Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Msgr. Slavko Večerin zaređen za subotičkog biskupa

Ponedjeljak, 16. 11. 2020.

Svečana misa, tijekom koje je msgr. Slavko Večerin po rukama biskupa Ladislava Németa zaređen za subotičkog biskupa, proslavljena je u katedrali – manjoj bazilici sv. Terezije Avilske u Subotici, na spomendan sv. Nikole Tavelića, u subotu 14. studenoga.

U svečanoj liturgiji ređenja sudjelovala su trojica biskupa zareditelja: zrenjaninski biskup i predsjednik Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda Ladislav Német, umirovljeni subotički biskup Ivan Pénzes, i vladika grkokatoličke Eparhije sv. Nikole iz Ruskog Krstura Đura Džudžar, zatim apostolski nuncij u Srbiji nadbiskup msgr. Luciano Suriani te devetorica drugih biskupa iz Srbije, Hrvatske, Mađarske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Kosova.

Sukladno propisanim epidemiološkim mjerama, unutar crkvenoga prostora bili su također svećenici, ceremonijari, poslužitelji, zbor i njegovi voditelji, redovnice, službeni uzvanici i biskupovi osobni gosti, te realizatori televizijskoga prijenosa. Od službenih uzvanika, biskupskom su ređenju nazočili izaslanici gradske vlasti grada Subotice i državnih vlasti Republike Srbije, dužnosnici Vlade Republike Hrvatske, diplomatski predstavnici Hrvatske, Mađarske i Slovačke u Srbiji, te predstavnici nacionalnih vijeća Hrvata, Mađara i Bunjevaca. Uz njih, pozivu su se odazvali i predstavnici Srpske pravoslavne Crkve, Reformirane kršćanske Crkve u Srbiji i Evangeličke kršćanske Crkve augsburške vjeroispovijesti.

Glavni zareditelj msgr. Német u propovijedi je, između ostalog, rekao: „Ova mjesna Crkva živi ovdje od davnina, još od vremena kada su svi bili samo kršćani, istočnog ili latinskog obreda, kada pridjevi, pravoslavni ili katolički, još nisu bili upotrebljavani. Prošlost također utječe na sadašnjost i oblikuje naš identitet. U ovom procesu formiranja našeg identiteta moramo zadržati ono što je naša naročita, katolička, kršćanska samosvijest ovdje, na ovim prostorima, sada, u ovom povijesnom trenutku, čak i ako volimo gledati izvan svojih granica k sjeveru, zapadu, istoku ili upravo k jugu. Ali mi smo ovdje. Članovi smo Katoličke Crkve u Srbiji, sa svom našom različitošću koja nam daje bogatstvo, ali znaš i sam dobro, koja rađa i poteškoće. Ne možemo dozvoliti da nas nekoliko nedovoljno prosvijećenih osoba gleda kroz naočale drugih partikularnih Crkava. Znamo tko smo. Ja sam Mađar, ti si Hrvat. I još mnogo drugih naroda se izjašnjava kršćanima na ovim prostorima. Ne odričimo se svog jezika, svoje kulture, to razvijajmo i podržavajmo pod svaku cijenu. Želimo to održati na životu, jer smo ovdje rođeni, nismo migranti ili doseljenici, ovdje imamo svoje korijene. Ovo je naša domovina ili očevina. Istovremeno, moramo razmišljati i o onim mlađim generacijama koje su već zaboravile jezik svojih roditelja, svojih baka i djedova: moramo doći i do njih.“

Msgr. Német pojasnio je zadatak biskupa Isusovom prispodobom o svjetlosti i solju: „Milost, koju danas primaš, neka bude, dakle, stalni zadatak koji preuzimaš radi onih koji su ti ovdje povjereni, u ovoj našoj često zamršenoj i složenoj stvarnosti; nosi svjetlost tamo gdje su zavladali strah i tama u srcima; i liječi rane ljudi.“

Biskup glavni zareditelj, suzareditelji i ostali biskupi položili su ruke na glavu msgr. Večerina, pa je uslijedila molitva uz otvoreni evanđelistar iznad ređenikove glave. Iza tog obrednog dijela, uslijedilo je pomazanje glave, predaja evanđelistara, biskupskog prstena, mitre i štapa. Konačno, glavni zareditelj dopratio je zaređenog biskupa do katedre na koju je sjeo, uz svečanu skladbu „Evo velikog svećenika“ Albe Vidakovića.

Na završetku euharistijske službe, biskup Večerin izrekao je svoju zahvalu: „U zahvalnosti Bogu za dar života, dar svećeništva i poslanja, koje mi je udijelio biskupskim ređenjem, pristupio sam i danas Božjem žrtveniku, s osjećajima poniznosti i divljenja pred otajstvom Njegove prisutnosti i bezgranične ljubavi i milosrđa. Izričem zahvalu svojim pokojnim roditeljima, ocu Branku i majci Ireni, koji su mi velikodušno prenijeli život, ali i dar vjere i ljubavi prema Bogu. Vjerujem da me i sada s neba podržavaju i zagovaraju. Papi Franji zahvaljujem na povjerenju što me je postavio da Subotičkoj biskupiji predsjedam u ljubavi. Preuzvišeni apostolski nuncije, msgr. Luciano Suriani, hvala Vam na nazočnosti, a ujedno Vas molim da papi Franji prenesite moju sinovsku odanost, ljubav i poštovanje.“