Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

30. obljetnica vojno-redarstvene operacije „Bljesak“ u Okučanima

Petak, 02. 05. 2025.

Povodom 30. obljetnice vojno-redarstvene operacije Bljesak, Republika Hrvatska se u četvrtak, 1. svibnja 2025., s ponosom prisjetila jedne od ključnih operacija Domovinskog rata, kojom je u svega 31 sat oslobođena zapadna Slavonija i uspostavljen suverenitet na tom dijelu državnog teritorija. U operaciji je poginuo ili od posljedica ranjavanja preminuo 51 hrvatski branitelj, a 162 branitelja su ranjena.

Središnja svečanost održana je u Okučanima kod spomen-obilježja Kocke vedrine s početkom u 9 sati. Obitelji poginulih, umrlih i nestalih hrvatskih branitelja, hrvatski ratni vojni invalidi i brojni branitelji, sudionici operacije Bljesak, ratni zapovjednici, pripadnici Hrvatske vojske i policije, najviši državni dužnosnici, saborski zastupnici i predstavnici diplomatskog zbora, županijskih i lokalnih vlasti te udruga iz Domovinskog rata i brojni građani, okupili su se kako bi dostojanstveno odali počast onima koji su žrtvovali svoje živote za slobodu Hrvatske.

Počast poginulim braniteljima u VRO Bljesak odali su polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća: obitelji poginulih i smrtno stradalih od posljedica ranjavanja sudionika VRO „Bljesak“ zajedno s ratnim zapovjednicima postrojbi koje su sudjelovale u VRO „Bljesak“ i predstavnicima udruga iz Domovinskog rata, predsjednik RH i vrhovni zapovjednik OS RH Zoran Milanović s izaslanstvom, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković s izaslanstvom, predsjednik Vlade RH Andrej Plenković s izaslanstvom, predstavnici županija, gradova i općina. Nakon toga uslijedilo je izvođenje himne RH, čitanje 51 imena poginulog i smrtno stradalog hrvatskog branitelja u VRO Bljesak, minuta šutnje za poginule branitelje, prelet VBA Rafale iznad Okučana i čitanje povjesnice o VRO „Bljesak“.

Nazočnima se emotivnim  govorom obratila i Nada Hegedić, majka hrvatskog branitelja Davora Hegedića poginulog u VRO Bljesak mjesec dana prije svog 25. rođendana.

„Danas, 30 godina kasnije, svaki njegov pogled, svaki korak - još mi je u srcu. Kao što je u srcu svake majke, supruge, djeteta poginulog i nestalog hrvatskog branitelja. Danas u meni vladaju isti osjećaji kao i onog dana kada sam saznala da je moj Dado otišao. Osjećam duboku tugu, jer, kao i mnogi roditelji, izgubila sam sina, ali istovremeno osjećam i neopisiv ponos. Ponosna sam jer je njegova žrtva, zajedno sa žrtvom svih naših sinova, muževa i očeva  donijela slobodu i mir ovoj zemlji.”

„Gledajući ovu mladost u odorama kakve su nosili i naši sinovi i kćeri, osjećam duboku zahvalnost i nadu. U njihovim pogledima vidim ozbiljnost i odlučnost, oni su djeca rođena u vrijeme slobode, u miru koji su njihovi prethodnici izborili. U svakom njihovom koraku, u svakom stavu, osjećam tihi zavjet generacije koja je preživjela rat i one koja ga se ne sjeća, ali ga poštuje. I zato, gledajući ih danas, mirna sam jer znam da će vrijednosti Domovinskog rata,  njegovati, braniti i čuvati“, poručila je u ime svih majki i očeva poginulih hrvatskog branitelja.

Molitvu za poginule branitelje predvodio je generalni vikar Vojnog ordinarijata mons. Ilija Jakovljević. Uz njega bio je biskupski vikar za pastoral u MUP-u vlč. Frano Musić i vojni kapelan u Požegi vlč. Željko Volarić. Mons. Jakovljević u molitvi je rekao: “Molimo te Bože, ne daj da se izgubi išta od njihovih napora; ono što su živjeli I činili neka pridonese dobrobiti ovoga svijeta I domovine. Daj da ljudi što će za njima doći cijene sve što njima bješe sveto, da u svemu u čemu su bili veliki I dalje nama zbore. Molimo te da nastave živjeti u nama danas, našim srcima, mislima, savjestima. Učini Bože, daj da sada nakon njihove žrtve, budemo dublje međusobno povezani; daj da u miru I prijateljstvu upoznamo tvoje obećanje: da ćeš i nama biti vjeran kada prijeđemo s ovoga svijeta.”

Poslije svečanosti kod spomen-obilježja, služena je sv. misa zadušnica za poginule branitelje u župnoj crkvi sv. Vida u Okučanima. Misu je predvodio generalni vikar Vojnog ordinarijata mons. Ilija Jakovljević u zajedništvu s biskupskim vikarom za pastoral vlč. Franom Musićem, vojnim i policijskim kapelanima i drugim svećenicima Požeške biskupije.

Uvodeći u euharistijsko slavlje, mons. Jakovljević je prenio vjernicima pozdrave požeškog biskupa Ive Martinovića i vojnog ordinarija Jure Bogdana. U propovijedi se osvrnuo na naviješteno čitanje  u kojem sv. Pavao govori: „Povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva.“ (Kol 3, 14). Rekao je kako se najveće očitovanje Božje ljubavi dogodilo u Isusu Kristu.

„Što više čovjek upoznaje Boga toliko više postaje onaj koji ljubi kao Bog. Bog je u svome Sinu pokazao kako se ljubi. Ljubav je darivanje sebe za drugoga. Bog se darovao za naše spasenje i time oblikovao identitet svog učenika i svakog krštenika“, poručio je generalni vikar naglasivši kako se Božja ljubav očitovana na križu ponovno pretače u euharistiji.

„Vrhunac ljubavi naših branitelja dogodio se u križu umiranja za domovinu, svoju obitelj i vjeru, ali se pretočila u slobodu Hrvatske i njezinih građana. Njihova nesebična žrtva donijela je nama slobodu i mir. Vjera nas uči da nije na križu umrla ljubav. Da je umrla ne bi više postojala. Križ bi postao prokletstvo, a ne spasenje (…) Sv. Pavao nam danas poručuje: ‘I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa’ (Kol 3, 17). Zar možemo išta savršeno i sveto učiniti, a da to nije u imenu Gospodina Isusa. Naši branitelji, dok su nosili krunicu, ponavljali su Isusove riječi: ‘Sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo Tvoje, budi volja tvoja!’ I mi smo danas pozvani posvećivati ovaj naš svijet imenom Isusa Krista. Moliti za pravedni mir u svijetu.“

Osvrnuvši se i na obilježavanje 1100. obljetnice Splitskih crkvenih sabora i početaka Hrvatskog Kraljevstva, mons. Jakovljević je rekao kako  „kroz svo vrijeme Crkva na ovim prostorima i hrvatski narod prolazili su brojne Golgote, ali nas je očuvala katolička vjera i naše hrvatsko zajedništvo. Nije uvijek bilo lako sačuvati svoj nacionalni i vjernički identitet, ali unatoč svim nedaćama uvijek je postojalo ‘gorušičino zrno’ koje se nije dalo odnaroditi. Vrhunac umiranja za našu Domovinu dogodit će se u Domovinskom ratu, ali to umiranje nije ostalo bez ploda. Hrvatski branitelji u Domovinskom ratu braneći i oslobađajući svoju Domovinu omogućili su nam da to naše nacionalno i vjerničko zajedništvo očitujemo danas ovdje u Okučanima, a sutra u Borovu Selu i tako širom Lijepe Naše. Svako ovo naše zajedništvo prožeto je zahvalom i ljubavlju. Hrvatske Golgote postale su mjesta preobrazbe našeg nacionalnog i vjerničkog identiteta. One nisu samo mjesta našeg stradanja. To su mjesta gdje obnavljamo naše zajedništvo s Bogom i međusobno.“

Generalni vikar potom je istaknuo važnost i snagu oprosta u kontekstu Domovinskog rata: „Mi im opraštamo, ne zato što oni to od nas mole, već što želimo izgrađivati hrvatsko društvo na evanđeoskim vrednotama gdje će svjetlost dominirati nad tamom, a ljubav nad mržnjom. Onaj tko ljubi, tko je prožet Bogom, ne može biti poražen. I sami smo potrebni pokajanja i traženja oprosta. Moramo moliti i za sebe, da trajno ostanemo na putu obraćenja i da naš život i djela budu odraz Božje ljubavi. Trajno molimo da mir Kristov upravlja našim srcima.“

„Naš narod ima tu snagu da moli za svoje neprijatelje i prašta. To se najbolje očituje u riječima našeg svećenika i mučenika bl. Miroslava Bulešića, koji je svojim progoniteljima i mučiteljima unaprijed poručio: ‘Moja osveta je oprost!’ To je poruka svih ovih naših susreta. To je poruka svih onih koji su izgubili svoje živote, jer ne žele da bilo tko bude žrtva nečije mržnje. U molitvi Očenaša govorimo: ‘Oprosti nam duge naše, kako mi opraštamo dužnicima našim’. Kao kršćani želimo ‘da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine’ (1 Tim 2, 3)“, snažno je poručio mons. Jakovljević.

Liturgijsko pjevanje predvodila je klapa Hrvatske ratne mornarice „Sv. Juraj“ i klapa Hrvatske policije „Sveti Mihovil“.