Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Otvorenje stalnog postava u novoosnovanoj galeriji “Marijan Jakubin”

Petak, 03. 05. 2013.

U Novom Virju je 3. svibnja otvoren stalni postav likovnih i pedagoških djela u novoosnovanoj galeriji "Marijan Jakubin". Galeriju su blagoslovili varaždinski biskup mons. Jospi Mrzljak i vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac. O likovnim djelima je govorio biskup Jezerinac i g. Stanko Špoljarić, viši kustos Umjetničkog paviljona u Zagrebu.

Pozdravna riječ vojnog ordinarija Jurja Jezerinca na otvorenju izložbe

Stojeći pred slikama gospodina Jakubina, pogotovo ako stojimo pred vitrajima i oltarnim slikama, neminovno nam se i kao prvo postavlja staro bitno pitanje veze religije i umjetnosti. Tog pitanja i te veze se prof. Jakubin ne ustručava, naprotiv čini se da izvanredno jasno i otvoreno naglašava religiozno nadahnuće svojih dijela, a i umjetnosti kao takve, umjetnosti kojasudjeluje u stvaranju čovjekove slike o sebi i stvarnosti. Umjetnost uokviruje pragove kulture i uključena je u mnogovrsne suodnose. Jedan je od njezinih važnih suodnosa i onaj prema religiji. Je li ta teza točna? Izgrađuje li taj odnos umjetnost i religiju ili umjetnost treba biti slobodna od religije? U traženju odgovora na ova pitanja gledajući djela prof. Jakubina u njegovo ime (ili kao onaj za čije oko profesor slika) usuđujem se "zaključiti" da je u njegovim djelima odnos kršćanstva i umjetnosti duboko i ispravno promišljen, jer je umjetnik shvatio svoje djelo kao nastojanje u kojem svatko na svoj način služi zajedničkoj uzvišenoj zadaći: poticanju i razvoju onoga što je u čovjeku najuzvišenije.

Vjerujem da je nastojanje prema uzvišenomu poticalo prof. Jakubina i u njegovu pedagoškom radu.

Uloga umjetnosti nije samo osigurati religijskom iskustvu adekvatni emotivni oblik, kako se to prečesto poima. Estetska dimenzija osposobljava čovjeka da se služi likovnom formom kako bi transcendentno učinio imanentnim i očitim. Umjetnost čini stvarnost transparentnom, sadašnjom, ali i kompleksnom, tajnovitom. Ona time postaje nešto kao govor skrivenoga, duhovnost - zapravo govor religije. Potpuno profana umjetnost razara samu sebe te potpuno neslikovna religija gubi ukorijenjenost u čovjeku i time se dokida. Zasigurno, u umjetnosti živi apsolut religije i u religiji slikovno živi umjetnost. To je od davnine činilo religiju nepresušnim izvorom umjetničkih mogućnosti. Čini se stoga daje u pravu M. Heidegger za kojega se "u djelu umjetnosti na djelu pokazuje istina bića" kao i Beethowen koji kaže: "Kadgod slušam glazbu ili pjesmu ona me diže prema Bogu". Kad promatramo djela našeg dragog profesora, slikara i sveučilišnog nastavnika gospodina Marijana Jakubin, onda se to može reći za njegova djela.

O njemu ste puno čuli i nije ga potrebno vama posebno predstavljati, tim više jer je "vaše gore list". Uostalom, on se najbolje predstavlja sa svojim djelima, kroz njih želi govoriti i njih treba upitati.

Ja treba spomenuti što njegovu likovnost čini osebujnom, a to su prije svega njegova djela religiozne tematike. Gledajući njegove religiozne motive, oni vas toliko zaokupe da se morate pred njima zaustaviti i meditirati. Njegove vas slike vode prema vječnome, prema Bogu, izvoru svake ljepote. Ali ovo što sada gledamo dovoljno govori ne samo o njemu kao čovjeku slikaru nego i vjerniku (Dobivam dojam kao da je bio na Kursilju).

Blage uspomene kardinal Franjo Kuharić, gledajući neke "moderne" slike, rekao je s pravom koje svaki od nas "laika u umjetnosti" ima: "Kakva je to slika, ako je ja ne prepoznajem i ne razumijem". To se ne može reći za djela profesora gospodina Marijana. U njegovim slikama otkrivate nešto što vas oplemenjuje i potiče na dobro, na svrhunaravno, na Boga. I u tome je posebna ljepota i vrijednost njegovih djela. Pred slikom gospodina Jakubina vjernik se može moliti Bogu. Znam da to vjernici i čine. Jakubin je tu pravi majstor. Njegovo slikarsko umijeće jest suvremeni način naviještanja Radosne vijesti.

Što reći na kraju? Želimo mu da se ne umori propovijedati i naviještati radosnu vijest svojim kistom, da i dalje govori o ljepoti Boga i njegovoj ljubavi prema nama.