Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Novi naslovi

Monografija: Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj: 1997. - 2007. :

Utorak, 13. 11. 2007.

Predgovor vojnog biskupa
Poštovani čitatelji!

Biblijski mudrac veli da sve ima svoje vrijeme. U svjetlu te mudrosti vječni je Stvoritelj “u prikrajku” svoje providnosti imao i našu stvarnost i sve ono što se dogodilo u našoj Domovini u posljednjih petnaestak godina. U tom razdoblju neki su ušli u povijest, a neki su bili čimbenici povijesti, prinoseči sve darove-talente koje su primili od Stvoritelja kako bi bili što bolji suradnici Božji. Mnogo je onih u Hrvatskoj i izvan nje koji su pridonijeli dobru slobode naše Domovine, neki vidljivo i neustrašivo, kao naši branitelji i odgovorni ljudi u politici, a drugi neprimjetno, ali ne manje važno, kao molitveni podupiratelji.

Kao dar toga ukupnog nastojanja, osluškujući bilo hrvatskog naroda i njegovu odanost prema Crkvi i nebeskoj Majci, najodgovorniji u hrvatskoj politici na čelu s prvim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom, a u hrvatskoj Crkvi na čelu s tadašnjim predsjednikom BK kardinalom Franjom Kuharićem, započeli su međusobne pregovore koji će rezultirati potpisivanjem ugovora medu kojima će biti i ugovor o dušobrižništvu oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske. Temeljem toga ugovora Sluga Božji Ivan Pavao II. osnovat će 25. travnja 1997. godine Vojni ordinarijat.

Prošlo je deset godina našega vlastitoga pastoralnog puta, pri čemu se nismo isključivali iz zajedništva s 36 vojnih ordinarijata diljem svijeta. Dapače, temeljem vlastitoga hoda kroz povijest i vlastite borbe “za krst časni i slobodu zlatnu”, nastojali smo u ovih deset godina osluškivati sve uspjehe drugih i učiti od njih, ali smo također nastojali dopustiti Gospodinu da se utjelovi u našoj posebnosti, kako bismo po jedinstvenosti naše duhovnosti koja je marijanska i papinska pokušali iznijeti iz svojega duhovnog bogatstva i novo i staro.

U ovoj monografiji željeli smo pokazati barem dio naših desetogodišnjih stremljenja i traženja, učeći na slabostima a ne uznoseći se u uspjesima.

Zahvalni smo, a ovoj knjigom to želimo i pokazati, na divnoj suradnji s najodgovornijima u MORH-u i MUP-u te u GS OS RH i u Ravnateljstvu policije, potvrđujući da se kroz razgovor među ljudima koji se uvažavaju može doći do dobrih odluka i ostvarenja.

Želja mije da ova knjiga bude svima onima koji je budu čitali poticaj na razmišljanje kako učiniti još jedan lijep korak za Boga, Crkvu i Domovinu.

S tim željama pozdravljam i blagoslivljam sve vas koji ćete uzeti ovu knjigu u ruke, s nadom da ćete i sami biti graditelji bolje i ljepše budućnosti naše Crkve i Hrvatskoga naroda i naše Domovine.

Mons. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij
U Zagrebu, 25. travnja 2007., na dan desete obljetnice Vojnog ordinarijata u RH

Sažetak

Odlukom da o 10. obljetnici svojega utemeljenja i rada objavi ovu monografiju, Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj želi na jednom mjestu učiniti dostupnim i preglednim najvažnije sadržaje iz svoje duhovne riznice odnosno riječju i slikom prikazati javnosti osnovne dijelove bogate cjeline mozaika desetljetne vojno-redarstvene pastoralne skrbi.

Nakon popratne riječi vrhovnika Oružanih snaga, predsjednika Vlade, ministara obrane i unutarnjih poslova te predgovora vojnoga ordinarija, povjesnica Vojnoga ordinarijata daje uvid u nastanak i razvoj organizirane duhovne skrbi za hrvatske vojnike i redarstvenike odnosno vjernike pod duhovnom vlasti vojnoga biskupa te donosi glavne sadržaje vojno-redarstvenoga pastorala.

Poruke i poslanice vojnoga biskupa, koje je upućivao u prigodi velikih godišnjih svetkovina (Božić, Uskrs, Dan Vojne biskupije…), odražavaju nastojanje pastira da, izgrađujući “vojnu Crkvu” u duhu “nove evangelizacije”, formulirane od Ivana Pavía II, svoje vjernike suoči s izazovima “novog doba” na prijelazu tisućljeća i učvrsti ih u 14-stoljetnoj vjeri naših pradjedova.

Ljetopis Vojnoga ordinarijata - donesen u vremenskom slijedu prema kronici VO, kako je objavljivana u službenom glasilu u Obavijestima Vojnog ordinarijata - pokazatelj je bogate, široke i raznovrsne aktivnosti djelatnika Vojnoga ordinarijata “in capite et in membris”, pri čemu “ilustracije” tekstovima iz Glasa Koncila i Hrvatskih vojnih glasila (Hrvatski vojnik i Obrana) te mnogim fotografijama pojačavaju dojam.

Hodočašća u Lurd, Mariju Bistrica i Rim, zrcale raspoloženje kojim je hrvatska “vojno-redarstvena duša” i usred ratnih stradanja dolazila pred svoju Majku i Kraljicu moliti za mir u Domovini i u svijetu te potom u mirno doba zahvaljivati, moliti snagu za nova vremena i izgrađivati se u čimbenik mira u svijetu, ali također pred licem svijeta dolično predstavljati svoj narod i domovinu, svoju Crkvu i hrvatske oružane snage, što se upotpunjuje pohodom na grobove Apostolskih prvaka u Vječnom gradu.

Izbor propovijedi vojnoga ordinarija s nekih važnijih liturgijskih događanja (obljetnice, euharistijski kongresi, hodočašća…), odraz su istovjetne pastirske skrbi koja je naglašena u njegovim porukama i poslanicama svojim vjernicima. A isto se može reći i za izbor iz mnoštva njegovih intervjua, koji su objavljeni u različitim hrvatskim medijima. U njima je očito nastojanje da se otvoreno i jasno istakne Evanđelje kao rješenje za domaće i svjetske suvremene teškoće i izazove.

Monografiju kompletira dio sa svim službenim dokumentima koji se odnose na uspostavu vojno-redarstvenog dušobrižništva u RH, upotpunjen tumačenjem mons. Nikole Eterovića, kako su 2003. godine objavljeni u drugom dopunjenom izdanju knjige Dokumenata o ustrojstvu i djelovanju Vojnog ordinarijata.

I, doslovce na samom kraju, nakon imena svećenika, djelatnih u Vojnom ordinarijatu Republike Hrvatske od njegova utemeljenja do danas, popis svih vojnih ordinarijata u svijetu zaključuje ovo djelo, kao jedinstven pokazatelj kako je Republika Hrvatska i kroz organiziranu duhovnu skrb za katolike u vojno-redarstvenim snagama već čitavo desetljeće ravnopravan partner međunarodnim asocijacijama kao globalni čimbenik mira. (Anđelko Kaćunko)