Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

„Nije tako među vama”

Srijeda, 27. 05. 2026.

MISA POVODOM DANA HRVATSKE VOJSKE

DANA HRVATSKE KOPNENE VOJSKE

35. OBLJETNICE USTROJAVANJA HRVATSKE VOJSKE
Zagreb, crkva Svete Mati Slobode, srijeda, 27. svibnja 2026., 19.00 sati

Propovijed Jure BOGDAN
Osmi tjedan kroz godinu, srijeda:

1 Pt 1,18-25; Ps 147,12-15.19-20; Mk 10,32-45

1. Otkupljeni ne srebrom ni zlatom, nego dragocjenom- krvlju

Draga braćo i sestre,

„Niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane“ (1 Pt 1,18-19), kaže apostol Petar u prvome čitanju. Njegova poruka uvodi nas u samu bit kršćanske vjere. Čovjek je biće za koje se Krist žrtvovao – predao samoga sebe. Sin Čovječji došao je „da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge“ (Mk 10,45).

Ova vječna istina uvijek je aktualna i važna. Mi danas i u ovim danima, zahvalnom i prosbenom molitvom, kulturnim programima i drugim događajima, slavimo Dan Hrvatske vojske, Dan Hrvatske kopnene vojske i 35. obljetnicu ustrojavanja Hrvatske vojske. Ustrojavanje Hrvatske vojske i njezina 35. obljetnica živo nas podsjećaju na 28. svibnja 1991. godine, kada su u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu javnosti predstavljene prve brigade Zbora narodne garde. Bio je to povijesni događaj u danima kada se hrvatska sloboda počela vidljivo i organizirano braniti, u izrazito teškom vremenu nametnutoga nam rata i sveopće nesigurnosti u našoj Domovini.

Danas, sutra i u narednim danima, u prigodnim programima, ne veličamo i ne slavimo vojnu silu, snagu samu za sebe, kao da bi ona bila sama sebi svrha. Isto tako, ovo slavlje nije tek podsjećanje na jedan važan datum iz novije hrvatske povijesti. U glavnome gradu Republike Hrvatske, u Gospinu hramu „Sveta Mati Slobode“, podignutom na spomen i kao znak zahvalnosti Bogu i Blaženoj Djevici Mariji za hrvatsku slobodu i obranu neovisne hrvatske države, uz kenotaf s imenima svih poginulih u godinama Domovinskoga rata uklesanima u kamen, pred oltarom Gospodnjim, mi kršćanski vjernici, u nemirnome i nesigurnome svijetu, u vremenu punom sukoba i potencijalnih ratnih žarišta, ponizno molimo, postavljamo pitanja i tražimo odgovor: s kršćanske točke gledišta, kakva mora biti i dokle seže legitimna obrana čovjeka, društva, naroda i države? Kakva mora biti vojska koja služi miru? Kakva mora biti državna zajednica čiji su građani većinom Kristovi vjernici, koji nikada ne zaboravljaju da je svaki čovjek otkupljen dragocjenom krvlju Kristovom (usp. 1 Pt 1,18-19)?

Ovih smo se dana vratili iz Lurda, sa 66. međunarodnoga vojnog hodočašća, na kojemu je bilo oko 18 tisuća vojnika i policajaca iz četrdesetak država sa svih kontinenata. Hrvatska vojska, policija, branitelji, vatrogasci, pripadnici pravosudne policije, civilne zaštite, povijesnih postrojbi i drugi, trideset i drugi put sudjelovali su na ovome jedinstvenome međunarodnome hodočašću. Izrazito dostojanstveno, pobožno i kulturno, predstavljajući našu Crkvu i našu hrvatsku domovinu, molili smo i razmišljali okupljeni u mnoštvu različitih odora, na različitim jezicima, oko Gospodnjega oltara, pred Gospinom špiljom ukazanja. Bilo je to jedinstveno slavlje Duhova na svjetskoj razini.

Vojska i policija, oružje i obrana – sve to bez moralnih i etičkih načela, bez savjesti, postaje velika i stvarna opasnost. Sila i moć, bez duha služenja dobru, postaju nasilje. Država bez istine postaje interes. Čovjek bez Boga brzo zaboravi tko je, lako se zatvara u sebe i u vlastitu samodostatnost, gubi smisao za žrtvu i počinje gledati samo na vlastite interese.

2. „On dade mir granicama tvojim”

Starozavjetni pjesnik 147. psalma progovara nam danas riječima: „On učvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi svoje sinove. On dade mir granicama tvojim“ (Ps 147,13-14). To je molitva koja duboko odgovara današnjem slavlju. Domovina je, poštovani i dragi hrvatski branitelji, obranjena vašom snagom, vašom ljubavlju i Božjim blagoslovom. Uz teške ratne operacije u obrambenome ratu, uvijek se sjećamo Gospine krunice, žarke molitve i zaziva u pomoć Božju i Gospinu zaštitu.

Onda i danas, služba vojnika, redarstvenika i svih koji bdiju nad mirom i sigurnošću domovine, u svojoj je najdubljoj istini služba životu. Ona postoji zato da bi majka mogla mirno podizati dijete, da bi obitelj mogla živjeti bez straha, da bi narod mogao graditi svoju budućnost, da bi granica bila prostor sigurnosti, a ne prijetnje.

U tom se svjetlu lijepo nadovezuje i Dan državnosti, koji čestitam svima! Dan državnosti Republike Hrvatske slavimo 30. svibnja, u spomen na konstituiranje prvoga demokratski izabranoga višestranačkog Sabora 1990. godine.[1] Dan Oružanih snaga i Dan državnosti stoje jedan uz drugi kao dva velika podsjetnika. Jedan govori: slobodu je trebalo braniti. Drugi govori: slobodu treba odgovorno živjeti.

A današnja Božja riječ dodaje: sloboda se ne smije svesti na srebro i zlato, na interes, na moć ili na prolaznu slavu. Jer „svako je tijelo kao trava, sva mu slava kao cvijet poljski: sahne trava, vene cvijet, ali Riječ Gospodnja ostaje dovijeka“ (1 Pt 1,24-25).

3. Put u Jeruzalem i logika služenja

U Evanđelju Isus ide prema Jeruzalemu (Mk 10,32). On zna što ga čeka: osuda, izrugivanje, poniženje, bičevanje, smrt, ali i uskrsnuće trećega dana (Mk 10,33-34). Učenici su zaprepašteni i prestrašeni (Mk 10,32). A upravo u tom trenutku, dok Isus govori o križu, Jakov i Ivan traže mjesta slave: jedan zdesna, drugi slijeva (Mk 10,35-37).

Koliko je to ljudski. Isus govori o darivanju života, a učenici razmišljaju o položajima. Isus govori o križu, a oni o prvenstvu. Isus govori o otkupnini, a oni o časti (usp. Mk 10,35-45).

Zato ih Isus vraća na samu bit: „Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga“ (Mk 10,42-44). Naša je domovina stvorena mukom i služenjem i zato znamo koliko je moramo čuvati.

4. Europa bez korijena i bitka za dušu čovjeka

Odatle možemo razumjeti i šire pitanje Europe. Kardinal Gerhard Müller nedavno je upozorio na Europu koja zaboravlja svoje korijene i na činjenicu da se prava bitka našega vremena vodi za dušu čovjeka. Europa nije nastala samo kao tržište, administracija, gospodarski prostor ili politički dogovor. U njezinoj su dubini susret vjere i razuma, svijest o dostojanstvu osobe, naravni moralni zakon, pravna kultura i odgovornost za bližnjega.

Ako Europa zaboravi te korijene, ona ne postaje neutralna. Ona postaje prazna. A prazninu uvijek nešto ispuni: ideologija, relativizam, strah, novac, tehnika ili gola moć.[2]

Zato budimo zahvalni za Hrvatsku koju smo stvorili, koju su hrvatski branitelji branili i koju su mnogi platili vlastitim životom. Ali budimo i odgovorni: Hrvatska će ostati istinski slobodna samo ako ostane vjerna istini o čovjeku, savjesti, služenju i Bogu.

5. Umjetna inteligencija i pitanje čovjeka

U tom nam je svjetlu providonosno objavljivanje enciklike pape Lava XIV. Magnifica humanitas, posvećene zaštiti ljudske osobe u vremenu umjetne inteligencije. Enciklika je objavljena 25. svibnja ove godine. Tema umjetne inteligencije nije samo tehničko pitanje. Ona je duboko antropološko, moralno i duhovno pitanje, jer nas prisiljava da ponovno pitamo: tko je čovjek?[3]

Može li se čovjek svesti na podatak? Može li algoritam zamijeniti savjest? Može li stroj preuzeti odgovornost? Može li tehnika odlučivati o životu, miru, ratu, istini i dostojanstvu?

Kršćanski odgovor ne odbacuje tehnologiju. Ali kršćanski odgovor traži da tehnologija služi čovjeku, a ne čovjek tehnologiji. Umjetna inteligencija može računati, ali ne može ljubiti. Može obrađivati podatke, ali ne može moliti. Može prepoznavati obrasce, ali ne može nositi križ. Može pomagati ljudskoj odgovornosti, ali je ne smije zamijeniti.

6. Nevine žrtve i čisto pamćenje

Kada danas molimo za hrvatske branitelje, za poginule, nestale i ranjene, za njihove obitelji, molimo i za sve nevine žrtve. Današnje čitanje govori o Kristovoj dragocjenoj krvi (1 Pt 1,18-19), a Evanđelje o Sinu Čovječjem koji daje život kao otkupninu za mnoge (Mk 10,45). Zato kršćansko pamćenje žrtava nikada nije samo političko pamćenje. Ono je molitveno, moralno i duhovno pamćenje.

Kardinal Franjo Kuharić u svojoj je propovijedi u Maceljskoj šumi govorio o nevinim žrtvama: o ljudima ubijenima bez suda, bez dokazane krivnje, zato što su pripadali određenom narodu, Crkvi ili uvjerenju, u vremenu kada su drugi imali silu u rukama. I upravo je s toga gubilišta uputio poruku mira.[4]

Domovina koja zaboravi svoje žrtve gubi pamćenje. Ali domovina koja pamti bez vjere može izgubiti srce. Zato kršćansko pamćenje mora biti čisto: istinito, ali ne osvetničko; zahvalno, ali ne oholo; postojano, ali ne zarobljeno mržnjom.

Braćo i sestre,

današnja Božja riječ sve sabire u jednu veliku istinu: Krist nije došao da bude služen, nego da služi i da život svoj dade kao otkupninu za mnoge (Mk 10,45).

U toj se rečenici nalazi mjera svake vlasti, svake službe, svake vojske, svake države i svakoga kršćanskog života.

Jer domovina se može braniti oružjem kada je napadnuta.

Ali domovina se trajno čuva vjerom, savješću, istinom i ljubavlju.

Amen.