Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

U Aržanu obilježena 22. godišnjica pogibije Josipa Jovića

Utorak, 02. 04. 2013.

www.mup.hr I M. Nikolić I F. Bilić-Prcić

U Aržanu je 2. travnja, obilježena 22. godišnjica pogibije prvog hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića. Svečanost obilježavanja 22.godišnjice pogibije našeg heroja započela je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na njegovom grobu. Cvijeće i svijeće na grob Josipa Jovića položili su članovi njegove obitelji, predstavnici Ministarstva unutarnjih poslova, Grada Imotskog i općina s područja Grada Imotskog, te predstavnici braniteljskih udruga, nakon čega je slavljena misa zadušnica u župnoj crkvi Svih Svetih u Aržanu za Josipa Jovića i sve branitelje Domovinskog rata. Svetu misu predvodio je vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac, u sudioništvu s generalnim vikarom prod. dr. sc. o. Jakovom Mamićem i vojnim i policijskim kapelanima.

Prije svete mise otac biskup je pozdravio gospođu Mariju, majku pokojnog Josipa Jovića kao i svu njegovu prisutnu rodbinu naglasivši kako nas je Josip: "Među prvima iznenada napustio na uskrsno jutro, godine l991. braneći Hrvatsku od ljudi žedni tuđega, pa im u toj pohlepi ni ljudski život nije svetinja. Svi mi vjernici vjerujemo da se nakon smrti nastavlja život čovjeka, drugačiji od ovozemaljskog života. To nam je potvrdio Isus ne samo svojim riječima nego i vlastitim uskrsnućem. To su nam posvjedočili njegovi očevici, učenici, to nam je Crkva posvjedočila tijekom povijesti i danas svjedoči. Vaša prisutnost na ovom misnom slavlju to također potvrđuje."

U Osnovnoj školi Josipa Jovića u Aržanu zatim je upriličena Svečana akademija, na kojoj se nazočnima obratio zamjenik Tonković: „U temelje naše mlade Domovine, Josipov život je ugrađen, kao što je ugrađen i nemjerljivi doprinos cijele hrvatske policije, jedine institucije koja je prije dvadesetak godina bila u stanju organizirati obranu države. Vama, draga obitelji Jović, ne treba nikakav podsjetnik za Vaš nenadoknadivi gubitak. Vi svoja sjećanja nosite svakodnevno, samozatajno, a mi se Vašoj uspomeni možemo samo pokloniti. Ovaj dio naše Domovine dao je nemjerljivi doprinos u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Mnogi heroji zaslužni za današnju Hrvatsku rođeni su upravo na imotskom području. U europsku budućnost ulazimo klanjajući se žrtvi onih koji tu budućnost nisu dočekali.“Gospodin Tonković se, na kraju govora,  zahvalio obitelji Jović i svim drugim obiteljima poginulih hrvatskih branitelja, za teško zamislive žrtve koje su podnijeli za bolju budućnost Hrvatske.

Učenici škole su, za ovu prigodu, pripremili poseban program u znak sjećanja na Josipa Jovića, ali i sve ostale branitelje koji su pale u borbi za slobodnu Hrvatsku. U programu su, pored ostalih, nastupali i nećaci pokojnog Josipa Jovića, također učenici osnovne škole, koja nosi ime prve žrtve Domovinskog rata.

Na kraju Svečane akademije zamjenik ministra je, u ime Ministarstva unutarnjih poslova, Osnovnoj školi Josipa Jovića donirao knjige za školsku knjižnicu, koje je primio ravnatelj škole Tomislav Perković.

Homilija vojnog ordinarija

U ovom vazmenom tjednu Crkva nastoji sabrati najvažnija svjedočanstva o Isusovom uskrsnuću sa željom da učvrsti svoje vjernike u vjeri. Današnje evanđelje govori o Mariji iz Magdale, koja je bila poznata kao javna grešnica. Ona je čeznula za duševnim mirom, uvjerena da joj nitko od ljudi ne može udijeliti mir do li Isus Krist. I doista, u susretu s njim, On joj vraća mir. Na tome mu je bila veoma zahvalna. Nakon smrti Isusove, prvog dana u tjednu, (bila je to nedjelja), uputila se s drugom Marijom na grob. Kad je došla do groba, "nastade veliki potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj." (Mt 28,2) Svi se prestrašiše, posebno stražari a, anđeo reče ženama: "Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa raspetoga tražite. Nije ovdje, uskrsnu kako reče." (Lk 28, 5-6) Nije mogla razumjeti da dobrota i ljubav mogu tako stradati. Jer njezino iskustvo Isusa, iskustvo je nutarnje slobode i oprosta. Osjetila je da je ozdravljena od rana grijeha snagom Isusova milosrđa. Zato je ostala prazna i činila sve da znade gdje mu počiva tijelo da može barem na grobu biti s njime. Vidjevši da je grob prazan tražila je tko ga je "ukrao". U tom traženju, on joj se javlja, govori tko je i šalje ju.

Braćo i sestre! Dirljiv je susret Isusa i marije. Sveti Ivan ga je opisao. Dok je Marija Magdalena bila zaokupljena svojim mislima i ispunjena žalošću, Isus joj se objavljuje i obraća riječima: „Marijo!“ Ona odjednom prepoznaje Isusov glas i progovara iz dubine svoga srca: „Učitelju!“ To je bio uzvik ljubavi i vjere. Isus joj govori: „Idi javi mojoj braći!“ (Iv 20, 17) Marija je bila uvjerena da je Isus uskrsnuo i tu vijest nije mogla zatomiti, nego je odmah pošla javiti apostolima da je Isus živ. Marija ga susreće jer ga traži. Bog se ne "skriva" onima koji ga traže. dapače, on im ide ususret, izgovara njihovo ime i šalje ih da jave drugima da se Boga može sresti.

Slično iskustvo vjere imao je apostol Petar. Tko da ne prepozna u Petrovim riječima radost zbog Isusovog uskrsnuća ali i poziv na obraćenje. „Toga Isusa, kojega vi razapeste, Bog je učinio Gospodinom i Kristom“ (Dj 2, 36), svjedoči Petar. Pun je sigurnosti i smjelosti. Nema u Petra straha. Govori direktno i otvoreno. Sav je na strani Isusa živoga.

Vjera u uskrslog Gospodina dala je mnogima snagu da izdrže i najveće teškoće u životu. Vjera u uskrslog Gospodina dala je mnogim roditeljima, suprugama, djeci snagu, kad su izgubili svoje sinove, svoje supruge i očeve u obrani Hrvatske.

Pokojni predsjednik dr. Franjo Tuđman pisao je pismo ožalošćenoj obitelji pokojnog Josipa Jovića: "Dok su nam oči zajedno s vama, pune suza koje ne pokušavamo sakriti… poručujemo vam, u duhu Uskrsa koji je po Vašem Josipu za sve nas postao Veliki petak, ne plačite jer vaš sin živi. Živi ne samo u Bogu koji-kako kršćani vjeruju-, žrtvu svakog pravednika pridružuje uskrsnoj smrti Kristovoj, nego također u svima nama, kojima vaš Josip od sada svijetli da ga slijedimo, živi u hrvatskoj slobodi, na kojoj je sada i jamstvo njegove krvi".

Svi naši pokojni branitelji zaslužuju naše poštovanje i ljubav, kao i mnoge žrtve nasilja diljem Hrvatske. To im izražavamo svojom molitvom. Mi vjerujemo Isusu koji je umro za naše spasenje na križu i uskrsnuo, vjerujemo i njegovoj riječi kad nam govori: "Ja sam uskrsnuće i život: tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada." (Iv 11,25-26)

Poštovana braćo i sestre! Smrt našega heroja Josipa Jovića danas vapije da ne pogazimo svetinje koje je on štovao, da ne slijedimo putove od kojih je on zazirao,, da ne žudimo za slobodom koju je on prepoznao kao ropstvo. Ovaj spomen je škola koju nijedan građanin Hrvatske ne smije izbjeći, nego mora upisati da bi naučio kako se ljubi domovina. Josipova vjera, čistoća savjesti, ljubav koju imaju vjernici, poziva nas da otvorimo oči za prepoznavanje mraka, koji se danas nudi kao svjetlo hrvatske mladeži. Čuvajmo svjetiljku Josipove duše i pružimo je djeci i mladeži da bi vidjeli kojom stazom ići ususret slobodi koju samo Bog daje.

Spominjući se danas Josipove smrti, kao i smrti pokojnih hrvatskih braniteljima, molimo Gospodina da našim dragim pokojnicima po zagovoru Majke Božje udijeli vječnu radost, a svima nama neka snagu da svoju vjeru možemo živjeti u snazi uskrsnog Gospodina. Amen.