Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Proslavljen blagdan sv. Ivana Kapistrana u Iloku

Srijeda, 23. 10. 2024.

U srijedu, 23. listopada, u Iloku je proslavljen sv. Ivan Kapistran, nebeski zaštitnik grada Iloka, Iločke župe i franjevačkog samostana u Iloku. Na slavlju su i ove godine sudjelovali pripadnici Hrvatske vojske, policije i hrvatski branitelji. To je bilo njihovo deveto pokrajinsko hodočašće sv. Ivanu Kapistranu. Slavili su toga dana i vojni kapelani. Talijanski franjevac iz mjesta Capestrano u pokrajini Abruzzo, sveti Ivan Kapistran je zaštitnik i vojnih dušobrižnika. Preminuo je u Iloku 23. listopada 1456. godine, gdje je i pokopan.

Na hodočašću i proslavi u Iloku sudjelovali su vjernici pripadnici Zapovjedništva za obuku i doktrinu „Fran Krsto Frankopan“, Gardijsko oklopno-mehanizirane brigade, Inženjerijske pukovnije Hrvatske kopnene vojske, Zapovjedništva za potporu, djelatnici iz pet slavonskih policijskih uprava, osječko-baranjske, vukovarsko-srijemske, brodsko-posavske, požeško-slavonske i virovitičko-podravske, pripadnici vatrogasnih postrojbi, civilne zaštite i članovi udruga hrvatskih branitelja. Zapovjednik devetog pokrajinskog hodočašća bio je zapovjednik Zapovjedništva za obuku brigadir Dražen Batrnek, a zamjenik zapovjednika hodočašća bio je zamjenik načelnika PU vukovarsko-srijemske Ivan Groznica.

Na gradskom groblju u Iloku vijence su položili i svijeće zapalili izaslanstvo Hrvatske vojske, policije, branitelja, vatrogasaca, izaslanstvo Grada Iloka i Vukovarsko-srijemske županije. Molitvu je predvodio vojni kapelan vlč. Josip Kešinović.

Središnji događaj bilo je svečano euharistijsko slavlje koje je predvodio vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj msgr. Jure Bogdan uz koncelebraciju župnika Župe  sv. Ivana Kapistrana fra Grgura Blaževića OFM, biskupskog vikara za pastoral u MUP-u vlč. Franu Musića, vojnih i policijskih kapelana Osječkog vojnog dekanata i Osječkog policijskog dekanata, svećenika franjevaca te svećenika Iločkog i Vukovarskog kraja. Sv. misa započela je svečanom ulaznom procesijom od kapelice sv. Ivana Nepomuka na ulazu u stari dio grada Iloka (natpis u luneti kapelice piše da je obnovljena povodom 1300. godišnjice pokrštenja Hrvata i 1000. godišnjice hrvatskog kraljevstva). U procesiji do crkve sv. Ivana Kapistrana išli su procesijski križ, i za njim stjegovi Republike Hrvatske, Svete Stolice, Vojnog ordinarijata. Potom su slijedile zastave djelatnih postrojbi Oružanih snaga, zajedno sa stjegovima Ministarstva unutarnjih poslova i Ravnateljstva policije. U procesiji su također sudjelovali pripadnici Hrvatske vojske i policije, vatrogasci i branitelji, pripadnici civilne zaštite ,povijesne postrojbe "Hrvatski sokol" iz Osijeka, KUD „Matica Slovačka“ u nošnjama iz Iloka, i drugi vjernici. Na početku sv. mise zvjetnu svijeću upalili su zapovjednik i zamjenik zapovjednika hodočašća.

Od visokih uzvanika na sv. misi su sudjelovali zapovjednik Zapovjedno-operativnog središta brigadni general Željko Ljubas, gradonačelnica grada Iloka Marina Budimir sa suradnicima, izaslanik glavnog vatrogasnog zapovjednika i potpredsjednik HVZ Zdenko Čarapar, zapovjednici i časnici Hrvatske vojske, načelnici policijskih uprava i predstavnici policije, predstavstavnici Vukovarsko-srijemske županije, i drugi.

Na temelju evanđelja od dana (Lk 12, 39-48), biskup Bogdan govorio je o dva važna stanja našeg duha ili dvije kreposti, vrline, koje su nam prijeko potrebne za naš kršćanski i ljudski život. Prva od njih je budnost, a druga zahvalnost.

"Budnost je stanje bdijenja, trezvenosti. To je stanje  trajne pozornosti koja se  bori protiv obarmrlosti, uljuljanosti, osrednjosti i ravnodušja. Ukratko: koja se bori od svih onih stanja koja nas odvlače od realnosti i konkretnosti života. U toj se konkretnosti, ispunjenoj raznim izazovima, odvija naša svakodnevnica. Tu smo u trajnoj borbi u kojoj su u igri i naša ovozemaljska i naša vječna sreća i spasenje. Zato je budnost važna. I baš zato budnost ima svoje važno, svoje presudno mjesto u našemu kršćanskom životu. Gospodin nas često u Evanđelju poziva na budnost: 'Budni budite!' (Lk 21,36). On na nju poziva svoje učenike. Ni oni nisu bili imuni na pomanjkanja budnosti. U dramatičnim trenutcima Isusova života nisu ostali budnima, nisu uspjeli ostati budni kraj njega. Ista ta tromost, umrtvljenost, obamrlost može obuzeti i nas. To je taj opasni san osrednjosti – rekli bismo 'mamurluk' osrednjosti do kojega se dolazi kada zaboravimo prvu ljubav i idemo dalje po inerciji, vodeći računa samo o mirnom životu. Ali, bez žara ljubavi prema Bogu, ne čekajući njegovu novost, postajemo osrednji, mlaki, svjetovni. To uništava naša vjeru, jer vjera je suprotnost osrednjosti. Vjera je žarka želja za Bogom, stalna hrabrost za obraćenje, hrabrost za ljubav i stalni hod naprijed. Vjera je lijek koji liječi takvo stanje."

Msgr. Bogdan istaknuo je kako su vjera i molitva dva lijeka protiv osrednjosti i tromosti: "Vjera nije voda koja gasi, ona je vatra koja žari. Isus ne podnosi mlakost. Stoga je potrebno trgnuti se iz tog sna, a to možemo učiniti bdijući u molitvi, jer moliti znači upaliti svjetlo u noći, znači uskladiti se s Gospodinom. Molitva omogućuje Bogu da nam bude blizu, te nas stoga oslobađa samoće i daje nadu. Molitva daje kisik životu; kao što ne možemo živjeti ako ne dišemo, tako ne možemo biti kršćani ako ne molimo. Molitva je lijek ne samo za manjak ili izostanak budnosti, nego i za ravnodušje."

Vojni ordinarij zatim je govorio o vrlini zahvalnosti: "Drugo stanje našeg duha ili krepost oko koje nam se valja ozbiljno potruditi jest zahvalnost. Ako smo nositelji zahvalnosti, i svijet postaje bolji; možda samo malo, ali to je upravo onoliko koliko je dovoljno da bi mu se dalo malo nade. Stoga, nemojmo zaboraviti brojne, bezbrojne razloge zbog kojih imamo zahvaliti Bogu i svojim bližnjima: Bili smo u nečijoj zamisli prije nego smo naučili misliti; bili smo voljeni prije nego smo naučili voljeti; bili smo željeni prije nego što se u našem srcu pojavila želja. Ako život gledamo tako, tada 'hvala' postaje vodilja naših dana. Mnogo puta zaboravljamo reći to 'hvala'. A baš to 'hvala' uvijek je izričaj naše zahvalnosti. Ono gradi civilizaciju ljubavi međusobnog uvažavanja i poštovanja dobra i dostojanstva jednih prema drugima: 'Ponekad se' – poručuje nam papa Franjo - 'stječe dojam da postajemo civilizacija loših manira i loših riječi, kao da su one znak emancipacije. Čujemo ih mnogo puta i u javnosti. Uljudnost i sposobnost zahvaljivanja promatraju se kao znak slabosti, ponekad pobuđuju čak nepovjerenje. Protiv te tendencije treba se boriti u samom okrilju obitelji. Moramo postati nepopustljivi kada je riječ o odgoju za zahvaljivanje, za zahvalnost: dostojanstvo osobe i društvena pravednost imaju u tome svoje ishodište. Ako se u obiteljskom životu zanemaruje taj stil, izgubit će se i u životu društva. Zahvalnost je, nadalje, za vjernika u samom srcu vjere: kršćanin koji ne zna zahvaliti je osoba koja je zaboravila Božji jezik, jezik, govor evanđelja. To je loše!'"

Biskup je na završetku propovijedi istaknuo sv. Ivana Kapistrana kao primjer koji nas podsjeća na ove dvije kreposti: "Sveti Ivan Kapistranski je bio, vojni dušobrižnik. Pozivao je na  budnost vojnike kojima je služio. Pozivao ih je na budnost u onom duhovnom smislu riječi da kao kršćani ne upadnu u stanje malodušja i mlakosti, nego da vode svoju kršćansku borbu kako bi svoj život trajno usklađivali s Kristovim Evanđeljem. Pozivao ih je nadalje i na budnost u onom fizičkom smislu riječi u borbi za obranu kršćanske civilizacije i  kršćankih vrijednosti pred opasnošću koja je prijetila  i kojoj se valjalo suprostaviti. Nadalje, kao vojni dušobrižnik sveti Ivan Kapistran, navješćujući Kristovo Evanđelje milosrđa, navješćivao je i čovjekovu dubinsku potrebu zahvalnosti Bogu za sva primljena dobročinstva te na taj način na spoznaju milosrdnog Božjeg lica koje uvijek progovora kroz naše konkretno milosrđe i naša djela kršćanske ljubavi. U to, kao što to vrlo dobro znademo, upravo u ovom dijelu naše Domovine spada i polaganje života za drugoga, žrtva vlastitog života u borbi za ljudske i Božje vrijednosti pred raznim ugrozama i Kapistranova i našega vremena. Od svakog od nas Gospodin i danas očekuje takvu trajnu i nesebičnu borbu da u sebi i oko sebe gradimo krepost budnosti i krepost zahvalnosti u izgradnji kršćanske civilizacije ljubavi."

Na kraju sv. mise župnik Župe sv. Ivana Kapistrana u Iloku fra Grgur Blažević zahvalio je ocu biskupu i subraći svećenicima, svima uključenima u organizaciju hodočašća i svima nazočnima koji su omogućili da ovaj dan bude lijep i svečan.

Hodočašće i proslavu zaštitnika župe i Grada Iloka svojim pjevanjem uveličala je klapa Hrvatske ratne mornarice „Sveti Juraj“ i policijska klapa "Sveti Mihovil". Orgulje je svirao Dubravko Čepulić Polgar. Nakon sv. mise hodočasnici su imali prigodu častiti relikvije sv. Ivana Kapistrana te obići franjevački samostan i druge znamenitosti grada Iloka. Na kraju hodočašća je održan prigodni domjenak za sve sudionike hodočašća, domaće župljane i sudionike misnog slavlja. Foto: PU vukovarsko-srijemska; MORH