bogu predane duše poput Marije.

Slaveći danas „Dan Domovinske zahvalnosti“, „Dan branitelja“, „Dan pobjede“ i svetkovinu Zaštitnice Vojne biskupije, sva ova događanja slavimo s velikom radošću.

Iako vrijeme sve više odmiče, hrvatski branitelji ostat će u srcu hrvatskog naroda veliki i svih onih koji su ih podržavali u obrani domovine.

Ove obljetnice nemaju namjeru nikoga izazivati, nego izreći u prvom redu hvalu Bogu i onima koji su nas obranili. One su nadahnuće budućim naraštajima da je jedino s Bogom, zajedničkom slogom i ljubavlju moguće graditi ono što nam se na prvi pogled čini nemogućim.

Još jednom čestitam 20. obljetnicu vojno-redarstvene akcije „Oluja“.

Blažena Djevica Marija, Gospa Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta, zaštitnica Vojne biskupije, bila nam svima na pomoć Amen.