Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Proslava blagdana sv. Martina i Dana Grada Dugo Selo

Subota, 11. 11. 2017.

   Župa sv. Martina biskupa u Dugom Selu u subotu 11. studenog o.g., svečanim euharistijskim slavljem proslavila je svetkovinu svoga nebeskog zaštitnika. Euharistijsko slavlje u župnoj crkvi sv. Martina predvodio je vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj msgr. Jure Bogdan. Koncelebrirali su župnik i dekan dugoselskog dekanata preč. vlč. Slavko Kresonja, župni vikar p. Stjepan Ivan Horvat, CPPS i još osmorica svećenika dugoselskog dekanata Zagrebačke Nadbiskupije. Misno slavlje uzveličali su mješoviti župni zbor i brojni ministranti.

Istoga dana obilježen je Dan grada Dugo Selo. Na misnome slavlju sudjelovali su predstavnici gradskih vlasti, vojske, policije te kulturnih i obrazovnih ustanova. Među njima prisustvovao je gradonačelnik Nenad Panian, predsjednik Gradskog vijeća Darjan Budimir, zamjenik gradonačelnika umirovljeni pukovnik Nikola Tominac i mnogi drugi koje je župnik na početku euharistije posebno pozdravio.

U svojoj propovijedi msgr. Bogdan je svima čestitao blagdan sv. Martina i Dan grada. Zaželio je da plemeniti lik sv. Martina ''prožet dobrotom prema bližnjima, te hrabrosti i odlučnosti u promicanju kršćanskih istina, bude svima nama trajni svjetionik na putu vjere, na putu življenja kršćanskih krjeposti''. Povezavši pročitano evanđelje s likom biskupa Tourskog iz Galije (Mt, 16, 24-28), posebno je istaknuo Isusove riječi o gubljenju života poradi njega (Mt, 16, 25-26.). Propovjednik je nadalje vjernicima pobliže prikazao lik i djelo sv. Martina. Istaknuo je kako je Martinov otac bio visoki vojni časnik koji je želio da i njegov sin ostvari što bolju vojnu karijeru. Martin još od ranog djetinjstva upoznaje kršćanstvo, što se ne sviđa njegovom ocu koji je bio poganin, pa ga je upisao u ''vojnu školu''. Martin brzo napreduje u vojsci, postaje časnik u najelitnijoj carskoj postrojbi – legiji. Ali on postaje legionar s plemenitim srcem i ne okreće glavu od potrebitih. Tako i pomaže prosjaku kojem daje pola svoga plašta da se ne smrzne od studeni, što je prikazano na mnogim slikama i kipovima što prikazuju sv. Martina.

Postavši profesionalni vojnik po želji svoga oca, vidjevši da ga to ne ispunja, odlučuje napustiti vojničku karijeru, iako je to bilo izuzetno teško za ostvariti zbog njegove visoke pozicije u vojsci. Martin se želi više posvetiti intenzivnijem duhovnom životu. U tome i uspijeva te se nastanjuje kod biskupa Hilarija koji ga želi i zarediti za đakona, što Martin tada odbija.

Msgr. Bogdan je  nadalje u svojoj propovjedi naglasio kako se Martin dao u borbu protiv krivovjerja, arijanizma koji je harao u to vrijeme. Zbog toga je doživio mnoge nezgode i progonstvo. Nakon što se vratio u Galiju, biskup Hilarije ga je zaredio za đakona, potom i za prezbitera. Martin je i dalje snivao o monaškom životu i biskup mu dopušta da osnuje monaški samostan kojim je Martin ''udario temelje prvog monaškog samostana u Zapadnom kršćanstvu''.

Martin biva prijevarom doveden na mjesto gdje su birali biskupa i aklamacijom je izabran za biskupa, dvadeset i šest godina je služio Crkvi kao biskup. Kao obilježja njegova biskupovanja msgr. Bogdan je naglasio kako je sv. Martin bio: ''Neumoran u propovijedanju, energičan u nastupu, odlučan u pastirskim pothvatima i postupcima! Propovijedao je po svojoj i okolnim biskupijama. Na osobit način se posvetio ruralnim neevangeliziranim sredinama koje su bile zapuštene i tu je imao velike uspjehe''.

Biskup Martin utemeljuje u Marmoutier-u središte za svećeničke kandidate, što neki vide kao prvo sjemenište u Galiji (Francuskoj). Zalaže se za dobru formaciju i odgoj budućih svećenika i to na svim razinama. Jer i sam Martin je bio čovjek velike vjere i u molitvi povezan s Bogom. Kroz postove i pokoru iz njega je izbijala poniznost i apostolski žar. U tom žaru svima je nastojao približiti Boga koji je ljubav, s tim žarom je i preminuo.

Na završetku misnog slavlja vlč. Kresonja se zahvalio svima koji su doprinijeli i uzveličali ovu proslavu. Također i onima koji su na razne načine pomagali tijekom trodnevne duhovne obnove koja je prethodila samom blagdanu. Posebno se zahvalio vojnom ordinariju msgr. Juri Bogdanu što se odazvao i našao vremena da predvodi euharistijsko slavlje. Župnik se zahvalio i gradskim vlastima. Nakon mise uslijedio je kratki susret s gradonačelnikom, njegovim zamjenikom i ostalim dužnosnicima u prostorijama župnog dvora. Tom prigodom su se i oni zahvalili msgr. Bogdanu i uručili mu prigodne poklone.