Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Propovijedi i poruke

Sveti Josip

Četvrtak, 19. 03. 2026.

Propovijed vojnog ordinarija u RH msgr. Jure Bogdana povodom svetkovine sv. Josipa

Zaprešić, četvrtak, 19. ožujka 2026., 10.30 sati, crkva sv. Ivana Krstitelja,

2 Sam 7,4-5a.12-14a.16; Ps: 89(98) 2-3, 4-5. 27 i 29; Rim 4,13.16-18.22; Mt 1,16.18-21.24a;

Draga braćo i sestre, 

1. Ratna škola „Ban Josip Jelačić“ na „Hrvatskom vojnom učilištu dr. Franjo Tuđman“ slavi danas svoga nebeskoga zaštitnika sv. Josipa koji je na poseban način povezan s gradom Zaprešićem i naslovnikom Ratne škole hrvatskim banom, neustrašivim vojskovođom, mudrim političarom Josipom Jelačićem[1]. Obitelj Jelačić ostavila je nemjerljiv trag u hrvatskoj povijesti i kulturi. Ban Josip Jelačić  kupio je 1851. godine Nove dvore u Zaprešiću, uredio ih i proširio, u njima 1855. izgradio neogotičku kapelicu svoga nebeskog zaštitnika svetoga Josipa. U tu je kapelicu pokopana njegova kćerka, potom 26. svibnja 1859. i sam ban Josip Jelačić, a 1875. njegov brat Antun. Nakon smrti posljednje članice obitelji Ankice Jelačić 1934. godine, Novi Dvori su pripali hrvatskome narodu. Nakon II. svjetskoga rata 1945. godine, kapelica s banovim grobom je grubo oskvrnjena i obeščašćena,  iz nje je nestao sav inventar. Godine 1992. Jelačićevi zemni ostatci preneseni su u obnovljenu obiteljsku grobnicu  Jelačićevih podignutu 1884. godine na Jelačićevu imanju pored Dvora. Prema nacrtu Hermana Bollea ta grobnica – mauzolej sagrađena je 1884. godine, djelomično i od bijelog  kamenja zagrebačke katedrale, teško stradale u  razornome potresu 1880. godine. 

I danas pohađamo Nove Dvore, obiteljsku grobnicu Jelačićevih, spomenik poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskome ratu, polažemo cvijeće, palimo  svijeće, i izgovoramo molitvu za njihove duše. Raduje nas da se u gradu Zaprešiću sustavno čuva i pazi nacionalno kulturno nasljeđe, da se obnavlja kulturna baština, da se poštuju višestoljetne uspomene i dostojanstveno vrednuju svi koji su se borili i žrtvovali za dostojanstvo, slobodu i napredak hrvatskoga naroda i domovine, kako kroz minula stoljeća tako i u godinama Domovinskoga rata. Raduje nas da je bogata kulturna baština Zaprešića postala jedna velika učionica povijesti, kulture i identiteta našega naroda. Narod bez dubokih korjena,  narod bez povijesti je narod bez svijesti. A tko nema svijesti nema ni budućnosti!

2. U gradu velikog bana Josipa Jelačića[2], slavimo svetkovinu sv. Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije, poočima Isusova, njegova čuvara i odgojitelja, zaštitnika sv. Crkve, nebeskog zaštitnika „Ratne škole ‘Ban Josip Jelačić’”. Pozdravljam zapovjednika Hrvatskog vojnog učilišta dr. Franjo Tuđman general-bojnika Slavena Zdilara, gradonačelnika grada Zaprešića gospodina Željka Turka, načelnika vojnih škola brigadira Mladena Prebežec,  bivše i sadašnje polaznike Ratne škole “Ban Josip Jelačić“ sa načelnikom brigadirom Zdravkom Barbarićem.

Pozdravljam vlč. župnika Dražena Karačića i vojnog kapelana na Hrvatskom vojnom učilištu oca Vladimira Simunovića. Isto tako pozdravljam postrojbu Jelačićeve garde, sve Vas okupljene na misnome slavlju: iz Hrvatske vojske, policije,  iz kulturnih javnih ustanova grada i županije,  iz privrede, poduzetništva, sve prisutne i svima čestitam svetkovinu sv. Josipa. Čestitam također i imendan onima koji nose ime Josip ili su po svetome Josipu dobili ime.

U ovoj svetoj misi, preporučujemo Gospodnjem milosrđu i dobroti sve preminule pripadnike Ratne škole, sve naše pokojne branitelje, sve duše u  čistilištu koje su potrebne naših molitava. Božjoj ljubavi i dobroti, pod zaštitom sv. Josipa  preporučujemo sve Vas, Vaše obitelji i sve naše duhovne i tjelesne potrebe. 

3. Naš božanski učitelj Isus, u raznim zgodama upozorava da se čuvamo raskoraka između onoga što govorimo i onoga što činimo. Često prekorava pismoznance i farizeje, svoga vremena. Više nego očit bio je raskorak između lijepih riječi i uputa koje su govorili i onoga što su i sami činili. Isus poručuje: „Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine.“ Stoga je uvijek vrijedilo i vrijedi: opera e non verba; djela a ne riječi. Ili, još bolje: i djela i riječi. Riječi koje potkrepljuju djela. I, također: djela koja potvrđuju riječi! Pouka je to i poruka svima nama, za našu svakodnevnicu. Jednako tako, to je i poziv na ispitivanje vlastite savjesti, napose u svetom korizmenom vremenu: da vidimo, uočimo, spoznamo ima li možda i u našem životu takvih raskoraka? I ako uočimo da ih ima, da ih onda s Božjom pomoću pokušamo ukloniti iz svojega života, iz svoga djelovanja i iz svoga postupanja.

4. Draga braćo i sestre, primjer savršenog sklada riječi i postupanja, govora i života je primjer sv. Josipa. U njega nije bilo niti traga raskoraka, ni traga suprotstavljenosti između djela i riječi, između postupanja i mišljenja. Divan je to primjer vjerodostojnog života, života u  poniznosti, skromnosti, samozatajnosti i požrtvovnosti u službi drugoga, bližnjega. U službi sv. Obitelji! U službi Isusa i Marije! U službi njihova dobra! To je osoba sv. Josipa. Njega ste s pravom i utemeljeno izabrali za svoga nebeskog zaštitnika. Doista, sve su to osobine vašeg poslanja, poslanja i zadatak vaše službe u cjelini, i svakog od vas pojedinačno. To su upravo osobine poniznosti, skromnosti, samozatajanog ali  požrtvovnog djelovanja u službi drugoga, u službi bližnjega. Sveti Josip stoji u uskoj vezi  s brigom za opće dobro. To se temelji  na njegovoj ulozi čuvara, radnika i pravednika, a što su ključni stupovi i katoličkog socijalnog nauka. Evo nekoliko konkretnih aspekata s time u vezi koji nam svima mogu poslužiti i kao nadahnuće i kao motivacija:

4.1. Rad kao služenje zajednici

Sveti Josip je zaštitnik radnika. U katoličkoj tradiciji i nauku rad nije samo sredstvo preživljavanja, već način sudjelovanja u Božjem stvaranju i doprinos boljitku društva.  Josipov pošten rad (tesarstvo) osiguravao je dostojan život Svetoj obitelji, ali je istovremeno služio potrebama njegove lokalne zajednice u Nazaretu. Briga za opće dobro uvijek se očituje kroz profesionalnu izvrsnost i etiku kojom izgrađujemo društvo.

4.2. Zaštita najranjivijih

Josip je bio "čuvar" Isusa i Marije, onih koji su u očima tadašnjeg zakona bili najranjiviji.  Opće dobro u katoličkom nauku uvijek podrazumijeva stvaranje uvjeta u kojima svaka osoba može ostvariti svoje dostojanstvo, s posebnim naglaskom na opredjeljenje za one siromašne i ranjive. Josipova spremnost da zaštiti svoju obitelj od progona (bijeg u Egipat) uzor je društvene odgovornosti prema onima na marginama, prema životno ugroženima.

4.3. Pravednost i poštivanje zakona

Biblija Josipa naziva "pravednim". Pravednost je temelj svakog zdravog društva i ključna komponenta općeg dobra. Josip je poštivao građanske zakone (popis stanovništva) i vjerske propise, ali je uvijek davao prednost ljubavi i milosrđu. On nas uči da briga za opće dobro zahtijeva poštivanje reda i zakona, ali uz stalnu budnost prema višim moralnim vrijednostima.

4.4. Supsidijarnost kroz obitelj

Obitelj je osnovna stanica društva. Josip, kao glava Svete obitelji, pokazuje važnost načela supsidijarnosti – ideje da veće zajednice (npr. država) trebaju podržavati  one manje (npr. obitelj), a ne ih gušiti. Briga dakle za opće dobro počinje od odgovornog očinstva i stabilne obitelji. Zdrava obitelj pod Josipovim zagovorom postaje temelj zdravog naroda, zdravog društva.

Imajmo pred očima svetoga Josipa, našeg zaštitnika, u svojoj svakodnevnoj borbi i brizi oko onoga što je dobro i pojedinca i zajednice, pa  i uz cijenu nemalih žrtava koje ponekad takva borba zahtjeva. Žrtva je itekako bila prisutna u njegovu životu. Sveti Josip se u našoj katoličkoj tradiciji predstavlja kao vrhunski uzor nesebične žrtve, altruizma, čovjekoljublja. Njegova spremnost na žrtvu ne očituje se u velikim riječima, već u konkretnim djelima i potpunom predanju Božjoj volji. Evo ključnih aspekata njegove žrtve i pouka koje iz njih proizlaze:

• Žrtva vlastitih planova: Josip je bio "pravedan čovjek" koji je, suočen s Marijinom trudnoćom, bio spreman povući se i staviti vlastitu čast u drugi plan kako bi nju zaštitio.
• Bespogovorna poslušnost: Četiri puta u snovima prima Božje upute (prihvaćanje Marije, bijeg u Egipat, povratak u Izrael i odlazak u Nazaret) i svaki put bez odgađanja napušta svoju sigurnost i dom kako bi zaštitio Svetu obitelj.
• Šutljiva snaga: Biblija ne bilježi niti jednu njegovu izgovorenu riječ. On ne prigovara na težak rad ili progonstvo, već djeluje kao tihi zaštitnik.
• Svakodnevni rad kao žrtva: Kao tesar, drvodjelja, Josip je svoj rad pretvorio u molitvu i služenje. Njegova žrtva bila je ustrajnost u skromnom životu kako bi osigurao dostojanstvo Isusu i Mariji.
• Zaštitnik u najtežim trenutcima: Zbog svoje spremnosti da trpi za druge, štuje se kao zaštitnik umirućih, obitelji i radnika, ali i kao poseban zaštitnik hrvatskog naroda još od 1687. godine.

Draga braćo i sestre, neka nam svima bude moćnim zagovornikom ovaj veliki i moćni svetac, naš zaštitnik sveti Josip. Sveti Josipe, moli za nas! Amen.