Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Studijsko putovanje srednjom Bosnom

Nedjelja, 11. 10. 2015.

tekst: M. Josipović; foto: M. Josipović i V. Širanović

U organizaciji policijske kapelanije Majke Božje Kamenitih vrata PU zagrebačke od 9. do 11. listopada djelatnici PU zagrebačke s nekolicinom djelatnika MUP, glavnom povjerenicom Sindikata policije Hrvatske gđom Ljiljanom Jurić i zajedno sa svojim prijateljima iz Planinarskog društva Sv. Rok iz Svete Nedjelje započeli smo svoje trodnevno studijsko putovanje srednjom Bosnom.

Uz duhovno vodstvo policijskog kapelana don Marina Drage Kozića, a uz stručnu pomoć, cijelim putem, gosp. Mate Topića, djelatnika Samostalne službe za suradnju s VO u RH, započeo je naš put kroz povijest franjevačkih samostana u srednjoj Bosni. Ipak, naše prvo odredište bilo je u Katoličkom školskom centru „Don Bosko“ u Žepču, ustanovi koju vode salezijanci Hrvatske salezijanske provincije sa sjedištem u Zagrebu. Tu nas je dočekao don Josip Stanić, koji je djelovao u Vojnom ordinarijatu kao biskupski vikar za pastoral, a sada vrši dužnost ekonoma u spomenutom centru. U radosnom ozračju zajedništva proveli smo neko vrijeme s našim „kršćaninom“ koji nam je govorio o iskustvu dara Božje providnosti bez koje se ovaj centar ne bi mogao tako uspješno razvijati.

Naš put nastavljen je tragom Franjevaca u srednjoj Bosni. Tako smo obišli samostan i župu sv. Ivana u Kraljevoj Sutjesci gdje nas je dočekao fra Stjepan Duvnjak, kustos muzeja. Sutradan smo obišli samostan sv. Katarine i župu Uznesenja Marijina u Kreševu gdje nam je govorio fra Ivica Korčanin, časni brat i kustos muzeja. Nakon toga samostan i župu Svetoga Duha u Fojnici gdje nas je primio fra Nikica Vujica, gvardijan samostana.

Upoznali smo se s Franjevcima, a oni u Bosni djeluju sedam stoljeća. Da bi se njihov rad u tom dugom vremenskom rasponu pregledno mogao prikazati, potrebno je razdijeliti torazdoblje u više dijelova: Franjevci i njihovo djelovanje za vrijeme narodnih vladara (1291-1463); zatim život i djelovanje pod turskom upravom (1463-1878); djelovanje nakon oslobođenja od Turaka tj. za vrijeme austrougarske okupacije, a zatim u staroj i novoj Jugoslaviji i nakon nje (od 1878. do našeg vremena).

Zadnji dan povratka nastavili smo put prema Sarajevu, glavnom i najvećem gradu Bosne i Hercegovine, smještenom na opjevanoj rijeci Miljacki. Putem prema Zagrebu zaustavili smo se u Jajcu, kojega je posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević odabrao  kao kraljevski grad i svoju prijestolnicu. Potom smo stigli u Župu i svetište svetog Ivana Krstitelja u Podmilačju, nedaleko od Jajca gdje nas je dočekao župnik fra fra Ilija Stipić. U crkvi smo se pomolili, a župnik je pozdravio sve hodočasnike i Božjim blagoslovom na sve nas zazvao zaštitu i milost sv. Ivana Krstitelja. Milošću tog blagoslova sretno smo se u noćnim satima vratili u Zagreb.

Cijelo vrijeme svog boravka u Bosni bili smo smješteni u konviktu Franjevačke klasične gimnazije u Visokom, jedine klasične gimnazije u Bosni i Hercegovini u vlasništvu Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Postoje susreti koji se jednostavno urežu u pamćenje, a takav jedan susret i dojam na sve naše sudionike ovog putovanja ostavio je ravnatelj konvikta fra Stipo Alandžak.

Svi smo proširili svoje vidike, osnažili međusobno zajedništvo i dali podršku Katoličkoj crkvi u Bosni i Hercegovini, a zahvalni Franjevcima i njihovom svjedočanstvu, a to je svjedočanstvo Crkve koja je i na ovim prostorima, bez obzira na teške okolnosti vremena u kojem je živjela, ostala živa i nadalje ostvaruje svoje zemaljsko poslanje. Teško je sve doživljeno izreći jer kao što kaže jedna lijepa misao: „Kao i svi veliki putnici vidio sam više nego se sjećam da sam vidio, a sjećam se više nego što sam vidio.“