Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Propovijed prigodom 35. obljetnice osnutka Specijalne jedinice policije „Grof“ Dubrovnik

Utorak, 05. 05. 2026.

Propovijed vojnog ordinarija u RH msgr. Jure Bogdana

u samostanskoj crkvi Male braće u Dubrovniku, 5. svibnja 2026.

Dj 14,19-28; Ps 145,10-13b.21; Iv 14,27-31a

Draga braćo i sestre,

1. Riječi današnjeg evanđelja po Ivanu dio su Isusova oproštajnog govora učenicima u dvorani Posljednje večere na Veliki četvrtak. Iste večeri Isus će biti uhvaćen, a sutradan će umrijeti razapet na križu. Ivan je svjedok događaja. On je jedan od dvanaestorice apostola koji Isusa „slijedi u stopu“ i s njime je, unatoč opasnostima za vlastiti život, sve do Isusove smrti na križu na Golgoti. A nakon uskrsnuća Isusova, Ivan će biti neumorni svjedok i propovjednik svega što je vidio, čuo i doživio s Isusom. Jedini je od apostola koji je umro naravnom smrću, i to u dubokoj starosti. Pokopan je u gradu Efezu u današnjoj Turskoj. Nad Ivanovim grobom bila je izgrađena veličanstvena bazilika, oko 130 metara duga i 60 m široka, koja je najezdom protivnika kršćanstva srušena. U njoj se i danas nalazi Ivanov grob! Ivan je autor jednog evanđelja, knjige Otkrivenja i triju poslanica. Njegove riječi imaju posebnu težinu i značenje iskustva života s Isusom. Svjedok je događaja.

Na upit Jude, ne Iškariotskoga: „Kako to da ćeš se, Gospodine, očitovati nama, a ne svijetu?“, Isus odgovara: „Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj Duh Sveti, kojega će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam rekoh“ (Iv 14, 22-26).

I potom Isus nastavlja: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje“ (Iv 14, 27). Mir je riječ koja danas stoji u središtu naše molitve. Ali Isus odmah dodaje da njegov mir nije kao mir koji daje svijet. Svijet često pod mirom misli samo na odsutnost rata, odsutnost sukoba, odsutnost vidljive opasnosti. Kristov mir je dublji. To je mir koji se rađa iz istine, iz savjesti, iz vjernosti Bogu i iz spremnosti da čovjek ostane na strani dobra i onda kada je teško. Mir koji Krist daje nije mir koji se samo želi, nego mir koji se čuva.

2. Mir nije bijeg od nevolje

Isus svojim učenicima ne obećava život bez kušnje. On im ne kaže: neće biti protivljenja, neće biti straha, neće biti križa. Naprotiv, govori im uoči svoje muke. Govori im u času kada se približava izdaja, osuda i križ. I baš tada kaže: „Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši“ (Iv 14, 1). To nije površna utjeha. To nije rečenica čovjeka koji ne zna što dolazi. Isus znade što slijedi, ali zna i komu ide. Ide Ocu. Njegov mir izvire iz povjerenja u Oca.

U prvom misnom čitanju danas, istom logikom razmišlja i postupa sveti Pavao. Njega su kamenovali do smrti, s uvjerenjem da je doista mrtav, odvukli su ga izvan grada i bacili kao smeće. Nažalost, ova logika i slični postupci poznati su nam iz Domovinskoga rata, pa i danas tragamo za svojim nestalima i kopamo po gradskim odlagalištima smeća da bismo pronašli njihova tijela. To samo mržnja može učiniti! Ali Pavao ipak nije mrtav, probudio se i ustao. Nije ga to preplašilo i zaustavilo u naviještanju evanđelja. Ne bježi od poslanja. Vraća se među ljude, nastavlja navješćivati Radosnu vijest, hrabri učenike kršćane i upućuje ih da nam je svima „kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje“ (Dj 14, 22). To je kršćanski realizam! Vjera ne uklanja životna iskušenja, mnoge križeve i nevolje što nas snalaze. Ona daje snagu da se čovjek u patnji i trpljenju ne izgubi, da sačuva prisebnost duha. Vjera ne znači da se nikada nećemo bojati, nego da strah neće prevladati i imati posljednju riječ.

3. Mir se čuva služenjem

Danas se s osobitim poštovanjem spominjemo 5. svibnja 1991. godine, dana osnutka Specijalne jedinice policije „Grof“ Dubrovnik. Taj datum nije samo podatak iz ratne kronologije. To je dan kada su konkretni ljudi, u konkretnom gradu i u konkretnom vremenu, prihvatili službu koja će uskoro postati služba obrane života, slobode i mira. Dubrovnik dobro zna da mir nije nešto apstraktno. Mir ima lice. Ima ime. Ima cijenu. Ovaj Grad zna što znači kada se mir napadne. Zna što znači kada se nad kuće, crkve, zidine, obitelji i ljudske živote nadviju crni oblaci, bjesne oluje, padaju granate s kopna, mora i iz zraka, izlijeva obilje mržnje i nasilja. I zna dobro što znači kada netko stane između nasilja i nezaštićenih.

Zato se danas ne spominjemo samo jedne postrojbe. Sjećamo se ljudi koji su razumjeli da mir treba čuvati. Ne bučnim riječima, nego spremnošću. Ne riječima, nego djelotvornom službom, djelima.

U tome je duboko dostojanstvo policijskog poziva. Policajac nije čovjek sile radi sile. On je čovjek zakona radi čovjeka. Njegova zadaća nije pokazivanje moći i dominacije, nego zaštita i čuvanje reda i mira, bez kojih, ako ih nema, prvi stradaju oni najslabiji. Ondje gdje nestane zakon, ne stradaju najprije jaki, nego oni koji se ne mogu sami obraniti. Zato je časna policijska služba uvijek služba mira.

4. Mir traži hrabrost i mjeru

Interventna policija posebno dobro zna da postoje trenutci u kojima se odluke donose brzo, pod pritiskom, u napetosti, među ljudima koje je zahvatio strah, bijes ili panika. U takvim trenutcima nije dovoljno imati samo snagu. Potrebna je mjera. Nije dovoljno imati samo ovlast. Potrebna je savjest. Nije dovoljno znati postupak. Potrebno je ostati čovjek.

Kristov mir upravo je takav mir: mir koji ne znači slabost, nego nutarnju sabranost. Mir koji ne znači popuštanje zlu, nego sposobnost da se zlu suprotstavi bez mržnje.

Zato današnje evanđelje tako dobro pristaje ovoj prigodi. Isus kaže: „Mir vam svoj dajem.“ Taj mir nije kukavički mir. To je mir Sina koji ide prema križu, ali ne mrzi. Mir Onoga koji je izdan, ali ne izdaje ljubav. Mir Onoga koji je osuđen, ali ne odustaje od Oca.

Takav mir treba svakom čovjeku koji nosi odgovornost za druge. Treba ga policajac. Treba ga zapovjednik. Treba ga branitelj. Treba ga otac i majka. Treba ga svatko tko mora ostati priseban onda kada drugi gube sigurnost.

5. Mir se pamti zahvalnošću

U Djelima apostolskim čuli smo da se Pavao i Barnaba vraćaju zajednici i pripovijedaju „što sve Bog učini po njima“. To je važna rečenica. Oni ne govore samo što su oni učinili. Ne stavljaju sebe u središte. Prepoznaju da je Bog djelovao po njihovoj slabosti, po njihovu trudu, po njihovu poslanju.

Tako i mi danas zahvalno stojimo pred Bogom. Zahvaljujemo za one koji su u Domovinskom ratu čuvali i hrabro branili Dubrovnik i jug Hrvatske. Zahvaljujemo za poginule pripadnike „Grofova“ i za sve hrvatske branitelje, sve civilne žrtve koji su svoj život ugradili u slobodu domovine. Zahvaljujemo za njihove obitelji, jer svaka žrtva branitelja duboko prožima i njegov dom.

Ali zahvalnost nije samo pogled unatrag. Zahvalnost je obveza. Ako poštujemo one koji su čuvali i branili mir u ratu, jasna je i naša obveza čuvati – promicati mir u vremenu koje nam je dano. Čuvati ga u društvu, u obitelji, u riječima, u odnosima, u poštovanju bogomdanih prirodnih zakona upisanih u ljudsku narav, u ljudsku savjest, u brizi za dostojanstvo svakoga čovjeka.

Postoje, nažalost, i suptilni, sustavni, podmukli načini razaranja mira: nepravda, korupcija, prijezir, nasilje u obitelji i društvu, hibridni ratovi, dezinformacije, unošenje pomutnje i straha, govor mržnje, ravnodušnost prema slabima... Isusov učenik – kršćanin nije čovjek koji zaziva mir, govori o miru, a širi nemire i mržnju. Tko prima Kristov mir, pozvan je biti njegov graditelj i čuvar.

6. Mir se povjerava Bogu

Zato danas molimo za sve pripadnike policije, osobito za one koji nose zahtjevnu službu Interventne policije. Molimo da ih Bog čuva od opasnosti, ali i od tvrdoće srca. Da im dadne hrabrost, ali i razboritost. Da im dadne snagu, ali i poštovanje prema čovjeku. Da im dadne autoritet koji ne ponižava, nego štiti. Molimo i za obitelji policajaca. Jer služba onoga koji čuva mir često ulazi i u ritam obiteljskog života. Iza svake odore stoji dom. Iza svake odgovorne službe stoji netko tko čeka, brine i moli.

A za poginule hrvatske branitelje molimo da im Gospodin bude vječni mir. Oni su u vremenu kušnje učinili ono što je bilo potrebno. Na nama je da njihovu žrtvu ne pretvorimo samo u spomen, nego u odgovornost koja obvezuje.

Draga braćo i sestre, Isus nam danas ne daje mir kakav daje svijet. Ne daje nam mir zaborava, mir ravnodušnosti, mir kukavičkog povlačenja. Daje nam svoj mir: mir koji dolazi od Oca, mir koji prolazi kroz križ, mir koji se čuva istinom, služenjem i vjernošću. Odlučno i hrabro!

Neka taj mir bude u srcima svih koji danas služe sigurnosti našega naroda. Neka bude u obiteljima poginulih i preminulih branitelja.

Neka bude u našem Dubrovniku, gradu koji zna cijenu mira.

Neka bude u našoj domovini Hrvatskoj.

I neka nas Gospodin učini ljudima koji mir ne samo žele, nego ga čuvaju i svakodnevno izgrađuju. Amen.