Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Proslava blagdana sv. Josipa i zatvaranje vojarne u Sinju

Četvrtak, 13. 03. 2008.

Vojni ordinarij Juraj Jezerinac je u sinjskoj vojarni predvodio misno slavlje proslave sv. Josipa uoči zatvaranja vojarne u Sinju i oproštaja vojnog kapelanu fra Stipe Čirka. "Ovo je posljednja proslava Dana kapelanije koja je posvećena Sv. Josipu. Možda vas u ovom trenutku, kad se gasi Središte za obuku pješaštva, obuzimaju neobični osjećaji. To je posve normalno, jer vas vežu mnoge uspomene ne samo uz ovaj grad, nego i mnoge drage ljude s kojima ste surađivali i zajedno radili i živjeli. No, i tu činjenicu valja prihvatiti kao nešto normalno, budući da je riječ o preustroju hrvatske vojske, pa se moramo tome i mi prilagoditi. Nije li upravo sudbina sv. Josipa bila često neizvjesna. No on je sve svoje pouzdanje stavljao u Božje ruke. I mi učinimo tako." Tim je riječima vojni ordinarij Juraj Jezerinac 13. ožujka 2008. započeo misno slavlje proslave sv. Josipa u sinjskoj vojarni uoči njezina zatvaranja.

Zahvalivši u ime Vojnog ordinarijata i u svoje ime vojnom kapelanu fra Stipi Čirku na duhovnoj skrbi koju je vodio u Sinju i Šibeniku, biskup je zahvalio također sinjskim franjevcima na pomoći koju su pružali Vojnom ordinarijatu ter također svim zapovjednicima na suradnji. Biskup je nazočne pozvao da u svoje molitve uključe naše haške optuženike na čelu s Antom Gotovinom, da se što prije vrate u Domovinu, da im suđenje bude objektivno, istinito, a ne političko, ter da u sv. misu uključe sve naše pokojne, poglavito branitelje.

Uz vojnog biskupa u koncelebraciji su bili vikar za pastoral Vojnog ordinarijata fra Ivan Nimac, vojni kapelan fra Stipe Čirko, kapelani HRM-a don Branimir Projić i p. Jozo Mravak ter policijski kapelan u Splitu don Stjepan Lončar, kao i gvardijan franjevačkoj samostana u Sinju fra Bože Vuleta ter sinjski župnik fra Nikica Ajdučić. Misnom slavlju u 11 sati, koje je uveličao župni zbor Gospe Sinjske pod vodstvom maestra fra Jure Župića, nazočili su zapovjednik sinjskoga Središta za obuku pješaštva pukovnik Vučemilo sa suradnicima, gotovo svi časnici, dočasnici i vojnici sinjske vojarne, kao i predstavnik policije ter sinjski gradonačelnik Nikola Tomašević.

U prigodnoj propovijedi biskup Jezerinac je na početku istaknuo da Bog za stvaranje svijeta, koji je stvorio iz čiste ljubavi, nije trebao nikakvih suradnika. Ali u drugo veliko Božje djelo, koje se zove otkupljenje, Bog je uključio ljudske osobe kao svoje suradnike, Blaženu Djevicu Mariju i Sv. Josipa. Ta je tajna Božjega utjelovljenja najavljena već u glasovitom Natanovu proroštvu kralju Davidu, koji kralju poručuje da će nakon njegove smrti podići potomka koji će se roditi od njegova tijela: "Ja ću njemu biti otac, a on meni sin" (2 Sam 7,14). Iz tih je riječi jasno da se radi o Ocu nebeskome i njegovom Sinu Isusu Kristu. To je bio nagovještaj rođenja Spasitelja svijeta, istaknuo je biskup ter nastavio da evanđelje opisuje ispunjenje Natanovih riječi. "Bog je pronašao način da se rodi njegov Sin bez udjela tjelesnog oca. Blažena Djevica Marija začinje Isusa snagom Duha Svetoga. No, time nije bio isključen Sv. Josip. Dapače, na jedan novi način bio je uključen u djelo spasenja. I tako je Isus bio povjeren Blaženoj Djevici Mariji, a Sv. Josip bio je izabran da bude pred svijetom Isusov otac, da bude djevičanski muž djevičanske majke Marije, da bude čuvar koji će bdjeti nad najsvetijim bićima koja su mu od Boga povjerena."

"Kad Bog priprema neku osobu za njezinu službu onda je priprema prije svega u njegovoj duši za ono što joj namjerava povjeriti. Tako je pripremao i Blaženu Djevicu Mariju, dok nije rekla: 'Evo službenice Gospodnje neka mi bude po tvojoj riječi' (Lk 1,38). Tako je i pripremao Sv. Josipa koji se našao i u teškoj situaciji zbog blagoslovljenog stanja Blažene Djevice Marije, kad mu poručuje: 'Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih' (Mt 1,21).

Braćo i sestre, dragi prijatelji! Kao što je Bog pripremao Mariju i Josipa za uzvišenu zadaću, tako On priprema svakog čovjeka za njegovu zadaću. O čovjeku ovisi hoće li prihvatiti Božji plan ili neće, hoće li svakodnevno raditi na sebi. Vjerujem da vam je poznato da je blaženi kardinal Alojzije Stepinac bio časnik u Prvom svjetskom ratu. Poznavajući vojnički život, rekao je 21. svibnja l944. godine, kad je podjeljivao sakrament sv. Potvrde u vojarni na zagrebačkom Črnomercu: 'Onaj koji je prošao jedan rat zna vrlo dobro, da se bez osobne hrabrosti vojnika i časnika ne dobiva nijedna bitka. Drugačije ne ide i u duhovnom životu, koji je mnogo teži i mnogo mučniji nego ikoji drugi rat. To je iskusilo tisuće ljudi prije nego što je nastala naša narodna poslovica: boriti se protiv sebe, najteži je rat, pobijediti sebe najveća je pobjeda. To je mnogo teži rat, jer traje od kolijevke do groba', poručuje Kardinal.

Danas je kudikamo teže boriti se, jer klima koja nas okružuje, a poglavito mediji, nipošto ne ide u prilog vjerskom životu, poglavito obiteljskom, dapače sve se više okreću protiv kršćanskih vrijednosti. Sve to doprinosi smanjenju broja obitelji u našem hrvatskom narodu. O tome nam jasno govore činjenice kao i demografi. Neki u novije vrijeme govore kako demografi šire pesimizam u narodu, tvrdnjama da nas ima sve manje. No statistike su neminovne i iznose činjenicu da će Hrvatska ne samo biti useljenička zemlja nego one potvrđuju prognozu o nestanku hrvatskoga naroda. Umjesto da se sve više govori kako izliječiti hrvatski narod od izumiranja i nestanka, rijetko ćemo naći u javnim medijima neku zdravu uputu kako se oduprijeti toj bolesti i pošasti koja je zahvatila hrvatski narod. Umjesto da ga se liječi, nuđaju mu se i dalje otrovna sredstva, koja ga razaraju. Tome valja dodati i činjenicu da se žele obezvrijediti prave veličine našega čovjeka, poglavito kad je riječ o hrvatskim braniteljima. Kad ste vidjeli filmove iz Domovinskog rata, koji prikazuju nesebičnost hrvatskog vojnika koji je spreman ne samo braniti nego i umrijeti za te svetinje? A takvih je bezbroj primjera. Riječ je o pravoj medijskoj nepravdi!

Nasuprot tome, današnje evanđelje ističe jednu ključnu riječ: kaže da je Josip bio 'pravedan'. Time je sve rečeno. U jeziku Staroga Zavjeta to bi značilo: 'svet čovjek'. Pravedan je onaj čovjek, koji razvija sve svoje odnose prema Bogu i bližnjima i to ne samo izvana nego iznutra čitavim svojim bićem, dušom i srcem. Iz te Josipove pravednosti razumljiva je njegova duboka vjera. Stoga možemo reći da je bio čovjek savjesti i čovjek vjere. A to su jako važne vrednote i za ovo naše vrijeme, jer one su nas Hrvate odgajale i sačuvale od stoljeća sedmog.

I danas, baš kao u ono vrijeme kad je Hrvatska bila svedena na 'ostatke ostataka', kad je Hrvatski sabor (19. lipnja 1687.) proglasio Sv. Josipa zaštitnikom Domovine, potrebno je obnoviti povjerenje prema Sv. Josipu da nas sačuva od uništenja. Doduše, danas više nema neprijatelja koji bi nas u otvoreno pokušao fizički uništiti, ali je na pomolu drugi neprijatelj, kudikamo opasniji, a to je pokušaj obezvrjeđivanja moralnih i etičkih vrijednosti, što sve više nagriza obitelj. Na obitelj se više ne gleda kao na svetinju nego kao na nešto što bi trebalo dokinuti. Širi se mentalitet da obitelji ne budu više ono što su nekada bile: čuvarice vjere, njegovateljice svega što je plemenito, mjesto gdje će se odgajati djeca.

Stoga nam je Sv. Josip uzor obiteljskog života, prije svega kao uzoran otac obitelji i suprug, kao čuvar i branitelj. Sv. Josip nije bio redovnik ili crkveni naučitelj nego jednostavan čovjek, stolar, glavar Nazaretske obitelji. Stoga nam je drag, jer je blizak našem životu. On pokazuje da je i nama danas moguće ostati na visini kao čovjek i kršćanin, da je moguće biti svet. A to su posvjedočili mnogi ljudi u povijesti, nama znani i neznani. To su nam posvjedočile i mnoge naše hrvatske i katoličke obitelji. To su nam posvjedočili i mnogi naši roditelji. Ali, to su nam pokazali i mnogi vojnici i časnici, poput Charlesa de Foucaulda, časnika francuske vojske. U jednoj je svojoj knjizi napisao: 'Moja je vjera bila potpuno mrtva godinama. Kroz 12 godina živio sam bez ikakve vjere'. Ali onda ga je milost Božja osvojila. Nakon obraćenja piše: 'Kad sam povjerovao da Bog postoji, shvatio sam da ne mogu živjeti drugačije, osim samo za Boga!' Kako je samo potresna njegova molitva: 'Moj Oče, tebi se predajem pa čini sa mnom što ti se svidi. Štogod sa mnom učiniš, ja ti zahvaljujem. Pripravan sam na sve. Neka se samo tvoja volja ispuni na meni, u svim stvorenjima. Ništa drugo ne želim, moj Bože.' Bio je ubijen 1. prosinca 1916. godine u Tamanrasetu. Svojim je prijateljima i učenicima ostavio poruku: 'Jedna stvar je potrebna: ljubiti Krista; svoje korake položiti na njegove korake; ruku u njegovu ruku, živjeti njegov život; misliti njegove misli, govoriti njegove riječi, djelovati njegovim djelovanjem.' Braćo i prijatelji! Zar tako nije živio i Sv. Josip? Zar nam on to ne poručuje i danas? Stoga nema ljepše poruke i za nas nego: živjeti poput Sv. Josipa, biti pravedan poput njega."

Zaključujući propovijed mons. Jezerinac je još jednom zahvalio svim zapovjednicima na suradnji, zajedništvu i međusobnoj pomoći, a svima zaželio da im Sv. Josip bude nadahnuće i primjer kako se ljubi obitelj, narod i Domovina. Ponovno je biskup uputio zahvalu sinjskim franjevcima i kapelanu fra Stipi, sa željom da ostane i dalje jednostavan fratar i revan Božji svećenik ter je sve stavio pod zagovor Sv. Josipa i njegovu zaštitu.

Na kraju sv. mise dosadašnji vojni kapelan fra Stipe, koji odlazi na novu dužnost dušobrižnika za Hrvate u Berlinu, zahvalio je Bogu za milost 10-godišnjeg rada u toj vojnoj kapelaniji. Naglasio je dobru suradnju sa svim zapovjednicima ter istaknuo važnost duhovne skrbi za hrvatske vojnike. Nakon misnog slavlja priređen je u časničkom restoranu svečani ručak i druženje za sve uzvanike.