Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Obilježena 18. obljetnica vojno-redarstvene operacije “Bljesak”

Srijeda, 01. 05. 2013.

Osamnaesta obljetnica Vojno-redarstvene operacije Bljesak obilježena je danas 1. svibnja u Okučanima u nazočnosti Predsjednika Republike Ive Josipovića, predsjednika vlade Zorana Milanovića, izaslanika predsjednika Sabora Igora Dragovana, ministara u vladi među kojima je bio i ministar obrane Ante Kotromanović, načelnika GS OSRH general pukovnika Drage Lovrića te drugih visokih civilnih i vojnih dužnosnika. U spomen na poginule branitelje kod Središnjeg križa zajednički vijenac u ime Republike Hrvatske položili su najviši državni dužnosnici, a polaganjem vijenaca počast poginulim braniteljima odali su i članovi obitelji poginulih branitelja i predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata te izaslanstvo Brodsko-posavske županije i općine Okučani. U sklopu obilježavanja operacije Bljesak u crkvi Sv. Vida služena je misa zadušnica za sve poginule hrvatske branitelje i civilne žrtve Domovinskog rata. Euharistijsko slavlje predvodio je vojni ordinarij Juraj Jezerinac zajedno s požeškim biskupom Antunom Škvorčevićem.

Predsjednik Josipović je kazao kako je obilježavanje operacije Bljesak znak poštovanja prije svega prema onima koji su stradali u ovoj operacije i inače u Domovinskom ratu, kao i prema toj velikoj i važnoj pobjedi kojom je hrvatska vojska i policija krenula u konačno oslobađanje naše Domovine. Dodao je i kako bez akcije kakve su bile Bljesak i Oluja ne bi bilo slobodne Hrvatske. Ministar branitelja Predrag Matić u Okučanima je otvorio Spomen sobu u sjećanje na branitelje koji su poginuli u operaciji Bljesak.

U pozdravnoj riječi prije svete mise biskup Škvorčević je istaknuo: "O osamnaestoj obljetnici vojno redarstvene akcije 'Bljesak' okupili smo se u okučanskoj župnoj crkvi Sv. Vida mučenika, oko oltara na kojem slavimo Isusovu pobjedničku muku i smrt. Podsjetiti se želimo kako smo veliki dužnici onima koji o Domovini i njezinoj slobodi nisu držali govore, nego su u nju uložili svoju plemenitost, ljubav i žrtvu, položili za nju svoje živote te ona po njima ima svoje dostojanstvo. Časno je sve njih pamtiti, iskazivati im poštovanje, za njih moliti. Povjerimo dobrotu i ljubav naših branitelja Božjoj dobroti i ljubavi. Sjedinimo pobjedu u 'Bljesku' s Isusovom pobjedom nad smrću. Molimo da nam On pomogne biti ljudima duhovno snažnima koji se u Hrvatskoj zauzimaju za istinske vrijednosti, slobodu, pomirenje i ljubav, da nam Domovina bude velika poput braniteljskog srca koje ju je iskreno voljelo i za nju se žrtvovalo. Pridružimo Isusovoj žrtvi poniženje i progon nedužnih ljudi iz banjolučkog kraja, drugih dijelova Bosne i Hercegovine te Srijema koji su našli dom u Okučanima. Spomenimo se i onih koji su svojim opredjeljenjima bili povodom vojno-redarstvenoj akciji 'Bljesak', i sami bili stradalnici, podnijeli žrtve. Neka Bog svima bude milostiv!"

Biskup Jezerinac u homiliji je podsjetio kako je Bog čovjeka stvorio za rad te se prigodom blagdana rada i sv. Josipa radnika spomenuo brojnih ljudi bez radnog mjesta u Hrvatskoj, napose mladih. Kazao je je da se branitelji nisu borili za takvu Domovinu te da je potrebno poduzeti sve što je moguće da se to stanje promijeni. Biskup je istaknuo: "Oni su ginuli jer su gledali drugačiju zemlju, drugačije ljude, drugačije odnose, drugačije vrijednosti. Ginuli su jer su ljubili budućnost ove zemlje i duboko su vjerovali da je moraju sačuvati za svoju djecu i djecu onih koji će ju cijeniti i izgrađivati. Kad je počeo pravi osvajateljski rat nipošto nisu dvoumili. Bili su spremni položiti svoje živote zajedno sa svojim vrhovnim zapovjednikom dr. Franjom Tuđmanom. Hrvatski su branitelji krenuli u oslobađanje okupiranih područja i to pravo nitko im nije mogao osporiti a još manje zanijekati. l tako je hrvatska vojno-redarstvenom akcijom odaslana poruku svijetu da vrijede jednaka načela za sve narode, bez obzira na brojnost." Potom se biskup Jezerinac osvrnuo i na oslobađajuću presudu hrvatskim generalima u Hagu Anti Gotovini i Mladenu Markaču te kazao da je ona "još više potvrdila opravdanost hrvatske vojske u zaustavljanju rata i ponovnom vraćanju okupiranih područja u matičnu zemlju. Njihovo oslobađanje obvezuje nas još više na radosnije slavljenje 'Bljeska' i 'Oluje'." Biskup je zaključio: "Ne preostaje nam ništa drugo nego nastaviti tamo gdje su oni stali, izgrađivati Hrvatsku ne samo kao pravnu državu nego kao zemlju sloge, zajedništva, mira i ljubavi, zemlju u kojoj će se poštivati vlastiti rad i Božji zakoni. Neka dobri Bog udijeli svim pokojnima sretnu i blaženi vječnost, svima koji tuguju za njima jakost a svima nama mudrost i snagu da znamo izaći iz sadašnjih teškoća."

Nakon popričesne biskup Škvorčević uputio je Isusovoj Majci molitvu za Domovinu. Općina Okučani uredila je spomen sobu vojno redarstvene akcije "Bljesak" koju je otvorio ministar Predrag Matić, a biskup Škvorčević izrekao molitvu za 47 hrvatskih branitelja poginulih u "Bljesku" čiji spomen soba čuva i za sve one koji će sobu posjećivati da iskazuju poštovanje i zahvalnost poginulima za slobodu Domovine.

Homilija vojnog ordinarija

Knjiga Postanka iz koje smo slušali Božju riječ u današnjem Prvom čitanju govori o čovjeku. Bog stvara čovjeka da čovjek stvara život: stvara ga kao muško i žensko s nalogom da se plode i množe i napuče zemlju i sebi je podlože. Ovo je zadatak utkan u tkivo ljudskih bića, muža i žene. Jasno je i Bogu i čovjeku da ovo dvoje dobivaju zajednički zadatak: oplodnje, napučivanja i gospodarenja. Ni Bogu ni čovjeku nije u primisli da drugačije treba ili može biti. Sva odgovornost za budućnost roda ljudskoga postavljena je u ruke ovih dvaju bića i samo oni smiju izricati sud, donositi projekte i uspostavljati odnos gospodarenja svime što Bog stvori. Ovaj sveti nauk spasonosan je za razumijevanje čovjeka, njegovog odnosa sa svim postojećim, ali i za očekivanje budućnosti roda ljudskoga.

Druga crta o kojoj nam govori Knjiga Postanka danas,  svakako je čovjekov odnos prema zemlji i životu u njoj i na njoj. Ako je čovjek slika Božja, onda je on, poput Onoga na čiju je sliku stvoren, dužan voditi brigu o svijetu i o zemlji u skladu s onim što Bog čini; temeljna crta koja odlikuje Božji stav prema zemlji i svijetu je stvaranje, a ne razaranje; spašavanje, a ne upropaštavanje; ljubav, a ne mržnja; red, a ne nered; poštivanje prirodnog poretka u svemu, a ne nametanje arbitražnih rješenja koja ruše nutarnji red u čovjeku i u prirodi.

Čovjek je pozvan svojim nastankom i povjerenim mu zadatkom dobivenim od Boga da učini sve kako bi sve moglo biti plodno, to jest da tako živi da ničega ne nestane: ni ljudske vrste, ni biljnih ili životinjskih vrsta. Stoga, čovjek je kriv za eventualnu pustoš zemlje, a danas je odgovoran za njezino „ekonomsko cijeđenje“ koje se događa od onih koji sebe smatraju „vlasnicima“, a ne slugama života.

U današnjem svetom Evanđelju saznajemo da je Isus Krist „drvodjeljin sin“. Sveti Matej je osjetio da to treba reći jednom za sva vremena: ni Boga ni čovjeka rad ne može zaobići. Uostalom, već smo čuli da  „Sedmoga dana, pošto Bog dovrši svoje djelo koje učini, sedmoga dana počinu od svega djela što učini“.

Danas je međunarodni blagdan rada, ali je i blagdan osobe koja je svojim radom osigurala život obitelji Sina Božjega, blagdan svetoga Josipa. Josip drvodjelja, Isus sin drvodjeljin. Obrađivali su drvo i stvarali svojim radom ona pomagala na kojima je čovjek počivao, na kojima je sjedio, za kojima je blagovao, u koje je spremao svoje potrepštine za život. Ova dva čovjeka (Josip i Isus) i svojim radom su bili u funkciji dobra ljudi i njihovih obiteljskih i društvenih potreba.

Rad, posao – to je kruh suvremene kulture i velika potreba našega vremena i našega naroda. Milijuni ljudi u svijetu danas žude za radnim mjestom. Grijeh je svih Vlada u tome što se zanemaruje ta temeljna čovjekova potreba da svojim radom pridonese očuvanju svojeg života i života svojeg društva. Danas smo u takvom stanju da besposlica ubija, demotivira, ispražnjava zrele od uvjerenja da su presudni za stvaranje drugačijeg svijeta, a mlade ispražnjava nade da se isplati ulagati trud, ustvari razvijati sebe, jer oni nemaju budućnosti. Naša zemlja posebno je pogođena  ovim problemom: koga god susretnete od mladih, jasno kaže: ovdje nemam što tražiti.

Ne čini li vam se da su tu problemi naše nacije? Nedostatak rada stvara prazninu kuća i pustoš zemlje. Ustvari, sve više nas zatvara u nemoć, jer sve više ovisimo o raspoloživosti drugoga i o njegovim mogućnostima da opstanemo. Svi moramo dobro promisliti kamo nas ovo vodi i kakvu ćemo budućnost imati. Koliko se novca i vremena troši na bespredmetne rasprave predizbornih kampanja, mnogih jalovih programa naših TV mreža i tobožnjih inicijativa koje stvaraju naše bolje sutra. Trijeznost je svima potrebna, a odgovornost je neodgodiva.

I na kraju, zar vam se čini da su naši poginuli branitelji uložili svoju krv u ovakvu zemlju i ovakvu nadu? Zar vam se čini da su se borili da mladi budu bez nade, da zreli budu bez mogućnosti života kojeg osiguravaju svojim radom, da naše obitelji dvoume o smislu podizanja budućih naraštaja. Bože sačuvaj. Oni su ginuli, jer su gledali drugačiju zemlju, drugačije ljude, drugačije odnose, drugačije vrijednosti. Ginuli su jer su ljubili budućnost ove zemlje i duboko su vjerovali da je moraju sačuvati za svoju djecu i djecu onih koji će ju cijeniti i izgrađivati.

Kad je počeo pravi osvajalački rat nipošto nisu dvoumili. Bili su spremni položiti svoje živote zajedno sa svojim vrhovnim zapovjednikom dr. Franjom Tuđmanom. Iznevjereni od strane međunarodne zajednice hrvatski su branitelji krenuli u oslobađanje okupiranih područja. To pravo nitko im nije mogao osporiti, a još manje zanijekati. I tako je hrvatska vojno-redarstvenom akcijom odaslala poruku svijetu da vrijede jednaka načela za sve narode, bez obzira na brojnost. Uostalom, najnovija oslobađajuća presuda hrvatskim generalima u Hagu Gotovini i Markaču još je više potvrdila opravdanost hrvatske vojske za zaustavljanjem rata i ponovnim vraćanjem okupiranih područja u matičnu zemlju. Njihovo oslobađanje obvezuje nas još više na radosnije slavljenje "Bljeska" i "Oluje".

Braćo i sestre!
Ne preostaje nam ništa drugo, nego nastaviti tamo gdje su oni stali: izgrađivati Hrvatsku ne samo kao pravnu državu, nego kao zemlju  sloge, zajedništva, mira i ljubavi, zemlju u kojoj će se poštivati vlastiti rad i Božji zakoni po uzoru na sv . Josipa Radnika. na to nas posebno obvezuju poginuli hrvatski branitelji.

Neka dobri Bog udijeli svim pokojnima sretnu i blaženi vječnost, A svima koji tuguju za njima od Boga jakost, a svima nama  mudrost i snagu da znamo izaći iz sadašnjih teškoća. Amen.