Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Sv. misa u crkvi sv. Leopolda Bogdana Mandića u Padovi

Utorak, 28. 05. 2024.

Po povratku iz Lurda, u utorak 28. svibnja 2024, sudionici 30. hodočašća Hrvatske vojske, policije i branitelja u Lurd posjetili su Padovu – grad osobito poznat po sv. Antunu Padovanskom i sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću.

U ranim jutarnjim satima, hodočasnici su slavili sv. misu u crkvi sv. Leopolda Bogdana Mandića gdje se nalazi i neraspadnuto tijelo ovog velikog sveca. Sv. misu predvodio je generalni vikar Vojnog ordinarijata don Marko Medo, uz koncelebraciju vojnih i policijskih kapelana, i drugih svećenika.

U homiliji se don Marko osvrnuo na život sv. Leopolda: „Sveti papa Ivan Pavao II., 16. listopada 1983., u svojoj je homiliji prigodom kanonizacije Leopolda Bogdana Mandića rekao: 'Sveti Leopold nije ostavio književna djela, nije očaravao svojom naobrazbom niti  je osnovao neki društveni projekt. On je bio samo jedan siromašan fratar. Njegova veličina je negdje drugdje: u žrtvovanju, u davanju sebe, dan za danom, tijekom cijelog svog svećeničkog života (tj. 52 godine), u tišini, diskreciji i poniznosti male ispovjedaonice.“

Don Marko je istaknuo kako se pred Bogom veličina mjeri veličinom dobrote. „Prof. Enzio Franceshcini, rektor Katoličkog sveučilišta Sacro cuore cijenio je oca Leopolda i ovako ga se sjeća: 'Ispovijedao je do 12 sati dnevno zatvoren u maloj ćeliji od nekoliko kvadrata, ne obazirući se na bolest, hladnoću, vrućinu, umor, na neprekidan niz duša koje su dolazile k njegovim nogama s teretom svojih grijeha, boli i patnji. Dolazio je umornim koracima, ali uvijek brzo, duž uskog hodnika koji je vodio do ćelije, pobožno je ljubio svećeničku štolu, zatim bi sjeo u neku vrste fotelje gotovo nestajući, tako mali kakav je bio i strpljivo slušao, kao da je on grešnik. I dok je izgovarao riječi oprosta, njegove riječi gubile su svaku krutost i unosile ljepotu Božjeg milosrđa.“

U godišnjaku kapucina iz Veneta 1923. godine piše: „Otac Leopold iz  Castelnuova u poučavanju i propovijedanju ne uspijeva, spor na govoru i jako muca, slabe fizičke građe i niskog rasta. U sakramentu svete ispovijedi privlači mnoštva zbog svoje svetosti. Nadređeni su ga poslali u Padovu u ispovjedaonicu daleko od očiju ljudi. Sigurno je to za Leopolda bio jak unutarnjih duhovni stres. Ali sveci su poslušni koliko god ona bila teška jer znaju da će pretvoriti u još jaču ljubav.“

Na kraju propovijedi, don Marko je uputio molitvu sv. Leopoldu: „Mali sveti fratre Leopolde, bio si svjetionik milosrđa: grešnicima koji su ti prilazili omogućio si da osjete Božji zagrljaj i radost oprosta koji liječi svaku ranu. Moli za nas hrvatske hodočasnike koji smo iskusili Božje milosrđe i ljubav na ovom hodočašću, da i mi budemo lice i ruke Božjeg milosrđa u našim obiteljima i na našim radnim mjestima. Mali sveti fratre Leopolde, bio si velik u poniznosti! Bacio si ponos pod noge i hodao si Marijinim stopama, učeći od Nje jednostavnu vjeru i herojsku poslušnost. Moli za nas hodočasnike koji se vraćamo od naše nebeske Majke – Gospe Lurdske, da budemo u službi Isusa Krista i njegovih vrijednosti u Hrvatskom narodu! Mali fratre i Veliki sveti Leopolde, pomozi nam! Amen.“

Liturgijsko pjevanje predvodila je policijska klapa „Sv. Mihovil", uz sudjelovanje orguljaša.

Nakon svete mise, hodočasnici su mogli obići baziliku sv. Antuna Padovanskog i središnji padovanski trg. Potom su hodočasnici nastavili put prema Hrvatskoj. FOTO: MORH/ D. Jonjić i VO