Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

„Evo ti sina, evo Ti majke“ (Iv 19,26–27)

Ponedjeljak, 25. 05. 2026.

Lurd (Špilja ukazanja), ponedjeljak,  25. svibnja 2026.

Propovijed, Jure Bogdan, vojni ordinarij u RH

Blažena Djevica Marija Slika i Majka Crkve (1)

Post 3,9-15.20; Iv 19, 25-27;

Draga braćo i sestre,

na Kalvariji, u najdubljem trenutku Isusove patnje i predanja, evanđelist Ivan bilježi Isusove riječi koje mijenjaju povijest spasenja i otkrivaju dubinu Božje ljubavi: „Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: ‘Ženo! Evo ti sina!’ Potom reče učeniku: ‘Evo ti majke!’ I od toga časa uze je učenik k sebi” (Iv 19,26–27).

U tim riječima s križa ne događa se samo rastanak, nego dar. Isus u trenutku svoje smrti stvara novu obitelj – obitelj Crkve. Marija postaje Majka učenika, a učenik postaje Marijino dijete (usp. Iv 19,26–27). U toj razmjeni rađa se zajedništvo koje traje do danas i trajat će do konca povijesti.

1. Marija – Majka Crkve pod križem

Isusove riječi: „Evo ti majke!” (Iv 19,27) objavljuju Marijinu novu ulogu u povijesti spasenja. Ona postaje Majka Crkve i Majka svakoga vjernika. Nije to samo čast, nego poslanje ljubavi.

Marija stoji pod križem (Iv 19,25). Ne bježi, ne okreće se od boli, ne zatvara se u sebe. Ona ostaje. I upravo u toj vjernosti postaje slika Crkve – Crkve koja ne odbacuje križ, nego ga u ljubavi prihvaća.

Sveti Augustin kaže: „Marija je Majka Kristova po tijelu, ali Majka svih udova Kristovih po duhu.” U njezinu liku Crkva prepoznaje samu sebe: Crkvu koja vjeruje, koja trpi, koja ljubi i koja ostaje vjerna Bogu i u tami i u svjetlu.

2. Lurd – iskustvo Majke koja tješi i vodi Kristu

Ovo majčinstvo Crkve posebno se očituje ovdje, u Lurdu. Tisuće hodočasnika svake godine dolaze ovdje kao djeca koja traže Majku. Dolaze sa svojim križevima, bolestima, ranama, strahovima i pitanjima.

I ovdje se događa iskustvo koje dira srce: čovjek osjeća da nije napušten. U molitvi i pred likom Gospe Lurdske mnogi pronalaze mir, snagu i novu nadu. Neki doživljavaju tjelesno ozdravljenje, ali mnogi još i dublje ozdravljenje – ono srca.

U Lurdu se ponovno čuje Kristova riječ: „Evo ti majke!” (Iv 19,27). Jer Marija i danas prima, tješi i vodi k svome Sinu. Ona ne zadržava čovjeka na sebi, nego ga uvijek upućuje Kristu koji jedini daje puni život.

3. „Evo ti sina” – naš poziv da postanemo živa Crkva koja je majka

Isusove riječi nisu upućene samo Mariji, nego i učeniku: „Evo ti majke!” (Iv 19,27). U tom trenutku Ivan postaje više od pojedinca – postaje slika svakoga učenika, svakoga vjernika, cijele Crkve.

To znači da svaki kršćanin prima Mariju kao svoju Majku, ali istodobno prima i poslanje koje iz toga proizlazi. Ako smo primili Majku, onda nismo pozvani ostati samo pasivni primatelji utjehe, nego ljudi koji tu utjehu prenose dalje. Crkva nije zatvoreni krug utjehe, nego otvoreno srce koje rađa život u svijetu. Crkva je majka koja ne čuva ljubav samo za sebe, nego je dijeli.

Sveti Ivan Pavao II. kaže: „Crkva je majka jer rađa djecu Božju u krštenju i hrani ih u vjeri” (Redemptoris Mater, br. 43). To majčinstvo Crkve ne ostaje samo na sakramentalnoj razini, nego se nastavlja u svakodnevnom životu vjernika.

To znači da je svaki kršćanin pozvan biti „majčinsko srce” u svijetu – srce koje zna primiti, razumjeti, oprostiti i podići drugoga. To majčinstvo živi se u malim, ali dubokim stvarima: u obitelji gdje se gradi mir umjesto sukoba; u zajednici gdje se ne osuđuje nego razumije; na radnom mjestu gdje se poštenje stavlja ispred koristi; u susretu s onima koji pate, gdje se ne prolazi ravnodušno nego se zastaje.

Na taj način Crkva prestaje biti samo institucija i postaje živa prisutnost Kristove ljubavi u svijetu. Postaje majka koja rađa vjeru ondje gdje je nestala nada, koja donosi svjetlo ondje gdje je tama, koja podiže čovjeka ondje gdje je pao.

Zato je naš kršćanski život zapravo trajno hodočašće. Ne samo prema svetim mjestima, nego prema svakom čovjeku koji čeka riječ utjehe, znak ljubavi, pogled razumijevanja. Svaki susret postaje prilika da se čuje tiha Isusova riječ: „Evo ti brata, evo ti sestre.”

Draga braćo i sestre,

Kristove riječi s križa: „Evo ti majke! Evo ti sina!” (Iv 19,26–27) nisu samo trenutak prošlosti. One su trajni poziv Crkvi i svakome od nas. Marija nas prima kao Majka. Crkva nas rađa za život vjere. A mi smo pozvani postati ljudi koji tu ljubav nose dalje, sve do najudaljenijih i najranjenijih mjesta ljudskog života.

Zato zahvaljujemo Gospodinu za dar Marije, Majke Crkve, i za sve milosti koje primamo u svom životu, osobito na našim hodočašćima. Molimo također da i naš život postane živi znak Kristove ljubavi u svijetu.

Marijo, Majko Crkve, nauči nas biti Crkva koja prima i Crkva koja daje, Crkva koja ljubi i Crkva koja rađa vjeru u srcima ljudi.

Amen.