Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

„Kad sam te zazvao, uslišio si me“

Petak, 25. 09. 2026.

1. Povjerena snaga i odgovornost

Poštovani načelniče Policijske uprave splitsko-dalmatinske,

Poštovani načelnici policijskih postaja,

Poštovani policajci i policajke,

Poštovani djelatnici, predstavnici vojnih, županijskih, civilnih kulturnih i drugih ustanova, 

Poštovani policijski kapelani, braćo svećenici,

Braćo i sestre!

Čestitam Vam svima blagdan sv. Mihovila arhanđela, nebeskog zaštitnika policije.

Kada čovjek u nevolji pozove pomoć, u tom je pozivu sadržano veliko povjerenje. Netko vjeruje da će njegov glas biti saslušan, da njegova nevolja nekome nešto znači, da postoji netko tko može i hoće doći. Prije nego što pomoć stigne, prije nego što se išta razriješi, čovjek je već povjerio dio svojega života drugome.

Vi dobro poznajete težinu takva povjerenja. Ono vas susreće na cesti, na kućnome pragu, na moru, rijeci, planini, na mjestu nesreće, u uredu, na šalteru, u pogledu čovjeka koji je u nevolji. Ponekad stane u samo dvije riječi: „Pomozite mi.“ A iza njih može stajati sve što netko ima.

Na blagdan svetoga Mihovila, zaštitnika policije i Vaše policijske kapelanije, zahvaljujemo za sve koji su to povjerenje opravdali: svojim dolaskom, razboritošću, hrabrošću, poštenim radom. Zahvaljujemo za služenje koje omogućuje da se život naših obitelji i zajednica odvija u miru.

Ujedno pred Boga donosimo pitanje koje se tiče svakoga komu je povjerena odgovornost za druge: kako sačuvati snagu kojoj se čovjek može povjeriti?

To pitanje povezuje sve nas, premda su naše zadaće različite. Od postupanja na cesti do odluka koje oblikuju život cijele naše Domovine, povjerene ovlasti uvijek dotiču nečiji konkretan život. Iza predmeta, brojke i službenoga postupka nalazi se čovjek. Njegova sigurnost. Njegova obitelj. Njegovo dostojanstvo.

Naš nebeski zaštitnik već svojim imenom usmjerava prema odgovoru. Mihovil, Mihael znači: „Tko je kao Bog?“ To je ispovijest vjere koja svaku moć postavlja pred njezino konačno mjerilo. Bog jedini vidi cijeloga čovjeka. Jedini savršeno poznaje istinu. Jedini je Gospodar života.

Tko to priznaje, lakše razumije da mu je vlast povjerena i da za njezino vršenje odgovara.

Prorok Daniel tu istinu prikazuje snažnim slikama. U njegovu viđenju zemaljska se kraljevstva pojavljuju poput zvijeri koje proždiru i gaze. A onda, pred Pradavnoga, dolazi netko „kao Sin Čovječji“ i prima vlast. Usred prizora razorne moći pojavljuje se ljudski lik. U njemu kršćanska vjera prepoznaje Krista.

Ta nas slika zaustavlja pred važnim pitanjem: kakvo lice ima naša snaga? Što čovjek susreće kada se nađe pred nama? Može li u našemu autoritetu prepoznati pravednost? Može li slabiji biti siguran da njegovu nemoć nećemo iskoristiti?

Snaga kojoj se čovjek može povjeriti zna komu služi. Njezina se vrijednost vidi u zaštićenom životu, u zaustavljenom nasilju, u pravu koje je sačuvano i onda kada iza njega ne stoje utjecaj ni poznanstva.

Za takvo služenje potrebni su znanje, odlučnost i hrabrost. Potrebna je i poniznost: svijest da nitko od nas nije iznad istine, iznad odgovornosti, iznad Boga. Mihovilo pitanje čuva nas od zaborava da i sami stojimo pred licem Onoga kojemu pripada svaki čovjek.

2. Ostati vjeran dobru

Ali upravo tu počinje zahtjevniji dio našega razmišljanja. Čovjek može iskreno željeti služiti dobru, a s vremenom se umoriti. Može mnogo puta susresti laž pa postati sumnjičav prema svima. Može gledati nasilje dok mu tuđa bol ne postane samo još jedan slučaj. Može nositi toliko odgovornosti da prestane čuti ljude kojih se njegove odluke tiču.

Zato nije dovoljno jednom izabrati služenje. Tomu izboru potrebno je ostajati vjeran.

Knjiga Otkrivenja govori o Mihovilu arkanđelu i njegovim anđelima koji se bore protiv Zmaja. Zlo je stvarno. Ono ranjava, zavodi i razara. Vi njegove posljedice poznajete izbliza. No tekst čitanja otkriva i izvor pobjede: „Oni pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svoga svjedočanstva.“

U središtu pobjede nalazi se Krist koji daruje život. On ostaje vjeran Ocu i ljubavi prema ljudima sve do križa. Zlo ga udara, ali ne uspijeva njegovu ljubav pretvoriti u mržnju.

Takva vjernost traži veliku unutarnju snagu. Ona se gradi i u trenucima koje nitko ne vidi: kada obuzdamo srdžbu, odbijemo pogodovanje, priznamo pogrešku ili izgovorimo istinu koja nam ne ide u prilog.

Upravo se ondje odlučuje hoće li povjerena snaga ostati pouzdana.

3. Povjerenje koje se gradi istinitošću

Današnje Evanđelje daje toj pouzdanosti ljudsko lice. Isus ugleda Natanaela i kaže: „Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!“ Kako bi bilo lijepo da ljudi tako mogu govoriti o nama: njegovoj se riječi može vjerovati; pred njim ne moram glumiti da bi me saslušao; on će učiniti ono što je pravedno.

Povjerenje se gradi podudarnošću riječi i života. Gradi se u točnosti zapisnika i ozbiljnosti obećanja, u savjesnom postupanju i odgovornom odlučivanju. Na različitim mjestima, svatko svojim radom pridonosi povjerenju u službu i u državu.

Natanael se čudi: „Odakle me poznaješ?“ A Isus odgovara: „Vidjeh te.“ U tim riječima nalazi se i ohrabrenje za sve čije služenje ostaje skriveno. Mnoga dobra djela nikada neće biti javno pohvaljena. Spriječena nesreća neće imati svoju vijest. Mirno završena noćna služba možda nikomu neće privući pozornost. Ipak, netko je sigurno stigao kući. Netko je zaštićen.

Bog poznaje vrijednost toga dobra. Njegov pogled čuva nas od pomisli da vrijedi samo ono što je primijećeno.

4. Oslonac onima koji su drugima oslonac

A što kada oslabi onaj na koga se drugi oslanjaju? Kada se umori čovjek od kojega se očekuje sabranost? Kada i njemu zatreba netko komu može povjeriti vlastiti strah? Tada današnji psalam postaje naša molitva: „Kad sam te zazvao, uslišio si me, dušu si moju pokrijepio.“

I vi smijete tražiti oslonac. U blizini obitelji, u povjerenju među kolegama, u razgovoru i prihvaćenoj pomoći. U molitvi u kojoj pred Boga možete doći sa svime što nosite. On poznaje čovjeka i ispod odore, i iza službene dužnosti, i u tišini nakon naporna dana. Zato danas pred njega stavljamo vaše obitelji, njihove brige i čekanja. Spominjemo se poginulih i preminulih policajaca, zahvalni za njihovo služenje, i povjeravamo ih Božjem milosrđu.

Isus obećava otvoreno nebo nad Sinom Čovječjim. U njemu nam je otvoren put Ocu. Naš život i naše služenje imaju oslonac u njegovoj vjernosti.

Počeli smo od čovjeka koji zove pomoć i povjerava se drugome. Sada i sami stojimo pred Bogom kao ljudi kojima je potrebna njegova blizina. Iz toga povjerenja možemo ponovno krenuti prema onima koji nas trebaju. Neka nam sveti Mihovil izmoli snagu koja služi, savjest koja ostaje budna i srce koje se ne zatvara pred čovjekom. Da se uz nas ljudi mogu osjećati sigurnije — i da njihovo povjerenje uvijek pronađe dostojan odgovor.

Amen.