Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

X. pokrajinsko hodočašće Hrvatske vojske, policije i branitelja Gospi Sinjskoj

Petak, 26. 07. 2024.

Gospino sinjsko svetište svake godine okuplja mnoštvo vjernika koji u tome svetištu prepoznaju mjesto osobite Božje prisutnosti i milosti. Iz godine u godinu, još tamo od 1715. i pobjede nad Turcima, u svetište se stječu mnogi vjernici kako bi pred slikom Gospe Sinjske zahvalili Bogu i Isusovoj Majci Mariji za sva primljena dobročinstva te molili za milost i pomoć u svome životu. Svetište Gospe Sinjske mjesto je gdje osobito rado dolaze i hrvatski vojnici, policajci, branitelji i vatrogasci iskazujući Bogu molitve i prošnje za svoje obitelji, prijatelje, narod i domovinu, tražeći Božju pomoć za svoj obiteljski i profesionalni život.

Stoga je i ove godine u petak, 26. srpnja 2024., u organizaciji Vojnog ordinarijata održano je Pokrajinsko hodočašće Hrvatske vojske, policije i branitelja Čudotvornoj Gospi Sinjskoj. Deseto po redu, hodočašće je ove godine okupilo hrvatske vojnike iz svih grana Oružanih snaga, od Dubrovnika do Zadra, policijske službenike iz policijskih uprava splitsko-dalmatinske, dubrovačko-neretvanske, zadarske i šibensko-kninske, hrvatske branitelje, hrvatske vatrogasce, pripadnike Civilne zaštite i povijesnih postrojbi Hrvatske vojske (Društvo Poljičana sveti Jure – Priko; Hajdučka družina Mijata Tomića), članove Viteškog alkarskog društva Sinj. Zapovjednik ovogodišnjeg hodočašća bio je zapovjednik 93. krila HRZ-a brigadir Krešimir Ražov.

Na hodočašću su sudjelovali zapovjednici i časnici Hrvatske vojske, načelnici policije, predstavnici hrvatskih branitelja, predstavnici Hrvatske vatrogasne zajednice, gradonačelnik Grada Sinja, drugi hodočasnici i vjernici. Liturgijsko pjevanje predvodile su policijska klapa „Sveti Mihovil“ i klapa Hrvatske ratne mornarice „Sveti Juraj“.

Ovogodišnje hodočašće započelo je okupljanjem hodočasnika ispred franjevačkog samostana u Sinju. Već u 8.00 ujutro pa sve do kraja svete mise bilo je moguće pristupiti sakramentu pomirenja u ispovjednom prostoru. Svečana ulazna procesija krenula je u 10 sati iz samostanskog dvorišta do bazilike Gospe Sinjske. Procesiju je glazbeno pratio Orkestar OS RH. U 10.30 sati koncelebriranu svetu misu predslavio je vojni ordinarij u RH msgr. Jure Bogdan, u zajedništvu s generalnim vikarom Vojnog ordinarijata u RH don Markom Medom, gvardijanom i upraviteljem sinjskog Svetišta fra Marinkom Vukmanom OFM, biskupskim vikarom za pastoral MORH-a i OS RH don Slavkom Rajičem, biskupskim vikarom za pastoral MUP-a i Redarstvenih službi vlč. Franom Musićem, vojnim i policijskim kapelanima i drugim svećenicima. Zapovjednik hodočašća brg Krešimir Ražov na početku svete mise upalio je zavjetnu svijeću hodočašća. Gvardijan samostana u Sinju fra Markinko Vukman pozdravio je sve okupljene i zaželio dobrodošlicu.

Vojni ordinarij u propovijedi je rekao: „Naše deseto pokrajinsko hodočašće Gospi sinjskoj odvija se ove godine na blagdan svetih Joakima i Ane, roditelja Blažene  Djevice Marije, Isusovih djeda i bake. Možemo i zamisliti s kakvom su pažnjom, ljubavlju i molitvom, silom prilika, više izdaleka nego  iz blizine,  Joakim i Ana pratili malog Isusa, kako su na njega pokušavali odgojno djelovati toplom riječju, primjerom života. Zdravom odgojnom klimom sredine, zemlje, kraja i običaja, u kojoj su sami odrasli i živjeli, i kojom su zračili, prenosili su i promicali naravne, prirodne, općeljudske, duhovne, religiozne, obiteljske, vrijednosti koje su Božjim prstom upisane u ljudsko srce (...) Evanđeoska idila zajedništva života u obitelji, duhovne i tjelesne blizine djedova, baka, roditelja, djece i drugih članova obitelji, unatoč svim tegobama i teškoćama, podsjeća nas i na vlastito djetinjstvo kad smo odrastali s djedovima i bakama, dok su naši roditelji radili i zarađivali kruh svagdašnji za svoju obitelj. Velika je milost i pravi privilegij imati djeda i baku u obitelji, s njima živjeti i odrastati, pod istim krovom ili u blizini…. I nije to prošlost koja je nestala, (nažalost ona sve više iščezava!), nego je to i stvarnost mnogih od nas na ovome hodočašću. I kad smo obvezama i (ne)prilikama odijeljeni od svojih obitelji, djedova i baka i drugih krvnih srodnika, kako je utješno i blagoslovljeno stanje znati da nas u našem životu, svakodnevno prate molitva, blagoslov i ljubav naših djedova i baka, našeg oca, naše majke, naših ukućana, starijih članova naših obitelji…“

Biskup Bogdan u propovijedi se osvrnuo na rastući individualizam u suvremenoj kulturi u kojoj tradicionalna, klasična obitelj postaje sve više razdijeljena i razjedinjena. Pritom je citirao papu Franju i njegovu ovogodišnju poruku prigodom Svjetskog dana djedova i baka i starijih osoba: „Danas ima mnogo žena i muškaraca koji traže svoje osobno ostvarenje u životu što je moguće autonomnijem i neovisnijem o drugima. Zajedničke pripadnosti su u krizi, a individualnost jača. Prijelaz s 'mi' na 'ja' kao da je nekako jedan od najjasnijih znakova našeg vremena. Obitelj, koja je prvo i najradikalnije pobijanje ideje da se sami možemo spasiti, jedna je od žrtava te individualističke kulture. Ali kako starimo i snage nas napuštaju, opsjena individualizma, iluzija da nikoga ne trebamo i da možemo živjeti bez veza pokazuju se onim što zapravo jesu; trebaš tuđu pomoć u svemu, ali sada si sam, bez pomoći, bez ikoga na koga se možeš osloniti. To je tužno otkriće do kojeg mnogi dođu kad već bude prekasno. Usamljenost i odbačenost danas su uobičajene pojave u našemu svijetu. Njihovi su uzroci mnogostruki: u nekim su slučajevima posljedica planiranog isključivanja, svojevrsne žalosne 'društvene zavjere'. U drugim pak slučajevima, nažalost, riječ je o vlastitoj odluci. U drugim im se, opet, slučajevima starije osobe podlažu, pretvarajući se da je riječ o samostalnoj odluci. Sve više 'izgubili smo užitak i okus stvarnosti' (enc. Fratelli tutti, 33) i teško nam je bilo što drugo uopće i zamisliti.“

Biskup je u tom smislu ohrabrio okupljene vjernike: „Ne propustimo pokazati nježnost djedovima, bakama i starijim osobama u našim obiteljima, posjećujmo one koji su klonuli duhom i više se ne nadaju da je drugačija budućnost moguća. Sebičnom stavu koji vodi u odbacivanje i usamljenost suprotstavimo otvoreno srce i radosno lice onoga koji ima hrabrosti reći: 'Neću te ostaviti!' i izabrati drugačiji put.“

Biskup Bogdan u nastavku propovijedi podsjetio je kako je papa Franjo 21. siječnja ove godine, u Nedjelju Božje riječi otvorio Godinu molitve, u svrhu aktivne molitvene priprave za svetu jubilarnu 2025. godinu. Stoga je Vojni ordinarij govorio i o važnosti molitve u svakodnevnom životu kršćanina: „Puno se danas raspravlja, govori o molitvi, načinu molitve, svrsi molitve, o mjestu gdje bi se trebalo moliti, kako moliti… Nama kršćanima, vjernicima je uvijek model i Učitelj molitve sami Krist koji naviješta, propovijeda i traži kraljevstvo Božje u ljudskim srcima i dušama. Molitva je uvijek u središtu njegova života i djelovanja. Ona je javna i privatna, u sinagogi, na Genezaretskome moru, u Jeruzalemskome hramu, u dvorani posljednje večere, u Getsemanskome vrtu, u privatnoj obiteljskoj kući, na ulici u javnome prostoru među mnoštvom, na brdu preobraženja, u noći u osami, na groblju (Uskrišenje Lazara...), itd. Isus moli sam, moli s učenicima, moli s običnim svijetom, moli u svim životnim situacijama… Isusova molitva je uvijek duboko osobna molitva, bez obzira kad i gdje moli. Ona učvršćuje njegovu povezanost s Ocem i izgrađuje odnose s ljudima. On govori o molitvi, i upućuje nas kakva  molitva treba biti. A na upit i traženje učenika on ih uči molitvu Oče naš… Mi smo danas ovdje svi kao molitelji. Želimo i hoćemo obnoviti naš molitveni duh. Uz sv. ispovijed, slavlje svete mise, žrtvu i napore, pješačenje, dolazak izbliza i izdaleka, mi molimo zajedno s Isusom, javno i privatno, i uvijek duboko osobno.“

Biskup je u tom kontekstu spomenuo i važnost krunice: „Draga braćo i sestre, naša su hodočašća uvijek i na poseban način označena i Gospinom krunicom. Dok hodočastimo, Krunica je uvijek u  našim rukama, ona je također i dragi znak na našim prsima, na našim ramenima… Ona je to bila i u Domovinskome ratu. Ona je to i danas. Dok hodočastimo najčešće i najradije molimo krunicu. S Gospodinom se u molitvi, i javno i privatno, uvijek duboko osobno susrećemo u upravo molitvi krunice... Sve vas danas pozivam na ustrajnu molitvu krunice. Ako ju već molimo, nastavimo ju i dalje moliti. Ako možda još nismo započeli moliti krunicu, započnimo odmah, bez odlaganja.  Na koncu ovog našeg hodočašća podijelit ćemo svima krunicu – da nam ona svima bude poticaj na molitvu.“

„Draga braćo i sestre, neka molitva, a osobito molitva svete krunice, postane središtem, srcem našega života. Tako će u molitvi i po molitvi, uz Marijinu prisutnost i zagovor, sam Isus postati središtem našega života. Učinimo sve da se u našem životnom hodočašću otvorimo Božjem govoru, Božjoj Riječi: Da budemo plodno tlo, dobra zemlja,  oni koji Božju  Riječ slušaju i razumiju, pa da onda zaista urodimo dobrim, obilatim plodom“, potaknuo je biskup Bogdan okupljene na završetku propovijedi.

Na kraju svete mise biskup Bogdan predvodio je posvetnu molitvu Gospi Sinjskoj: „Dobra naša Majko, Čudotvorna Gospe Sinjska, od srca ti zahvaljujemo za bezbrojne darove i milosti  kojima stoljećima obasipaš hrvatski narod. Molimo te, milostiva naša Majko, da i nas, članove Vojne biskupije u Republici Hrvatskoj, štitiš i zagovaraš.  Najprije te molimo za ustrajnost u vjeri, da živimo sukladno svom krštenju i drugim sakramentima. Preporučujemo Gospe Sinjska tvom zagovoru sve  hrvatske vojnike, policajce, vatrogasce, branitelje i svakog stanovnika naše lijepe Domovine. Posvećujemo ti svoja srca i duše, misli i osjećaje, riječi i djela, sve svoje dobre namjere i želje, sav svoj rad i svaki trenutak svoga života. Prikazujemo ti danas, na ovom hodočašću, svoju posebnu molitvu za pravedni mir u cijelom svijetu. Isprosi blagoslov svima nama.  Udijeli nam blagodat obiteljskoga,  nacionalnog i vjerničkog zajedništva kao predokus zajedništva s tobom u Kraljevstu tvoga Sina, koji s Ocem i Duhom Svetim vlada po sve vijeke vjekova. Amen.“

Poslije svete mise hodočasnici su imali prigodu za zajedničko druženje u samostanskom dvorištu i vrijeme za osobnu pobožnost u svetištu. FOTO: Svetište Gospe Sinjske i MUP RH.