Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Sveta misa na Dušni dan za poginule branitelje iz Domovinskog rata

Nedjelja, 02. 11. 2014.

Povodom obilježavanja blagdana Svih Svetih i Dušnog dana, 2. studenoga 2014., u crkvi Svete Mati slobode na Jarunu održana je misa zadušnica za sve poginule hrvatske branitelje iz Domovinskog rata. Svetoj misi na Dušni dan prisustvovao je predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko te izaslanici predsjednika RH, Ministarstva obrane, Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva branitelja, Oružanih snaga RH, Grada Zagreba kao i predstavnici udruga branitelja te obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.

Nakon misnog slavlja na spomeniku Pieta Croatica položeni su vijenci i zapaljene svijeće za sve poginule branitelje.

Misu je u koncelebraciji s vikarima Vojnog ordinarijata, vojnim i policijskim kapelanima te župnikom i drugim svećenicima predvodio vojni ordinarij Juraj Jezerinac. Prije mise generalni vikar Vojnog ordinarijata o. Jakov Mamić uputio je pozdrav svim nazočnima te poručio da "Vaša prisutnost u ovom misnom slavlju jasno govori da svi mi vjerujemo u otkupiteljsku snagu euharistije i molitve. Ništa plemenitije od ovakve molitve ne možemo učiniti za svoje pokojne. Hvala vam za to svjedočanstvo vjere.

Biskup je u propovijedi poručio da treba stvarati društvo mira te je pozvao na molitvu za sve poginule i stradale u Domovinskom ratu. Istaknuo je da se na današnji dan posebno treba prisjećati onih koji su svojim djelima "bili svijetli primjer te pokazali kako se ljubi narod, i kako se ljubi domovina". Biskup je vjernicima poslao poruku mira kao najvišeg cilja kojem treba težiti. "Agresori su se željeli proširiti na dio hrvatskog teritorija i unatoč pokušajima da do rata ne dođe, kada je trebalo, naši branitelji su se odazvali zovu domovine. Oni su krenuli braniti domovinu po cijenu vlastita života kako bi uspostavili mir i na taj način svojom su žrtvom omogućili mir drugima", kazao je biskup Jezerinac, te dodao da treba poštovati sve, a pogotovo one koji su na ovim prostorima bili akteri mira.

Homilija vojnog biskupa

Draga braćo i sestre! Blaženstva koja su sadržaj današnjeg evanđelja očaravajuća su stranica evanđelja. Ona su u stvari najodlučniji i najjasniji Isusov govor o Bogu i božjim ljudima. Govor koji se do Isusa nije čuo.

Neki vide u Blaženstvima utopiju, kao nešto što je nemoguće ostvariti u životu. Drugi vide u njima jednu vrst etike koja je neostvariva u svjetskom institucionalnom ovozemaljskom životu, za razliku od sv. Augustina koji je rekao: "Govor na gori je evanđeoski dekalog i životni program svakog učenika Kristova". Ona su ispit savjesti koliko smo kršćani, gdje su nam "težišta" i što nam je doista važno.

Evanđelist Matej predstavio je Isusa kao velikog Učitelja koji se penje na goru kako bi ljudi čuli ovaj proglas novosti, a glasi: Blago siromasima duhom, blago ožalošćenima, blago krotkima, blago gladnima i žednima pravednosti, blago milosrdnima, blago čistima srcem, blago mirotvorcima, blago progonjenima zbog pravednosti.

Zar ne prepoznajete u ovima upravo one s kojima nikad ne računamo u svojim projektima? A, eto Bog s njima doista računa. Upravo stoga ova su blaženstva bila nadahnuće i izvor ne samo kršćanima nego i nekršćanima. Ghandi, na primjer, kaže da je dobio ideju o nenasilju, to jest ideju o mirotvornom otporu, nakon što je u Evanđelju pročitao tekst o blaženstvima.

Našem društvu, kao i suvremenom mentalitetu, koji daje veliku važnost bogatstvu, snazi, vanjštini, stvarima drugačijih mjerila, blaženstva se čine kao ludost, što pokazuje da nadilaze naša mjerila. U stvari, mi prožeti "ovim svijetom" nesposobni smo dokučiti značenje ovih ostvarenih ljudi. Neizbježna je potreba čišćenja naše pameti i savjesti o rubnim ljudima koje Isus naziva blaženima.

Blaženstva su središte Isusovog propovijedanja i ona su autentična iskaznica kršćana. Možemo s pravom reći da su blaženstva Isusovo lice među nama. Ona nam pokazuju put prema svetosti, put ostvarenja čovjeka i pravednijeg društva. Kanimo se pravednog društva koje se zaustavlja na verbalizmu.

Blaženstva nemaju namjeru zamijeniti državni zakon ni kriterije u međuljudskim i međunarodnim odnosima. Ali zato nisu manje djelotvorna. Štoviše, ona bacaju svjetlo na novu sliku čovjeka i svijeta. Ona su doista Isusov vapaj za drugačijim i pravednijim svijetom. Isus poručuje: ne gubite nadu vi prezreni, jer Bog je vaše uporište.

Upravo stoga, Blaženstva su tijekom povijesti pokazala mnogim muževima i ženama putove radikalnog darivanja i hrabrosti, povjerenja u Oca. Bila su kroz stoljeća kvasac koji je učinio mnoge civilizacije autentičnima. Ona su i za nas životni projekt, ideal za kojim valja težiti u izgradnji vlastitog života kao i društvenog života.

A sada pogledajmo izbliza Isusov govor o Blaženstvima. "Blago siromasima duhom njihovo je kraljevstvo nebesko (Mt 5, 3). Jasno je da se ovdje ne radi samo o materijalnim siromasima, jer puko materijalno siromaštvo ne spašava. Naime, srce onih koji ništa nemaju može, zaboravljajući na Boga, otvrdnuti i postati izvorom zla.

Ali ne treba danas zanemariti veliki grijeh nepravde društva u smislu što siromasi postaju siromašniji, a bogati bogatiji. Katastrofalno je mirovati pored ljudi koji svoje "sutra" nalaze u kantama za smeće.

Ljudi siromašni duhom nisu ljudi prazne pameti kako je tvrdio njemački filozof Schopenhauer već ljudi koji se oslanjaju na Boga. Njihova pamet je toliko bistra da postaje ogledalom "smeća svijeta".

"Blago ožalošćenima oni će se utješiti" (Mt 5, 4). Ne mislimo ovdje samo na one koji plaču nad otvorenim grobom ili su pritisnuti drugim nevoljama. Mislimo također na one koji se ne pomiruju sa zlom, kao što su nepravda, laž, prijevare, otimačine, uskraćivanje najosnovnijih ljudskih prava, kao što su sloboda i ispovijedanje vjere. Ustvari, "ožalošćeni" su oni ljudi čiji su ideali pravde, poštenja, istine i čovječnosti pogaženi. Oni nisu prazni, ali putovi su im zatvoreni.

Žalost je u nekom smislu način protivljenja onomu što svi čine i što se pojedincu nameće kao uzor ponašanja. Stoga oni koji se protive krivom ponašanju takvog svijeta bivaju progonjeni. Ožalošćeni su uvjereni da im samo Bog može pomoći.

Oni znaju da postoji nepresušni izvor "Utjehe" i na njega ukazuju, a to je Bog.

"Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju" (Mt 5, 5). Što se pod tim misli? Ljudi su danas obuzeti duhom oholosti. Svatko misli da sve zna, da mu nije potreban savjet i pomoć, a najmanje Božji autoritet. Sebe redovito postavljaju iznad Boga. Oholi čovjek prezire Boga, gazi sebe i druge ljude oko sebe.

Krotki ljudi su ljudi istine o sebi, o Bogu i o ljudima: sve nam je darovano. Oni su ljudi zahvalnosti i njihov odnos nije bahatost, nego skromnost i uvažavanje. Zato su postojaniji od silnika ovoga svijeta.

"Blago gladnima i žednima pravednosti, oni će se nasititi" (Mt 5, 6). To znači blago onima koji se uključuju u borbu bez nasilja za pravednije ljudske odnose. Pravednost u moralnom smislu je dati "svakomu njegovo". Gdje je danas ova mjera pravednosti kad oko sebe gledamo glad, golotinju, izbjeglištva, nasilja. O Bože, jadnog li svijeta!

Riječ "pravednost" u biblijskom smislu znači nasljedovanje puta kojeg je Bog zacrtao, a u konačnici to je spremnost "izgubiti sebe" radi drugoga. Zato ljudi progonjeni zbog pravednosti žive prema Božjim zakonima- od vjere.

Budući da je napast čovjeka odijeliti se od Boga, vjera će se uvijek pojavljivati kao prijekor takvom svijetu, a vjernici će biti zbog vjere proganjani. Stoga su ove Isusove riječi ohrabrenja upućene Crkvi svih vremena.

"Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe" (Mt 5, 7). To znači blago onim ljudima koji imaju srce za druge, posebno za one koji trpe. "Nema veće ljubavi od ove: dati svoj život za prijatelje svoje", poručuje Isus.

Milosrdnost je najveća istina Boga, a najmanje vidljiva u našem vremenu. Naše vrijeme bilo bi drugačije, ako bi gradilo ljude snagom milosrđa.

"Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!" (Mt 5, 8). Organ kojim se Boga može vidjeti je srce. Sam razum nije dovoljan. Boga će zamijetiti ljudi koji su otvorili oči svoga duha i tako pročišćeni postaju Božja prozirnost.

Na koji način može ljudsko srce postati čisto? Čišćenje srca se događa u primjeni Isusovog puta: lišiti se sebeljublja; rušiti idole koji se kao paraziti hrane na našim trulim dušama.

Sveci su nastojali nasljedovati Isusa Krista. Oni su brižno njegovali "higijenu duše" te nisu dopuštali da im prljavština bude ogledalom vlastitoga života. Samo u srcu koje se kaje milost Božja može djelovati.

"Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati" (Mt 5, 9). Svi oni koji se trude oko uspostave mira u svijetu, makar i ne vjeruju Boga Isusa Krista, nastavljaju Isusovo poslanje. Mir je suživot. Mir je kreativni međuodnos. Mir je mogućnost u kojoj ljudi, društva i narodi mogu imati iskustvo Boga Oca i čovjeka brata. Zato je težnja svakoga ljudskog srca. Knjiga Postanka kaže da je "ljudsko srce sklono zlu od same mladosti" (Post 8, 21).

Želja za mirom često se sukobljava s ljudskom agresivnošću, sa željama osoba, grupa ili nacija da imaju više, uz cijenu gaženja drugih. Nije li Domovinsko - obrambeni rat dokaz tome? Agresor se namjeravao proširiti na račun hrvatskog teritorija. Unatoč svih pokušaja da ne dođe do rata, da se održi mir, bilo je uzaludno. Stoga su se branitelji odazvali zovu Domovine da je obrane uz cijenu vlastitog života i da uspostave mir na našim prostorima.

Braćo i sestre! Poštujmo sve koji su na ovim prostorima bili akteri mira. Budimo im zahvalni. Ali i cijenimo mir u kojem možemo graditi zrelije društvo po mjeri čovjeka. Naša velika rana je govor o miru, a ne stvaranje društva mira.

Nasilje rađa samo nasiljem. Zalaganje za mir obaveza je svakoga čovjeka. Stoga je često govorio sv. Franji Asiški: "Gospodine, učini me oruđem svoga mira". "Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko" (Mt 5,10), veli Isus. To su najprije oni koji su žedni i gladni pravednosti o kojima govori četvrto blaženstvo. Jedino oni mogu biti progonjeni zbog pravednosti, jer jedino oni znaju što znači glad i žeđ za njom. Začuđuje nas, doista, da netko može biti progonjen zbog pravednosti. Čudni su to kriteriji i sudišta. A ima ih. Zemlja je natopljena znojem, suzom i krvlju takvih. Niti danas vjernost Kristu ne otvara vrata ni politike, ni kulture, ni medija, ni karijere. A što je to nego progonstvo zbog pravednosti.

"Blago vama kad vas zbog mene pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas" (Mt 5, 11). Nitko nije bio toliko oklevetan kao Isus Krist. Podsmjehivali su mu se i rugali zbog njegove vjernosti Ocu nebeskome. Isus je hrabro stajao, pokazujući da će poniženje biti dio kršćanske baštine.

Progonstvo zbog Isusa je najperfidniji oblik suvremene demokracije. To je ponovna osuda Isusa Krista Nazarećanina. No, on je ipak živ. Bog čini da žive oni koji trpe progonstvo zbog njega. Ali oni su biser svijeta.

Čovjek koji se oslanja na Boga, kadar je izdržati i najteže trenutke. Sveci i mučenici svjedoci su tome. U novije vrijeme posebno blaženi kardinal Stepinac jasno svjedoči snagu tog oslonca i njegovu važnost u nevoljama.

Zar nismo kao narod u vrijeme Domovinskog rata bili oklevetani od strane svijeta koji nije bio sklon našoj slobodi. Podnijeli smo sve klevete, uzdajući se u Boga, da bi na kraju izišla istina na vidjelo, posebno naša zakonita obrana, zahvaljujući najviše našim braniteljima koji su podnijeli najveću žrtvu. I tako su postali svijetli primjer kako se ljubi narod i Domovina, kako se valja boriti za najosnovnija prava čovjeka i naroda, kako treba upotrijebiti sve sile da dođe do mira, kako treba izdržati sve nevolje, pa i klevete i laži i sve pogrde – ukratko kako je moguće stvoriti jedan novi svijet, koji se može graditi Isusovim blaženstvima.

I danas branitelji traže od društva da se u svojim političkim, gospodarskim, socijalnim, formativnim i strateškim programima čuva i razvija onaj hod i one vrijednosti za koje su branitelji doslovno ginuli.

Država je naša majka i stalo nam je da ona ima sve kvalitete majke: život donijeti, njegovati, ljubiti, strepiti nad djecom kad su izložena opasnosti, štititi i ljubiti u različitosti svoje djece i odgajati ih tako da budu sposobni prepoznati vrijednosti i graditi svijet koji će biti prostor i razlog radosti majke i djece.

Dragi branitelji! Ostanite svjedoci ovakve zemlje. Hvala vam!

I na kraju, zahvaljujem svima na vašoj prisutnosti, a posebno na vašoj molitvi. Dobri Bog uzvratio vam na vašoj ljubavi, a pokojnima, posebno braniteljima, udijelio pokoj vječni i svim našim mrtvima kojih se danas spominjemo. Amen.