Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Poruka vojnog ordinarija u prigodi dvadesete obljetnice Vojnog ordinarijata u RH

Petak, 04. 08. 2017.

Draga braćo svećenici

Dragi pripadnici vojno-redarstvene biskupije

Braćo i sestre u kršćanskoj vjeri

1. Uvod

Ovogodišnja proslava „Gospe velikog hrvatskog krsnog zavjeta“, zaštitnice naše biskupije, odvija se u godini obilježavanja dvadesete obljetnice od njenog ustanovljenja. Središnje euharistijsko slavlje proslave naše nebeske zaštitnice održava se u Kninu 5. kolovoza, i podudara se sa slavljem na državnoj razini Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 22. obljetnice vojno-redarstvene operacije „Oluja“.

Vojni ordinarijat (Vojno redarstvenu biskupiju) u Republici Hrvatskoj ustanovio je papa sveti Ivan Pavao II., 25. travnja 1997. godine. Prvim vojnim ordinarijem imenovao je dotadašnjeg pomoćnog zagrebačkog biskupa msgr. Jurja Jezerinca. U buli imenovanja papa je prvome biskupu odredio svrhu i narav njegove pastirske službe: „A Tebi, ljubljeni sine, koji ćeš ući u ovu osobitu službu, molimo najizvrsnije višnje darove da, njima poduprt i združenim nastojanjem klera tog ordinarijata potpomognut, uzmogneš vjernike, povjerene svojoj brizi, u Gospodinu napasati s najvećom pozornošću, brižljivom i budnom razboritošću te sa zdravim naukom i ljubavlju, tako da oni, osnaženi svakodnevnom stegom i Kristovim božanskim naukom poučeni, uzmognu uvježbati duhovne i ljudske vrline za izgradnju Crkve, za obranu građana i za slobodu, napredak i postojan mir, Nama predrage Vaše domovine“ (Iz Bule imenovanja prvog vojnog ordinarija).

U svjetlu ovih papinih riječi razmišljamo poslije dvadeset godina o našem identitetu i poslanju u „Crkvi i svijetu“ u hrvatskome društvu. Isto tako željeli smo tijekom ove godine nekim pastoralnim pothvatima dati skromni doprinos obilježavanju ove obljetnice. U tijeku vremena i prolaznosti svijeta dvadeset godina nije puno, ne znači mnogo. U ljudskome životu i u svakom novom životu prvih dvadeset godina života znače jako puno.

2. Trenutak za premišljanje

U okviru proslave 20. godišnjice, uz redoviti ritam i rad u našim vojnim i policijskim kapelanijama, te drugim oblicima pastoralnog djelovanja, Vojni ordinarijat je već ostvario neke programe među kojima izdvajamo dva hodočašća: 25. međunarodno vojno-redarstveno-braniteljsko hodočašće u Lourdes (svibanj 2017.) i studijsko-duhovno hodočašće organizirano zajedno sa Zapovjedništvom Hrvatskog vojnog učilišta „Dr. Franjo Tuđman“ i Ratne škole „Ban Josip Jelačić“ u Rim (travanj 2017.). Lourdsko hodočašće je i ovoga puta bilo povlaštena prigoda svim sudionicima za osobno produbljenje vjere i povratak na izvore i korijene svoga kršćanskog identiteta. Osobito nam je drago što je sačuvan i stalno je u porastu na ovome i drugim hodočašćima koje organizira Vojni ordinarijat osobna sakramentalna sveta ispovijed. Vrijedno je svake pohvale na ovome planu djelovanje naših svećenika. Studijsko-duhovno hodočašće u Rim ostat će svima u sjećanju po osobnome susretu s ogromnom kulturnom baštinom čovječanstva i bogatim duhovnim nasljeđem Vječnoga Grada. Poglavito su bili dojmljivi srdačni i spontani susret s Petrom naših dana papom Franjom kao i povlašteno razgledavanje Vatikanske bazilike apostolskog prvaka sv. Petra apostola.

Dosadašnje pastoralno iskustvo kao i sama dvadeseta obljetnica od osnutka i djelovanja Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj, pomažu nam i potiču nas da učinimo sve kako bi događaji kojima idemo ususret bili ozbiljno i s puno vjerničke jednostavnosti pripremljeni, življeni i slavljeni. Ove događaje nipošto ne želimo izdvajati iz područja dušobrižničke pastoralne skrbi, tako da će se Vojni ordinarijat usredotočiti na dvije bitne ponude, hodočasničko-odgojnu i slavljeničko-otajstvenu, odnosno euharistijsku.

Predstoji nam naše nacionalno vojno-redarstveno-braniteljsko dvadeset i peto hodočašće u Mariju Bistricu, predviđeno za nedjelju 1. listopada 2017. Radi intenzivnije međusobne povezanosti dviju cjelina koje tvore Vojno-redarstvenu biskupiju (MORH i vojska te MUP i policija), naša biskupija organizira sedmodnevno hodočašće u Svetu Zemlju (studeni 2017.). A središnji i završni slavljeničko-otajstveni događaj u okviru proslave 20. obljetnice naše biskupije je zahvalno euharistijsko slavlje za sve pripadnike ove specifične „mjesne Crkve“ u Hrvatskoj. Slavit ćemo ga zajedno u Zagrebačkoj prvostolnici 13. prosinca 2017. Želja nam je i cilj da i ove inicijative pridonesu jačanju svijesti o važnosti pripadnosti kršćanskoj i katoličkoj obitelji. Želimo da to zahvalno euharistijsko slavlje u Došašću, u novoj liturgijskoj godini u kojoj se Crkva u Hrvata spominje dvadesete obljetnice beatifikacije bl. Alojzija Stepinca, produbi, učvrsti i poveća u svima nama kršćanski ponos, ljudsku zahvalnost i vjerničko slavljenje Boga zbog mogućnosti da u našim sugrađanima u odorama (vojska i policija) prepoznajemo braću i sestre u vjeri i s njima u slobodi izgrađujemo kraljevstvo Božje na zemlji.

Uz postojeće oblike dušobrižničkog djelovanja (liturgijska slavlja, sakramentalni pastoral, hodočašća, duhovne vježbe, bračni susreti, ljetovanja djece i mladih s kulturno-duhovnim programima, kateheze, pastoralna i duhovna asistencija u mirovnim misijama, itd.), Vojno-redarstvena biskupija razmišlja i o uspostavi novih oblika dušobrižničkog djelovanja za svoje pripadnike. Osjećamo veliku potrebu posvetiti svoju pažnju obitelji s ciljem uspostave bračnih savjetovališta i zauzetijem radu s mladima. Naravno da sve ovo zahtjeva stručnu pripremljenost osoblja.

3. Vrijeme traži odgovore

„Diktatura relativizma“ ne zaobilazi ni pripadnike vojno-redarstvene biskupije. To se dobro osjeća u slabljenju tradicionalnih naravnih vrjednota, nesposobnosti integriranja različitosti kao izgrađujućeg čimbenika osobe i društva, pomanjkanju tolerancije jednih prema drugima i različitim oblicima nasilja. Gospodarska i demografska kriza već više godina drmaju temeljima hrvatskoga društva. Suvremeni čovjek ima sve manje vremena jedan za drugog i to se posebice teško odražava na razini obiteljskih odnosa supružnika i roditelja s djecom. Ne smijemo zaboraviti da je riječ o djelatnim vojnim i policijskim osobama za koje pitanje „karijere“ nije samo pitanje časti, nego i vrlo važno pitanje profesionalnog i učinkovitog opstanka i djelovanja u sustavu. A radne okolnosti su često takove da se sami supružnici rijetko i premalo susreću i ne uspijevaju posvetiti dužnu i odgovornu pažnju odgoju i podizanju vlastite djece.

Posljedice ovih stanja porazno se odražavaju na osobe, na zajedništvo u braku, na vrijednosti koje izgrađuju osobu, obitelj, Crkvu i društvo. Pred vojno-redarstvenom biskupijom izazovi su vidljivi i snažni, veliki… Svjesni smo složenosti provođenja dušobrižničkih programa koji se nužno i dogovorno usklađuju s ustanovama o kojima ovisi njihova provedba. To su stručne službe vojno-redarstvene biskupije zajedno sa stručnim službama iz MORH-a i MUP-a (Samostalni odjel MORH-a i Samostalna služba MUP-a) koje pružaju organizacijsku potporu, Ministarstvo obrane, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo policije, Glavni Stožer OS RH, Zapovjedništva grana OS i postrojbi, Načelnici Policijskih uprava, Hrvatsko vojno učilište, Policijska akademija, itd. Jedni na druge smo upućeni kako bismo u strpljivome dijalogu mogli usklađeno djelovati za opće dobro naših građana vjernika.

4. Prožeti nadom

Vojno-redarstvena biskupija duguje zahvalnost Bogu, svojoj nebeskoj zaštitnici Gospi velikog hrvatskog krsnog zavjeta, „Crkvi u Hrvata“ i hrvatskom društvu da je prebrodila vrijeme adolescencije i uplovila u dob odgovornog i odraslog odnosa prema Bogu, prema Crkvi, prema svijetu i osobito prema svim članovima Naroda Božjega koji ju tvore. Trebalo nam je svima vremena da se naviknemo i ozbiljno prihvatimo posljedice koje slijede iz afirmacije i provedbe prava što proizlaze iz Ustava, iz Povelje o ljudskim pravima UN-a, iz međunarodnih Ugovora kao i iz govora savjesti svake ljudske osobe. Dakako, vrijeme od Drugog svjetskog rata pa sve do demokratskih promjena devedesetih godina prošlog stoljeća, u mnogome nesklono Crkvi, uništilo je svijest kod naših građana o važnosti i potrebi organizirane dušobrižničke djelatnosti među vojnicima i policajcima. Nakon dvadeset godina od uspostave Vojno–redarstvene biskupije i nakon što su prošla skoro tri desetljeća od demokratskih procesa u društvu, osjećamo još i danas „izvana i iznutra“ stanovite otpore i nesnalaženja u pastoralnome radu naše biskupije.

Dvadeseta obljetnica biskupije pravi je, otvoreni i jasan izazov biskupiji, u prvome redu sakramentalnim nositeljima dušobrižničkog poslanja. To traži u najmanju ruku profesionalan odnos prema vlastitom identitetu, prema ljudima zbog kojih postojimo i prema vrijednostima koje su na „tržištu“.

Vrijeme je ovo kad u svojem odnosu, svojim projektima i provedbi dušobrižništva ne smijemo podleći napasti kako su važni samo „važni“, i kako su velike samo „velike“ riječi i djela: istinsku veličinu definira mnoštvo sitnica ponekad teško zamjetljivih, a primijete se tek onda kad ih zaobiđemo.

Vrijeme je ovo u kojem nam„odgode“ nisu prijatelji, iako su ponekad vremenski rasponi neophodni da bi stvari postale jasnije; no, one će postati jasnije tek onda ako postoje i ako su u trajnom procesu primjene. Zalagati nam se je za to da se proces događa i da u njemu sve što radimo dozrijeva.

Vrijeme je ovo u kojemu iznad svega valja poštovati čovjeka u njegovoj svetosti savjesti: valja nam biti u službi slušanja vlastite savjesti, osobito onih koji su podlegli otuđenjima na razini ljudskog bića, spoznaja, kulture i vrijednosti koje su presudne za očuvanje i razvoj neponovljivog „djela Božjega“ koje je čovjek.

Vrijeme je ovo koje ne dopušta „zaborav“ kao učinkovit element cjelovitog funkcioniranja: zaborav je uglavnom pokazatelj nekog značajnijeg oštećenja u određenom dijelu neophodne memorije. Govorimo ovo iz razloga da se ne zaboravi odlučnost i sposobnost ljubavi i žrtve hrvatskih branitelja u postizanju slobode u novoj državi Hrvatskoj. Spomen na njih i na događaje naše slobode neka budu svečani i ozbiljni, jer takvi su bili branitelji u vremenu kad su stvarali slobodnu zemlju. Oni moraju postati povijest koja se uči, cijeni i slavi. U doslovnom značenju riječ je o povijesti koja je učiteljica života, koja odgaja. Ogroman dio tih ljudi više je mislio na nas nego na sebe.

U tom kontekstu događaji kao što su „Oluja“, „Bljesak“ i druge obrambene vojnoredarstvene akcije, više su od pukog povijesnog komemoriranja: to su događaji stvaranja samostalne i slobodne države. Zadatak je vojno-redarstvene biskupije brižno njegovati važnost ovog pamćenja, ali ne smije se bojati ni kajanja i molitve za postupke koji su nekim nedužnim ljudima nanijeli bol.

Poštovani pripadnici vojno-redarstvene biskupije. Zapažate da su naglasci u ovoj Poruci pretežito antropološke naravi.Držimda je suvremeni čovjek ugrožen u istini o sebi i odnosu s drugima. Stvoritelj čovjeka želi da čovjek opstane u svojoj izvornosti kao biće stvoreno na sliku Božju i da on svojim djelovanjem i stvaralaštvom bude slava Božja. Put našeg dušobrižništva je živi i konkretni čovjek. Tu je smisao i sadržaj našeg dušobrižničkog djelovanja i naše molitve koja je uvijek mjesto susreta čovjeka sa svojim Stvoriteljem.

Dok svima čestitam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i blagdan zaštitnice Vojno-redarstvene biskupije Gospe velikog hrvatskog krsnog zavjeta, napose pripadnicima naših oružanih snaga i policije u mirovnim misijama izvan Domovine, želim i molim da nam naša sveta zaštitnica, bude zvijezda vodilja u vjerničkoj izdržljivosti i ustrajnosti u djelovanju. Ona nas ljubi i prati kao Majka Crkve, Majka naše povijesti, Majka naše sadašnjosti i Majka naše budućnosti. Nju molimo i njoj se utječemo u svim našim potrebama:

„Najvjernija odvjetnice na braniku stoj,

Čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom“.

Zagreb, 5. kolovoza 2017.

✠ Msgr. Jure Bogdan,

vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj