Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Sveta misa povodom Dana OS RH

Utorak, 28. 05. 2013.

Sveta misa povodom obilježavanja 22. obljetnice formiranja Oružanih snaga  RH,  Dana Oružanih snaga RH te Dana Hrvatske kopnene vojske, služena je danas 28. svibnja 2013. u crkvi Sveta Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu. Svetoj misi su nazočili ministar obrane Ante Kotromanović i načelnik GS OSRH-a, general pukovnik Drago Lovrić s najbližim suradnicima te brojni drugi pripadnici Oružanih snaga RH.

"Sloboda je nešto najljepše za čovjeka i za jedan narod. Oružane snage su tu da je sačuvaju i da zajednički izgrađujemo duhovne vrijednosti koje će nas očuvati u slozi i zajedništvu", naglasio je vojni ordinarij Juraj Jezerinac u propovijedi. Vojni biskup je istaknuo kako je Oružanim snaga RH povjerena sigurnost zemlje, slobode i demokracije te da ta plemenita zadaća ničim ne smije biti dovedena u pitanje. Također je istaknuo kako su hrvatski branitelji s ljubavlju branili slobodu i svoju domovinu i nisu pitali što će dobiti zauzvrat a poginuli branitelji su naša najveća svetinja a uspomenu na njihovu žrtvu treba trajno sačuvati.

Nakon mise, na Gradskom groblju „Mirogoj“ i na Krematoriju u Zagrebu položeni su vijenci i zapaljene svijeće.

Homilija vojnog ordinarija

U povijesti jednoga naroda ima važnih i odlučnih trenutaka, koji su postali njegova prekretnica i usmjerili narod prema novom razdoblju. Stoga se takve promjene i događaji često nazivaju povijesnima.

Jedno takvo razdoblje bilo je vrijeme devedesetih godina. Bilo je to vrijeme velikih promjena zemalja Istočne Evrope koji su živjeli pod komunističkom diktaturom. Dolaskom demokracije narod je dobio priliku da progovori o onome što je godinama u njemu tinjalo, a to su prije svega težnja i želja za slobodom. Tih se, naime, godina dogodio prijelaz iz jednostranačkog sistema u sistem višestranačke i parlamentarne demokracije. Taj val nije mimoišao niti Hrvatsku.

Razumljivo je da je takav val izazvao veliko oduševljenje hrvatskoga naroda u domovini i u iseljeništvu, jer su se ispunile riječi hrvatskog pjesnika Ivana Gundulića koji je spjevao pjesmu o slobodi: "O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kom sva blaga višnji nam Bog do, uzroče istini od naše sve slave, uresu jedini od ove Dubrave, sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi ne mogu biti plata tvoj čistoj ljepoti".

Nakon mnogo godina narod je konačno mogao izraziti svoju volju. Treba istaknuti da se tada nije nikom prijetilo i nije se tražilo nikakvo oružje. Jednostavno se željelo biti slobodan i živjeti svoju slobodu u miru sa svim ljudima bez obzira na narodnost i vjeru, u ravnopravnosti i međusobnom poštovanju.

Nisu li sve te promjene bile odgovor neba na tolike molitve, trpljenja i stradanja našega hrvatskoga naroda, čije su kosti bile posijane " po šumama i gorama". Bogu hvala, da je došlo vrijeme slobode da im se može odati barem počast i dostojno ih sahraniti.

I kad su došle demokratske promjene trebalo je prihvatiti volju hrvatskoga naroda koji se opredijelio za demokraciju, za slobodu. I umjesto da su takvu odluku podržale demokratske zemlje, što je bilo za očekivati, to je pravo bilo uskraćeno hrvatskome narodu.

Nakon svih pokušaja da se dođe do mirnog i kulturnog rješenja, kao što se s pravom očekuje od kulturnih naroda, Hrvatskoj je, nažalost, nametnut pravi agresorski rat, vođen pod parolom "spaljene zemlje".

Crkva je tih dana, kao i uvijek, nastojala iznositi svoja načela, tumačeći odnose među ljudima i narodima, kako bi dala svoj doprinos u smirivanju situacije i mirnog rješenja. No, bilo je uzalud. Zašto? Ne smijemo zaboraviti da je 45 godina povlaštenog bezboštva, ostavilo duboki trag u savjestima ljudi, posebno agresora, koji je predvođen svojim vođama imao druge kriterije, suprotne Božjim načelima.

U Evanđelju nalazimo principe koji su uvijek trajni i vrijedni, uvijek novi, koji ne zastarijevaju i uvijek nužni. Oni su sigurni temelj suživota u nacionalnoj i međunarodnoj zajednici. Papa Ivan XXIII. sažeo je te principe na: istinu, pravednost, slobodu i ljubav. To su 4 najvažnija stupa u gradnji društvene i nacionalne zajednice. Isključuju svako nasilje i svaku mržnju: osobnu, obiteljsku, nacionalnu, klasnu i vjersku. Ne zna se koji je od njih važniji. Ako se jednog od njih izbaci, zgrada se povjerenja ruši.

Mržnja je izvor nasilja i uzrok zločina protiv čovjeka. Božja Riječ glasi: "Tko ne ljubi, ostaje u smrti. Tkogod mrzi brata svoga, ubojica je" (1 Iv 3,14-15).

Glas naroda koji se opredijelio na demokratskim izborima nije se poštivao, štoviše, kao odgovor došla je pobuna protiv zakonite vlasti. I ta je pobuna izazvala strah i nemir, koji se pretvorio u otvorenu agresiju.

Hrvatskoj nije drugo preostalo nego da se brani. Mnogi mladići i djevojke devedesetih godina priključivali su se policiji i vojsci, spremni da obrane zemlju od agresora.

Početkom l990. godine na prostoru današnje Policijske akademije u Zagrebu stasala je prva grupa redarstvenika koji su s ponosom nosili hrvatski grb na svojim kapama. U isto vrijeme ustrojavaju se širom hrvatske prve postrojbe koje su bile temelj Zbora narodne garde, buduće hrvatske vojske. Može se reći da je u godinu dana bila ustrojena Hrvatska vojska, spremna preuzeti sve zadaće u obrani i oslobađanju cjelokupnog hrvatskog prostora.

Na poticaj vrhovnog zapovjednika dr. Franje Tuđmana naši su biskupi kao i provincijali raznih Redova i Družbi dali svoje svećenike kako bi bili na duhovnoj pomoći našim braniteljima u cilju očuvanja duhovnih vrijednosti u ratnim neprilikama; kako bi sačuvali svoje dostojanstvo i bili nalik na hrvatske vojnike u povijesti kojih je resila hrabrost, nesebičnost, poštovanje i ljubav prema čovjeku, spremnost obraniti dom i domovinu, uz cijenu vlastitog života.

Svećenici su slavili svetu misu na bojišnicama, tumačili Riječ Božju, dijelili sakramente. U međuvremenu se prišlo sustavnoj organizaciji dušobrižništva prema standardima NATO pakta, čija smo članica.

Slaveći danas Dan oružanih snaga RH i Dan hrvatske kopnene vojske, Riječ nam Božja daje na razmišljanje izvadak iz knjige Sirahove i evanđelje po Marku. Prvo čitanje izvadak je iz starozavjetne knjige Sirahove. Sirah je bio veoma privržen bogoštovlju i moralist veoma zabrinut za bogoštovlje i vršenje Božjega Zakona sa svim dodatnim propisima i pravilima pravednosti i ljubavi. Opsluživanje Zakona je kao duhovno bogoslužje. Pisac se pjesnički izražava: "Tko vrši zapovijedi Božje, prinosi žrtve pričesnice. Tko uzvraća ljubav prema bližnjemu, prinosi "brašneni cvijet". Tko daje milostinju, prinosi žrtvu zahvalnicu" itd. Sirah potiče ljude da sve što čine neka to proizlazi iz dubine njihova srca, a ne da ih ljudi vide. Samo Bog poznaje tajne ljudskoga srca, koji će nam platiti po našim djelima. Drugim riječima, valja se odreći svega što bi nas moglo udaljiti od ljubavi prema Bogu.

Na toj liniji nalazi se i današnje evanđelje. Petar je rekao Isusu: "Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo primiti zato?" Isus mu reče: "Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili polja poradi mene i poradi Evanđelje, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko: kuće, braću, i sestre, i majke, i djecu, i polja- i u budućem vijeku život vječni". Sve ovo treba shvatiti duhovno a ne doslovno. Isus završava riječima: "A mnogi prvi bit će posljednji, i posljednji prvi". Tko su ti prvi? To su Židovi kojima je najprije naviješteno evanđelje. Ali "prvi" su i apostoli, i svi oni koji su na položajima, i svaki kršćanin. Treba paziti da svojim vladanjem ne budemo na sudu posljednji.

Obilježavajući danas obljetnicu Dana oružanih snaga i Dan hrvatske kopnene vojske možemo reći da su hrvatski branitelji s ljubavlju branili svoju domovinu, svoju slobodu, i nisu pitali što će oni za to za uzvrat dobiti i tko će bti prvi među njima? Nadali su se da će ova zemlja čuvati i sačuvati memoriju na njihovu smrt i svoju budućnost. Ginuli su, jer su htjeli do kraja obraniti nedužnu domovinu. I danas, kad se nalazimo u mirnim vremenima, u slobodi, valja i dalje izgrađivati Hrvatsku, predajući se do kraja za nju, i ne pitati koliko će mi ona dati, ili ne daj Bože potkradati je i tako uskraćivati drugima najosnovnija prava na jedan normalan ljudski život. Želimo je i dalje izgrađivati jer je sloboda nešto najljepše za čovjeka i narod. Zato su tu i oružane snage da je očuvaju i da zajednički izgrađujemo duhovne vrijednosti koje će nas očuvati u slozi i zajedništvu.

Oružane snage RH imaju dužnost uložiti svoje intelektualno i moralno znanje da budu na braniku svjesnih i odgovornih ljudi, kojima je povjerena sigurnost zemlje, slobode i demokracije. Ova plemenita zadaća ničim ne treba biti dovedena u pitanje. Odgoj kadrova u Oružanim snagama RH, izbor zapovjednika i izvršavanje zadataka, imaju biti pokazatelj etičkih i duhovnih vrijednosti, bez kojih nema objektivnog pristupa slobodi i vrijednostima hrvatskog naroda.

Stalo mi je, kao vojnom biskupu, da se visoko cijeni higijena savjesti u hrvatskim oružanim snagama. Stalo mi je da se posveti pažnja i ukaže njega duhovnoj i sveukupnoj formaciji OS u RH. Duboko sam uvjeren da tako misle svi oni koji ljube ovu zemlju i kojima je povjereno njezino dobro.

Slaveći sv. misu uključimo u nju sve poginule branitelje i nestale. Neka njihova smrt bude zalogom naše sretnije budućnosti! Amen.