Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Proslava blagdana sv. Vinka Paulskoga

Utorak, 27. 09. 2016.

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga s Kućom maticom u Zagrebu u utorak 27. rujna proslavila je svetkovinu svog utemeljitelja sv. Vinka Paulskoga. Euharistijsko slavlje u crkvi Sv. Vinka u zajedništvu s dvadeset svećenika, među kojima je bilo i nekoliko provincijala, kao i zamjenik biskupskog vikara za grad Zagreb msgr. Zvonimir Sekelj predvodio je vojni biskup u RH msgr. Jure Bogdan. Na misi je sudjelovalo mnoštvo vjernika, učenice Ženske opće gimnazije te redovnice više redovničkih zajednica.

Riječ dobrodošlice biskupu Bogdanu uputio je rektor crkve Sv. Vinka preč. Marijan Pavlenić.

Čestitajući milosrdnicama blagdan utemeljitelja, biskup Bogdan im je poželio da „primjer njegova života bude trajno nadahnuće svima nama kako se u vjeri odgovara Bogu vlastitim predanjem, bez pridržaja“.

U homiliji je biskup Bogdan posvijestio bit postojanja te istaknuo „da smo na svijetu da Boga upoznamo, da ga ljubimo, da mu služimo i tako u nebo dođemo“. Jer, nastavio je „u Božjem planu spasenja ljudskoga roda, spasenja svakog pojedinca, traženja i pronalaženja volje Božje za svakog čovjeka, središnju ulogu upoznavanja trojstvenog Boga, ima Bogočovjek iz Nazareta, sin Marije Djevice. Isus je središte oko kojega se sve vrti i kojemu je sve usmjereno. On je alfa i omega. On je početak i svršetak“.

U tom je kontekstu istaknuo da je „Vinko Paulski prosvijetljen i osnažen vjerom to čvrsto vjerovao, iz te vjere živio i samo u snazi te vjere ostavio je duboki trag u Crkvi koji snažno govori i u našim danima“, jer „njegov život, njegov apostolski žar i mar sav je ispunjen težnjom da Boga upozna i pomogne drugima da ga upoznaju. On je studirao, čitao, meditirao, molio i tako Boga upoznavao. On je bio zaljubljenik Božji! Zaljubljen u Boga cijelim svojim bićem, Božju je ljubav 'koja je razlivena u srcima našim' djelotvorno pokazivao, javno i privatno do posljednjeg daha svoga života. Sve to dovelo ga je u nebo. Spasio je svoju dušu. Spasio je tolike duše koje su mu bile povjerene. U raj je doveo mnoge“.

Nadalje, biskup je istaknuo da za sve kršćane, „živjeti vjerničkim - nadnaravnim životom, znači sudjelovati u božanskome životu. Biti čvrsto povezan s Isusom“.

Ne smije se dogoditi da budemo „žedan kamen na studencu“. Uronjen u rijeku stalno je vlažan. Ali je tvrd. Razbijte taj kamen on je iznutra suh. Njemu voda ne znači ništa. Velika je opasnost kršćana, čija je duša oprana krsnom milošću, osnažena sakramentom potvrde, hranjena tijelom Kristovim, da bude začahurena u vlastitoj samodostatnosti i da svi nadnaravni darovi ne dopiru do srži, do srca. Vječni problem i tajna odnosa ljudske slobode, suradnje s Bogom i milosti Božje koja nam se nudi, rekao je biskup, te upozorio kako od te napasti nisu izuzete ni Bogu posvećene osobe, redovnice, redovnici ni Kristovi svećenici.

Stoga, „da bi milost krštenja prožela dušu potrebna je čvrsta vjera u božanstvo našega Gospodina. Krštenje, prvo od svih sakramenata utiskuje našem duhovnom životu dvostruki karakter: karakter smrti i života, smrti grijehu, a života Bogu“.

Moliti nam je stoga svakoga dana Krista, jedinorođenoga Sina Očeva, da nas pouči kako da on ostane u nama ali isto tako, kako da i mi ostanemo u njemu. To je jedini način da donesemo obilne i sočne plodove u vinogradu Gospodnjem. „Tko ostaje u meni i ja u njemu taj donosi mnogo roda“ (Iv 15, 5), ustvrdio je biskup Bogdan, jer „primajući Isusa vjerom, mi postajemo po milosti ono što je on po naravi: Božja djeca. Vjera predstavlja prvi stav koji moramo imati u svojim odnosima s Bogom: prva veza čovjekova s Bogom je po vjeri“.

U tom duhu je propovjednik istaknuo kako je „za svakoga od nas vjera od životnoga značenja“. No, glavni problem Crkve u Europi pa tako i u Hrvatskoj je problem slabe vjere. „Malovjerni smo! Mi ništa nećemo shvatiti od nadnaravnoga života, u pitanje će doći naša žrtva, naš kršćanski, redovnički i svećenički identitet ako li naša vjera oslabi, ili, ne daj Bože, ako li je izgubimo. Kako je to teško kad Bogu posvećena osoba izgubi vjeru! Tada u svetome zvanju sve postaje besmisleno. A vjera se hrani isključivo molitvom!“ To je propovjednik potkrijepio primjerom iz Evanđelja kada su dvojica slijepaca vikala za Isusom „Smiluj nam se, sine Davidov!“. Na što ih Isus upita „Vjerujete li da mogu to učiniti?“

Isus dakle traži i očekuje našu vjeru. Upravo jer vjerujemo Isusu, mi pristupamo sakramentima, obdržavamo njegove zapovijedi. Do u tančine analiziramo i razmatramo naša pravila, zavjete, obećanja i u vjeri ih želimo izvršavati. Vjera je temelj svega našega nadnaravnoga života. Bog traži da mu služimo u vjeri cijeloga života. To iziskuje njegova slava. To je štovanje koje Bog od nas očekuje i koje predstavlja našu kušnju prije nego li postignemo vječni cilj. U vječnosti ćemo gledati Boga licem u lice. A ovdje on je za nas „skriveni Bog“ kojemu dolazimo po vjeri i osobnome predanju u vjeri. I što god je ta vjera cjelovitija, življa i praktičnija, to smo mi Bogu draži, rekao je propovjednik te pojasnio, kako je vjera „pristanak našega razuma i cijeloga našega bića uz Božju riječ“.

Na kraju homilije biskup Bogdan je uputio na misno evanđelje te istaknuo kako je za liturgijski blagdan svetog Vinka Paulskoga Crkva predložila evanđeoski tekst Govora na Gori: osam blaženstava. Razlog je tomu „što se u životu ovog Božjeg čovjeka zrcali življena vjera u stilu blaženstava. Sv. Vinko je u Boga čvrsto vjerovao, hranio se Božjom riječju, pronicao i promicao Božju riječ. Životom je slavio Boga“.

Nakon popričesne molitve, štićenici Kuće milosrđa izveli su kraći recital o milosrđu. Euharistijsko slavlje pjevanjem je animirao zbor sestara milosrdnica.