Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Susret europskih vojnih biskupa

Petak, 17. 10. 2008.

Generalni vikar mons. Josip Šantić sudjelovao je u Beču na konferenciji Instituta za religiju i mir Vojnog ordinarijata Austrije o temi „Sekularizacija Europe izazov za vojno dušobrižništvo“. Na konferenciji su bili predstavnici 12 vojnih ordinarijata: dva vojna biskupa i generalni vikari, a vodio ju je biskupski vikar i predstojnik Instituta za religiju i mir dr. Werner Freistetter. Sudjelovali su i mnogi časnici i angažirani suradnici Vojnog ordinarijata Austrije.

Prvog dana predavanje pod naslovom „Sekularizacija u politici i društvu“ održao je sveučilišni profesor iz Graza dr. Leopold Neuhold. U njemu je naglasio da sekularizaciju više doživljavaju ljudi u Crkvi, a da ljudi izvan Crkve ne razumiju što taj pojam govori te koji je njegov sadržaj. „Onaj koji nema osjećaj za sveto, nema osjećaj sekularizacije“, naglasio je predavač. „Sekularizacija je stvarnost kada od društva u kojem je ‘ono religiozno’ oblikovalo javni život i ponašanje dolazimo u situaciju da se čak i gubi pojam religioznog i vjerničkog“. „Svo se ljudsko djelovanje usmjerava prema spoznaji i prema znanju i kao da se ne osjeća potreba vjerovanja. Međutim, treba naglašavati da vjera i povjerenje među osobama i spoznaja i znanje nisu i ne mogu biti u sukobu“. Predavač je iznio svoje viđenje problematike religioznosti koja se okrenula u ono što ona zapravo nije. Prema njemu: „Religioznost kao tradicija umjesto da okuplja zajednicu sve je naglašenije individualistička ‘privatna stvar’; „Vjera je na tržištu kao roba i ako Crkva ne definira u ‘dijalogu sa suvremenim svijetom samu sebe’ svatko je može definirati prema svom nahođenju“; „Ono što mi je nedokučivo jer je transcedentalno te prema tome predmet moje vjere pokušavam razumjeti i staviti u kategorije spoznaje“; „Religiozno nije usmjereno na čitav život nego tek na neke trenutke u životu (krštenje, prva pričest, krizma, vjenčanje, smrt...)“; „Vjera postaje ‘privatna stvar’ te se povlači iz javnog života pojedinaca i društva“. Nabrojane aspekte predavač je sažeo u jednu rečenicu koja označava suvremenog sekulariziranog čovjeka: „Dugo sam bio ateist i shvaćao sam da sam bog, a sada to vjerujem“ i na taj način čovjek samoga sebe postavlja na mjesto Boga. Tako se religija postavlja na tržište suvremenog svijeta kroz sekularizaciju – pluralizaciju – individualizaciju. Poslije predavanja razvila se diskusija u kojoj se postavilo pitanje o „prisilnoj sekularizaciji“ koja se događala na Istoku u komunističkim zemljama, ali i o suvremenoj sekularizaciji koja se događa kroz medije i to ništa manje agresivno nego u ateističkim društvima.

Istog dana bio je i koreferat mons. Gerelya Kovács, člana Komisije za kulturu pri Svetoj Stolici, koji je iznio stavove Svete Stolice u svezi ovog pitanja od ožujka 2008. godine. Francuski Vojni ordinarij mons. Patrick Le Gal u svom koreferatu govorio je o sekularizaciji u Francuskoj koja je počela još u Francuskoj revoluciji naglasivši kako su državne vlasti crkvenim osobama branile ući u javni život Francuske.

Drugi dan bio je posvećen temi „Crkva u Europi i sekularizacija“, a predavanje je održao sociolog iz Salzburga dr. Dietmar Winkler. U svom predavanju naglasio je nekoliko, po njemu, važnih momenata: „Europa je izgubila pogled na cjelovitost. Tema o kojoj govorimo duboko je Europska i politička te strateška kojoj se ne možemo suprotstaviti, ali od nje ne smijemo bježati“. Predavač je stoga postavio nekoliko pitanja na koja je pokušao odgovoriti: „Koja je uloga Crkve u Europskim integracijama?“; „Što je zapravo Crkva u Europi?“; „Da li sekularizacija uvijek ima predznak negativnosti ili može biti izazov za suvremenu Crkvu u Europi?“. Kao odgovor na ova pitanja predavač je postavio više teza. „Kao da se susrećemo sa stvarnošću religiozne Amerike i sekularizirane Europe. U SAD-u Crkva ima što reći politici, a osobito u izborima predsjednika. U Europi kao da se Crkvi želi zatvoriti usta naglašavajući ‘privatnost“ religioznosti. Susrećemo se s otuđenjem od Crkve kao ustanove tražeći pravo ‘na privatnog boga bez posrednika’. Iz toga izlazi nagli povratak religioznosti u Europi kroz različite kultove i okultizme, a s druge strane odbacuje se institucija Crkve“. „Očito je potrebno da Crkva preispita samu sebe kako ponuditi suvremenoj Europi vrednote kršćanstva. Europu treba gledati kao cjelinu i pokušati doseći duhovnost Istoka koji može imati utjecaj na narode Europe. Jedino će tako kršćanstvo Europi dati dušu jer Europa traži dušu, ali kao da je ne nalazi na pravim mjestima. Integracija se mora dogoditi na svim razinama i Crkve se moraju uključiti u ovaj proces. Europi su potrebne zajedničke vrijednosti s kojima se ona danas mora susresti i prepoznavši ih prihvatiti ih za život“.

Poslije podne održan je okrugli stol na temu „Sekularizacija kao prilika za Crkvu u krizi“. U okruglom stolu sudjelovao je i generalni vikar s tri pitanja: Sekularizacija kao činjenica – odakle dolazi? U sklopu razjašnjenja pojmova što znači pojmovi konzervativan a što progresivan i da li je progresivno uvijek napredno, a konzervativno uvijek nazadno? I konačno nije li sekularizacija izazov Crkvi 21. stoljeća da traži nove putove naviještanja Božje riječi osobito u oružanim snagama gdje su vojnici posebno raspoloženi za evangelizaciju? Poslije diskusije predvoditelj okruglog stola zamolio je generalnog vikara da ukratko predstavi neke od projekata koje vodi Vojni ordinarijat u RH u pokušaju traganja za novim putovima evangelizacije.