Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Proslavljena 25. obljetnica i Dan vojne kapelanije Svetog Leopolda Bogdana Mandića u Osijeku

Subota, 06. 05. 2023.

U petak, 5. svibnja ove godine svečano je proslavljena 25. obljetnica i Dan vojne kapelanije “Svetog Leopolda Bogdana Mandića” zaštitnika Zapovjedništva zapovjedništva za obuku i doktrinu “Fran Krsto Frankopan” u Osijeku.

Slavlju je nazočilo oko stotinjak djelatnika ZOD "F.K.F." sa zapovjednikom brigadnim generalom Željkom Ljubasom, zapovjednik GMBR brigadni general Dražen Ressler, zapovjednik GOMBR brigadir Valentin Skroza, voditelj Središta za strane jezike “Katarina Zrinska” - odjel Osijek g. Marinko Krajnović, izaslanik načelnika područnog odjela za poslove obrane Osijek MO RH g. Jurica Kordić, voditeljica operativnog odjela za financije Osijek MO RH gđica. Zita Zagorščak, načelnik PU Osječko - baranjske g. Ladislav Bece, zamjenik Župana Osječko-baranjske županije g. Mato Lukić, predsjednik gradskog vijeća grada Osijeka g. Tihomir Florijančić, gradonačelnica grada Iloka gđa. Marina Budimir, predsjednica uprave Pleter-usluge d.o.o. gđa Martina Puljić, predsjednik udruge veterana 3. gardijske brigade “Kune” g. Tihomir Kmet, te ostali djelatnici postrojbi i uprava koje djeluju na području grada Osijeka.

Vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj msgr. Jure Bogdan predslavio je euharistijsko slavlje u župnoj crkvi Svetog Mihovila u osječkoj Tvrđi u koncelebraciji s dekanom Osječkog vojnog dekanata vlč. Vladislavom Mandurom, vojnim kapelanom fra Matom Vincetićem, policijskim kapelanom don Ivanom Begovićem, nekadašnjim vojnim kapelanom i župnikom Župe Svetog Josipa u Dalju vlč. Antom Mihaljevićem, nekadašnjim vojnim kapelanom i župnikom Župe Svetog Ćirila i Metoda u Osijeku vlč. Alojzom Kovačekom, župnikom župe Svete Rozalije u Ivanovcu vlč. Andrijom Vrbanićem i vojnim kapelanom domaćinom don Josipom Kešinovićem.

Biskup Bogdan čestitao je svim nazočnima blagdan Svetog Leopolda Bogdana Mandića i dvadeset i petu obljetnicu vojne kapelanije. U propovijedi je u svjetlu Isusovih riječi: "Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik - koji nije pastir ni vlasnik ovaca - kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca" (Iv 10, 11-13), razmatrao život i djelo Svetog Leopolda Bogdana Mandića, nebeskog zaštitnika vojne kapelanije u Osijeku.

Biskup je okupljenima istaknuo kako je Sveti Leopold Mandić (iz Herceg-Novoga, u Kotorskoj biskupiji, rođen je 12. svibnja 1866. Preminuo je u talijanskoj Padovi, 30. srpnja 1942.), drugi kanonizirani hrvatski svetac Rimokatoličke Crkve. Preci su mu podrijetlom iz Zakučca (kraj Omiša), iz zaselka Mandići. Tamo su doselili negdje iz Bosne u XV. stoljeću. Njegov pradjed Nikola je došao u Herceg Novi gdje se i oženio. Na krštenju je dobio ime Bogdan, a po ulasku u kapucine promijenio ga je u Leopold. Bio je dvanaesto (neki pišu jedanaesto) dijete u obitelji Mandić. Njegovi roditelji bili su vjerni kršćani, bogobojazni katolici, Hrvati. U duboko kršćanskom obiteljskom ozračju Bogdan je od malena naučio moliti. Rodbina i znanci zvali su ga “naš Bogdo", a bio je visok samo 135 cm. Još od rane mladosti odlazio je redovnicima kapucinima u kapucinsku crkvu u rodnome gradu.

Stupio je u kapucinsko sjemenište u Udinama u sjevernoj Italiji, a u kapucinski red je ušao u mjestu Bassano del Grappa u sjevernoj Italiji u dobi od 18 godina, 2. svibnja 1884. godine. Venecijanski kardinal Domenico Agostini ga je zaredio za svećenika 20. rujna 1890., u crkvi Gospe od Zdravlja u Veneciji. Početkom Prvog svjetskog rata nije htio primiti talijansko državljanstvo pa je kao stranac iz neprijateljske države morao u progonstvo. On je bio austrougarski državljanin hrvatske nacionalnosti a Italija i Austro-ugarska su bile u ratu. Obrazložio je to riječima: “Krv nije voda!" Najviše je djelovao u Padovi kao ispovjednik. Imao je izvanrednu sposobnost razumijevanja onih koji su mu se povjeravali i sposobnost pomaganja u zamršenim tjeskobama.

Kad se 30. srpnja 1942. godine proširila vijest da je u kapucinskome samostanu u Padovi preminuo ispovjednik otac Leopold Bogdan Mandić, mnoštvo vjernika spontano je pohrlilo iskazati poštovanje ovom samozatajnome redovniku i kroz četrdeset godina padovanskome ispovjedniku. Trideseti dan poslije smrti, radi velikog interesa vjernika, slavljena je za ovog skromnog kapucinskog redovnika misa zadušnica u bazilici svetog Ante koju drže franjevci konventualci. Propovijedao je sveučilišni profesor msgr. Giuseppe Andreotti, koji se i sam redovito ispovijedao kod oca Leopolda. Tada je među ostalim rekao: “prošlo je trideset dana, otkako se iz tisuća i tisuća grudi vinuo jednodušan glas: “Umro je svetac”. Te grudi, ta srca titraju i danas istom snagom i osjećajima: i oni neće tek tako doći na manje: to govori i to obećaje ovo veliko mnoštvo pristiglo i danas u ovu baziliku kako bi iskazalo duboko poštovanje prema svome ocu. I onda je nastavio dalje msgr. Andreotti: “Povijest Crkve, povijest duhovnosti, pokazuje kako Bog ne cijeni ljudske veličine, raskoš, svjetovnu moć, i kako je zadovoljan poniznošću. Na poniznost izlijeva obilje svojih darova! Poniznost izabire kao temelj svojih velikih djela i instrumenat svojih nedostižnih nacrta. Danas komemoriramo jedno ime koje je najbolji dokaz ove božanske ekonomije; ime koje je kroz neko vrijeme ostalo u tami, u potpunoj šutnji a uvijek je bilo sama poniznost. Kad bi se poniznost morala pokazati u ljudskome obličju, i kad bi se morala pojaviti pred ljudima, ona bi se najbolje predstavila u ocu Leopoldu”. Godine 1963. izvršena je ekshumacija i Leopoldovo tijelo je s Padovanskog gradskog groblja prenijeto u kapucinski samostan u Padovi.

O svetome Leopoldu mnogi su dali svjedočanstva o njegovome krjeposnome životu. Ovdje rado spominjemo svjedočanstvo oštroumnog redovnika franjevca konventualca, provincijala i potom generala reda Alfonsa Orlinija (1887.-1972.) (Alfons Orlić s Cresa, postao generalom sa 37 godina). On je zapisao 15. kolovoza 1943. o ocu Leopoldu: “Upoznao sam oca Leopolda iz Herceg Novog prije više od trideset godina i ostao s njime duboko povezan. On je bio vođa moje savjesti (moj duhovni vođa). Kad sam bio u Padovi za vrijeme velikog rata, dolazio sam mu svake sedmice, isto tako i u vrijeme moga boravka u Veneciji i u Rimu, svaki put kad mi je to bilo moguće. Dolazio sam k njemu primiti i čuti dragocjene savjete. U jedno sam čvrsto uvjeren, tj. da je časni Otac konstantno živio u Božjoj prisutnosti. Bez obzira o čemu se radilo, njegova misao težila je uvijek visokim načelima što je vlastitost onih koji sve promatraju u Božjemu svijetlu. Odatle je proizlazio jedan njegov osobiti dar, premda nije bio govornik radi urođenih teškoća u govoru, lako bi se zapalio i tada tečno govorio o božanskim stvarima.

Zdušno je branio interese Crkve. Jedinstvo s Bogom prožimalo je njegovu čudesnu ljubav prema dušama za koje je primao svaku žrtvu što ga je učinilo apostolom Padove kroz više desetljeća. Njemu su podjednako dolazili ljudi svih društvenih položaja. Vrlo strog prema sebi bio je izvanredno blag prema drugima. Osobito sam cijenio kod njega dar diskrecije. Često mi je govorio o teškim slučajevima savjesti, po koji put povezanima sa Svetim Uficijem, izrečenima od njega u uopćenoj formi, na teoretskoj razini, ali sam ja bio uvjerenja da ih je on stvarno susretao u svojoj svetoj službi”. Pronicao je srca. Ovdje mislim na čine i faze moga života koje on po ljudsku govoreći nije mogao poznavati. Kad sam izabran provincijalom venetske provincije, rekao mi je smješeći se da to neće dugo trajati, jer ću uskoro biti izabran za generala reda. Nisam tada pridavao važnost tim riječima misleći da su to samo njegove lijepe kurtoazne riječi. Nisu prošla niti dva mjeseca a ja sam već bio izabran za generala reda. Mislim da se ustinu radi o daru proroštva”.

Papa Pavao VI. proglasio ga je blaženim 2. svibnja 1976., a sveti papa Ivan Pavao II. svetim 16. listopada 1983. Spomendan mu je 12. svibnja. "Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik - koji nije pastir ni vlasnik ovaca - kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca" (Iv 10, 11-13). Sveti Ante Padovanski je rekao: Tko je pun Duha Svetoga govori raznim jezicima. Različiti jezici su različita svjedočanstva o Kristu: tako drugima govorimo o poniznosti, siromaštvu, strpljivosti i poslušnosti, kad ih pokazujemo prisutnima u nama samima. Propovijed je učinkovita, pokazuje svu svoju elokvenciju, kad govore djela. Molim Vas neka odstupe riječi, neka govore djela”. Sveti Leopold je “propovijedao” svojim životom: Svi su mogli razumjeti i cijeniti njegovu “propovijed", ponizni i moćni, učeni i neuki, koji su ga podjednako bez razlike tražili. Pred njim su klečali za sakrament pomirenja kardinali (i sam Albino Luciani kasnije papa Ivan Pavao I), biskupi, sveučilišni profesori, akademici, jednostavni i ljudi skromne naobrazbe. Svi oni podjednako su osjećali u njemu velikog čovjeka, Božji Duh koji u njemu i po njemu djeluje.

Sveti Leopolde Bogdane Mandiću, moli se Bogu za nas da uvijek ostanemo vjerni Isusu dobrome pastiru, spasitelju i otkupitelju čovjeka, a svojoj Crkvi izmoli od Boga dobre duhovne vođe Božjega naroda koji će besmrtne duše voditi Bogu, rekao je biskup Bogdan.

Misno slavlje svojim pjevanjem uveličala je klapa “Sveti Juraj” HRM, a prigodnim riječima vojni kapelan don Josip Kešinović zahvalio je biskupu, svećenicima, zapovjedniku ZOD "F.K.F.", klapi, te svim suradnicima na potpori u pripremi i proslavi 25. obljetnice i Dana vojne kapelanije.