Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Čuvati more, nositi nadu

Petak, 18. 09. 2026.

Propovijed prigodom 35. obljetnice Hrvatske ratne mornarice
Lora, Split
Čitanja: 1Kor 15,12–20; Ps 17,1.6–7.8b.15; Lk 8,1–3

1. Zahvalnost koja pamti lica

Draga braćo i sestre, poštovani pripadnici Hrvatske ratne mornarice, dragi hrvatski branitelji i obitelji naših poginulih i preminulih!

More ima svoj način govora. Katkad govori tišinom bonace, katkad snagom valova, katkad dugim iščekivanjem broda koji se vraća u luku. Vi koji uz more živite i na njemu služite poznajete taj jezik. Znate koliko se između isplovljavanja i povratka može sabrati odgovornosti, umora, povjerenja i molitve.

Danas, u Lori, pred Boga donosimo trideset i pet godina Hrvatske ratne mornarice. Donosimo početke u teško vrijeme Domovinskoga rata, hrabrost hrvatskih branitelja, godine izgradnje i služenja, sve ono što je trebalo učiniti da naše more bude prostor slobode i sigurnosti.

Ali zahvalnost uvijek ima ljudsko lice. Iza svake godine stoje ljudi: njihove odluke, njihovi strahovi koje su svladavali, njihove obitelji, njihove žrtve. Stoje ruke koje su upravljale brodom i ruke sklopljene na molitvu dok se taj brod čekao. Stoje i oni čiji je povratak ostao nedočekan.

Njih danas s osobitom ljubavlju povjeravamo Gospodinu.

Obljetnica nas poziva da zastanemo dovoljno dugo kako bismo ponovno vidjeli ta lica. Sloboda koju živimo ima svoju povijest i svoju cijenu. Zahvalnost nas čini sposobnima primiti taj dar s poštovanjem i predati ga dalje s odgovornošću.

Zato danas dolazimo pred oltar. Ovdje naše sjećanje postaje molitva, a zahvalnost dobiva dubinu koju joj daje Božja riječ. Pred njom se otvara i ono pitanje koje svaka velika obljetnica nosi u sebi: što ostaje od ljudskoga života, od ljubavi, od svega što je čovjek darovao?

2. Krist je uskrsnuo: naš život ima budućnost

Sveti Pavao danas govori snažno, gotovo potresno: „Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša.“

Apostol nas vodi u samo srce kršćanske vjere. Sve ovisi o tome je li Krist pobijedio smrt. Ako je grob posljednja granica čovjekova postojanja, tada pred njim utihnu i najveća ljudska obećanja. Ostaje bolno pitanje o sudbini onih koje smo voljeli.

A onda Pavao izgovara riječi koje zvuče poput zvona u uskrsno jutro: „Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!“

Prvina! U toj je riječi obećanje i za nas. Uskrsli Krist otvara put onima koji mu pripadaju. Njegova pobjeda zahvaća našu smrtnost; njegovo uskrsnuće postaje temelj naše nade.

Tko je plovio morem, zna da obzor označuje granicu našega pogleda. Iza njega još ima pučine, otoka i obala. Pred smrću naš pogled također zastaje. Krist nam svojim uskrsnućem otkriva budućnost koju sami ne možemo dosegnuti.

Zato danas za svoje pokojne molimo s pouzdanjem. Njihove živote predajemo Božjemu milosrđu. Zahvaljujemo za dobro koje su učinili i molimo da ih Gospodin primi u puninu svojega života.

Ta vjera dopušta čovjeku plakati. Dopušta mu osjetiti prazninu za obiteljskim stolom, nedostajanje glasa, težinu godišnjice. U sve to unosi prisutnost Uskrsloga.

Možda netko i danas nosi tugu o kojoj rijetko govori. Gospodin poznaje i takvu šutnju. Pred njim ne morate skrivati suze niti dokazivati svoju snagu. On prima čovjeka s njegovom ranom i strpljivo ga podiže.

Braćo i sestre, s tom nadom stojimo uz grobove svojih pokojnika: Bog koji je uskrisio Isusa vjeran je svojemu obećanju.

3. Veličina vjernosti u svakodnevnom služenju

Nakon snažnih Pavlovih riječi Evanđelje nas uvodi u jednostavan prizor. Isus prolazi gradovima i selima navješćujući kraljevstvo Božje. S njime su dvanaestorica i žene koje Luka spominje poimence: Marija Magdalena, Ivana, Suzana i mnoge druge. One pomažu od svojih dobara.

Koliko je života sadržano u tim kratkim riječima!

Te su žene susrele Krista koji ih je oslobodio i ozdravio. Sada idu s njime. Primljena milost postaje darovana ljubav. Njihova dobra, vrijeme i zauzetost omogućuju da se put nastavi i da Radosna vijest dođe do drugih.

Luka je sačuvao njihova imena. Time nam pomaže uočiti osobe čija je vjernost često tiha, a presudna za život zajednice.

I vi dobro znate koliko toga ovisi o savjesno izvršenoj svakodnevnoj zadaći. O čovjeku koji je pregledao opremu, održavao brod, pripremio potrebno, ostao budan na straži. Na moru se povjerenje gradi tako da svatko odgovorno učini ono što mu je povjereno. Nečija pozornost može sačuvati tuđi život.

Danas zato zahvaljujemo za sve oblike služenja, za žene i muškarce čija stručnost i požrtvovnost nose život Hrvatske ratne mornarice. Zahvaljujemo i obiteljima koje dijele teret vojnoga poziva, za strpljenje supružnika, za djecu koja čekaju povratak roditelja.

Evanđelje svakoga od nas pita što možemo darovati. Ponekad je to znanje, ponekad vrijeme, ponekad spremnost da saslušamo kolegu kojemu je teško. Ponekad je najveći dar priznati pogrešku i pomoći da se ona ispravi. U takvoj vjernosti raste zajedništvo. Dobro dobiva ruke, glas i konkretan oblik. Tako i naša vjera postaje vidljiva u načinu na koji se odnosimo prema ljudima.

4. Čuvati povjereno, gledati prema vječnosti

Psalmist danas moli: „Sakrij me u sjenu krila svojih“, a zatim izriče svoje pouzdanje: „Kad se probudim, naužit ću se pojave tvoje.“

Kako je lijepa ta slika buđenja! Nakon noći, nakon napora i straha, otvoriti oči i ugledati Božje lice. U toj se molitvi susreću čovjekova ranjivost i Božja nježnost.

Pod tu zaštitu danas stavljamo vas i vaše obitelji. Molimo za mudrost zapovjednika, za sigurnost posada, za sve koji nose posljedice rata, za mlade koji tek ulaze u vojnu službu. Neka u svojim starijim kolegama pronađu učitelje stručnosti, čestitosti i ljudskosti.

Trideset i pet godina povijesti predaje se sada vašim rukama. Ljubav prema domovini traži svakodnevnu brigu za njezine ljude, za mir, za pravednost i povjerenje. Čuvati povjereno znači ostati pošten i kada nitko ne nadzire, poštovati dostojanstvo svakoga čovjeka i odgovorno se služiti snagom koja vam je povjerena.

More pred nama otvara širinu. Neka nas ta širina podsjeća i na veličinu poziva koji smo primili: živjeti tako da uz nas drugi mogu biti sigurniji, slobodniji i hrabriji u dobru.

Danas s ovoga oltara upućujemo Gospodinu jednostavnu molitvu:

Primi naše pokojne u svoj mir. Utješi njihove obitelji. Sačuvaj naše mornare na njihovim plovidbama. Obnovi u svima nama radost služenja i snagu vjere.

Daj da naši povratci budu blagoslovljeni susretima, naši domovi razumijevanjem, a naša domovina mirom. Kada dođe jutro našega konačnog susreta s tobom, daj nam prepoznati lice koje smo cijeloga života tražili.

S tom nadom čuvajmo povjerene nam obale i jedni druge. Krist je uskrsnuo. Njemu pripada i naša budućnost.

Amen.