Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Msgr. Jure Bogdan predvodio misno slavlje za 25. obljetnicu „Gromova“

Nedjelja, 15. 05. 2016.

Na blagdan Duhova, u crkvi Uzvišenja Svetog Križa na zagrebačkom Sigetu, misu za sve poginule hrvatske branitelje u Domovinskom ratu kojom je Udruga ratnih veterana Druge gardijske brigade „Gromovi“ obilježila 25. obljetnicu osnivanja legendarne brigade Hrvatske vojske predvodio je vojni ordinarij msgr. Jure Bogdan u zajedništvu s vojnim kapelanima: don Markom Medom, don Antoniom Mikulićem, don Milenkom Majićem i dugoselskim župnikom vlč. Slavkom Kresonjom. Misa se slavila nakon molitve i polaganja vijenaca kod spomen-ploče na stadionu NK Zagreb, gdje je molitvu predvodio vojni kapelan Mehanizirane bojne “Gromovi” GMB i Mehanizirane bojne “Tigrovi” GMB iz Petrinje don Antonio Mikulić.

Prije početka misnog slavlja vojnog biskupa pozdravio je don Milenko Majić, dugogodišnji vojni kapelan u 2. gardijskoj brigadi „Gromovi“, koji je na toj službi bio do 2014. godine.

Nakon pozdrava, čestitanja srebrnog jubileja te isticanja povijesnih datosti oko ustrojstva i postrojavanja brigade i nade koja se probudila u domovini, msgr. Bogdan pozvao je na molitvu: za poginule, nestale, ranjene, za njihove obitelji, ali i za budućnost Hrvatske, za nacionalno jedinstvo, za ranjene na tijelu i u duši, za oslobođenje od grijeha, za susret s Bogom.

U svojoj propovijedi, msgr. Bogdan je podsjetio na blagdan Pedesetnice – Duhova, dan ustanove Crkve. „Silazak Duha Svetoga potvrda je novog Kristovog zakona koji postaje obveza za sve kršćane. Duhovi su dan kad se formira prva kršćanska zajednica u Jeruzalemu i s razlogom se svetkovina Duhova smatra rođendanom Crkve“. Također je približio i osobu Duha Svetoga: „Duh Sveti je prvi koji svojom milošću budi našu vjeru. (…) Spoznaja vjere moguća je samo u Duhu Svetome“.

„Ako želimo definirati Duha Svetoga s aktualnim biblijskim izričajem, onda kažemo: on je Kristov dar Crkvi koja je njegovo tijelo; on je Duh Sveti koji je u nama; on je nova osobna i komunitarna dimenzija Isusovih učenika, kršćana, sinova Božjih i braće među nama; on je Božja ljubav prema nama, izlivena u srcima našim; vjerovati u Duha Svetoga znači ispovijedati da je Duh Sveti jedna od osoba Svetoga Trojstva. Istobitna s Ocem i Sinom, 'koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi'. Duh Sveti je na djelu s Ocem i Sinom od početka do dovršetka našega spasenja.“

Također je napomenuo kako u ovo naše vrijeme ponovno „otkrivamo“ Duha Svetoga u Crkvi. „Svrha djelovanja Duha Svetoga je stalna obnova Crkve, svakog člana Crkve, svakog kršćanina. Crkva se obnavlja u snazi Duha Svetoga; tako je bilo jučer, tako je i danas, tako će biti i u budućnosti“.

Ukazao je i na to da plamen Duha Svetoga snažno gori „u mnogim crkvenim pokretima, koji na ovaj ili onaj način oživljavaju Crkvu. Spomenimo ovdje bazične zajednice, neokatekumenski pokret, razne bračne tečajeve, molitvene skupine, razne redovničke i svjetovne institute posvećenog života, itd. Trajna Pedesetnica Duha Svetoga očituje se ne samo u ovim karizmama, koje imaju svoje prepoznato i priznato mjesto u Crkvi, nego također i u životu svakoga vjernika kršćanina koji svoje srce otvara i usklađuje poticajima Duha Svetoga. Tako, na primjer, odgoj u kršćanskoj vjeri što ga supružnici daju svojoj djeci, tiha bračna vjernost, častan posao jedne majke i jednog oca obitelji, pomoć bližnjemu ili prijatelju u nevolji, radosna strpljivost bolesnika u svojoj bolesti ili starca i starice u njihovoj samoći, tiha molitva, pouzdanje u Boga, radost u izvršavanju obveza, ispravna i poštena savjest. Čuvanje vlastite obitelji, čuvanje i obrana vlastite domovine od lopova, kradljivaca, agresora, dar je Duha Svetoga. Spremnost na čuvanje javnog reda i mira, čuvanje pravednog društvenog poretka dar je Duha Božjega“.

„Nismo ni svjesni koliko je Bog bio na djelu s nama kad smo plebiscitarno demokratski na izborima krenuli u slobodu. A kad je ona bila ugrožena krenuli smo zajedno u obranu vlastite domovine“, ustvrdio je.

Obraćajući se izravno veteranima, naglasio je vezu ljubavi između Boga Oca i Boga Sina koja je Duh Sveti i ljubavi koju su borci imali za domovinu. „Ljubav prema domu i Domovini, ljubav prema slobodi vodila vas je naprijed. Ta ista ljubav i zajedništvo vas drži i danas na okupu i dovela vas je ovdje u Božji hram. Na molitvu. Na molitvu za svoje ratne drugove, žive i mrtve; molitvu za vlastitu domovinu. (…) Ono što želimo sebi, svome narodu: slobodu, prosperitet, sigurnost, organiziran pravedan društveni poredak, vladavinu prava u vlastitome domu, jednakost i pravednost prema svima, slogu, narodno jedinstvo, sigurnost naših granica na kopnu, moru i u zraku, to želimo svim narodima svijeta. Kršćanin ne može i ne smije mrziti niti zlo željeti, pa ni svojim neprijateljima“, naglasio je. 

„Oni koji nemaju milost vjere, ne mogu razumjeti naše molitve, naše susrete s Gospodinom u intimi naše savjesti, u dubinama svoga srca. Ne mogu razumjeti ni naše zahvale ni naše prošnje Gospodinu. Mi i za njih možemo i želimo moliti da milost  i svijetlo Isusovog nauka u snazi Božjega Duha pohodi njihova srca i prosvijetli savjesti.“

Msgr. Bogdan zaključio je homiliju pozivom na prikazanje Bogu svoje prošlosti, sadašnjosti, prošlih križeva, sadašnjih podjela, nekadašnjih, kao i sadašnjih težnji te gradnju budućnosti u zajedništvu s Trojstvenim Bogom ljubavi.

Prije svete mise Udruga ratnih veterana Druge gardijske brigade Gromovi je položila vijence i zapalila cvijeće kod spomen-ploče na ulazu u stadion u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu. Na komemoraciji su bili i izaslanik predsjednice Republike Hrvatske Ante Deur, izaslanik predsjednika Sabora i saborski zastupnik Željko Fiolić, izaslanik ministra obrane i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general-pukovnik Mirko Šundov, izaslanik predsjednika Vlade ministar branitelja Tomo Medved, zapovjednik druge mehanizirane bojne Gromovi bojnik Roman Kelnerić, predstavnici drugih gardijskih brigada, specijalne policije te mnogi drugi.

Druga gardijska brigada ustrojena je 15. svibnja 1991. godine u vojarni  Trstenik, pokraj Dugog Sela, gdje je formirano zapovjedništvo brigade i prva pješačka bojna Crne mambe, a njezina ratna zastava prvi se put zavijorila 28. svibnja na postrojavanju u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu. Prvotnu popunu brigade činili su pripadnici MUP-a, postrojbi za posebne namjene iz Lučkog, Rakitja, Kumrovca, Vinice, Siska i Karlovca. Brigada je prvotno bila u sastavu MUP-a, odnosno Zbora narodne garde koji je bio temelj za stvaranje buduće Hrvatske vojske.

Ratni put Gromova započeo je već početkom lipnja 1991. godine na mostu Mladosti u Zagrebu zaustavljanjem tenkova tadašnje JNA, dok su istovremeno dijelovi postrojbe bili u borbama kod Ljubova u Lici i Hrvatskom Pounju. Razmještaj njezinih postrojbi odredio je daljnji ratni put brigade. Sudjelovali su između ostalog i u obrani Karlovca, Duge Rese i Topuskog, u borbama na Banovini, branili su Petrinju, Sisak, Komarevo, Sunju. Tijekom 1991. godine u "bitci za Farkašić" oslobađaju značajan dio okupiranog teritorija na desnoj obali rijeke Kupe. Uz to, Gromovi su sudjelovali i u operacijama deblokade Južnog bojišta (operacija Tigar) te u Bosanskoj Posavini. Dali su i izniman doprinos u operaciji Maslenica, Bljesku, Oluji i Uni. Kroz Gromove je tijekom Domovinskog rata prošlo 9200 branitelja, 203 ih je poginulo i 5 nestalo, a 1200 ih je bilo ranjeno.