Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

82. obljetnica ratnih zločina i stradanja u župi Donji Dolac

Četvrtak, 26. 03. 2026.

U četvrtak, 26. ožujka 2026., povodom 82. obljetnice ratnih zločina i stradanja u župi Donji Dolac (Splitsko-makarska nadbiskupija), u župnoj crkvi sv. Martina u Donjem Docu vojni ordinarij msgr. Jure Bogdan predvodio je misno slavlje.

Naime, na današnji dan godine 1944., zločinci pod zastavom 7. SS divizije „Prinz Eugen“ u jednome su danu pobili 272 nevinih mještana Donjeg Doca, među kojima je bilo i 103 djece mlađe od četrnaest godina. Tragični zločini učinjeni su krajem ožujka 1944. i u ostalim selima između Mosora i Kamešnice. U samo jednome tjednu ubijeno je 1534 osoba - katolika, Hrvata. Stradali su stanovnici mjesta: Donji Dolac, Gala, Gljev, Otok, Ruda, Podi, Krivodol, Rože, Ljut, Voštane, Kamensko. Ovoj tragediji valja pribrojiti i nekoliko desetaka nerođene djece spaljenih i ubijenih trudnica.

U zajedništvu s biskupom za oltarom bili su domaći župnik don Josip Ulić, mons. Pavao Banić i drugi svećenici.

Nakon navještaja Evanđelja, mons. Pavao Banić, mještanin Donjeg Doca, pročitao je imena svih 272 poginulih u Donjem Docu na taj dan te drugih poginulih stanovnika Donjeg Doca u vrijeme Drugog svjetskog rata – ukupno 319 osoba.

Vojni ordinarij Jure Bogdan u propovijedi je istaknuo kako kršćanska vjera i u suočenju s najvećim tragedijama nosi poruku nade i života. Polazeći od Isusove riječi: „Ja sam uskrsnuće i život; tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada“ (Iv 11, 25–26), biskup je rekao: „Te riječi Isus upućuje Marti u trenutku velike žalosti, nakon smrti njezina brata Lazara. Marta stoji pred stvarnošću smrti, u dubokoj boli gubitka voljene osobe i s pitanjem koje dotiče svako ljudsko srce: ima li smrt posljednju riječ? Isusov odgovor je jasan i snažan: smrt nema posljednju riječ u ljudskome životu. Smrt nije točka nego zarez na rečenici ljudskoga života. Posljednju riječ ima Bog – a ta riječ je život. Ova Isusova riječ, za nas okupljene dobiva posebno značenje, na krvavu i bolnu 82. obljetnicu žrtava Donjeg Doca, tragično stradalih 26. ožujka 1944. godine. Ondje gdje je ljudska mržnja pokazala svoje najmračnije lice, gdje su nevini izgubili svoje živote u nasilju i nepravdi...“

Na osobit način, msgr. Bogdan istaknuo je simboliku križa, koji je, iako znak patnje i smrti, u kršćanstvu ujedno znak pobjede i nade: „U središtu naše vjere stoji Kristov križ. Na koncu i ove Svete Mise uputit ćemo se ka Spomen-križu i tamo se u molitvi odrješenja još jednom spomenuti naših dragih i milih pokojnih - žrtava strašnog zatornog pohoda koji je prije 82 godine pogodio našu župu. Spominjemo se također i svih žrtava Drugog svjetkog rata. Križ je znak patnje, boli i žrtve. Na njemu je Krist bio odbačen i osuđen. U ljudskim očima križ je bio znak poraza – ali u Božjem naumu postaje znak pobjede. Iz Kristove muke rađa se uskrsnuće, iz smrti novi život. Zato križ za kršćanina nije prokletstvo, nesreća, kraj, nego početak nade. On nas uči da Bog može preobraziti i najveću nepravdu u put spasenja.“

Posebno je istaknuo da kršćanska vjera ne niječe bol, nego je prepoznaje i dijeli. Podsjetio je na Isusove suze nad Lazarom kao znak da Bog nije ravnodušan prema ljudskoj patnji: „On ulazi u našu patnju. On dijeli naše suze. Ali Isus ne ostaje na suzama. On poziva Lazara iz groba i objavljuje snagu života nad smrću. Tu je temelj naše nade: Uskrsnuće! Isus je i sam prošao put nepravde, patnje, boli i smrti. Bio je nevino osuđen i ubijen, ali upravo kroz tu žrtvu Bog nam donosi spasenje.“

Vojni ordinarij uputio je i snažan poziv na odgovornost, istaknuvši da spomen na žrtve ne smije ostati samo na komemoraciji prošlosti. „Sjećanje na nevine žrtve poziva nas da nikada ne dopustimo da mržnja i osveta upravljaju našim srcima. Povijest nas uči koliko daleko može otići čovjek kada zaboravi dostojanstvo drugoga čovjeka. Kao kršćani pozvani smo biti ljudi života, pomirenja i mira. Ljudi vjere. U svijetu podjela i sukoba Krist nas poziva: birati život, a ne smrt; ljubav, a ne mržnju.“

Propovijed je zaključena molitvom za sve stradale u Donjem Docu, moleći Boga da ih primi u svoje kraljevstvo svjetlosti i mira: „Gospodine Bože, Oče života i milosrđa, pred tebe donosimo sve nevine koji su stradali u Donjemu Docu, sve naše pokojne koji počivaju na grobljima naše župe i u jamama bezdankama. Ti poznaješ njihova imena, njihove živote i njihovu patnju. Primi ih u svoje kraljevstvo svjetla i mira. Oprosti im svaku slabost i podari im radost vječnoga života.  Utješi sve koji još nose rane sjećanja i boli. Daj da nas spomen na njihovu žrtvu potakne da gradimo svijet pravednosti, pomirenja i mira. A nama, Gospodine, učvrsti vjeru da je tvoj Sin Isus Krist doista uskrsnuće i život i da oni koji u njega vjeruju žive zauvijek. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.“

Nakon mise, održano je predstavljanje dviju knjiga iz povijesti Donjeg Doca: „Matične knjige župe Donji Dolac“ (Književni krug Split, 2026.), koje su priredili Mate i Ivan Banić, a koje obuhvaćaju: Maticu krštenih (13. siječnja 1758. – 29. siječnja 1861.), Maticu umrlih (7. siječnja 1759. – 3. siječnja 1861.) i Maticu vjenčanih (8. siječnja 1825. – 13. studenog 1857.) te knjige „Što se radi 1885. – 1893.“ (HAZU – Književni krug Split, 2026.) autora Mate Banića. Okupljenima su se uvodno obratili predstavnici izdavača akademik Anđelko Akrap uime Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te prof. dr. sc. Josip Vrandečić uime Književnog kruga Split. Knjigu „Matične knjige župe Donji Dolac“ predstavio je voditelj Nadbiskupijskog arhiva u Splitu Ivan Balta, dipl. teol., dok je knjigu „Što se radi 1885. – 1893.“ predstavila znanstvena suradnica na Odsjeku za etnologiju HAZU u Zagrebu dr. sc. Klementina Batina.

Komemoracija se potom nastavila na mjesnom groblju kod središnjeg križa gdje su položeni vijenci i upaljene svijeće za poginule. Vojni ordinarij msgr. Jure Bogdan predvodio je molitvu odrješenja. Održani su i prigodni govori i recitacije.

Na komemoraciji su sudjelovali: izaslanik Predsjednika Hrvatskog sabora Ivan Budalić, izaslanik Predsjednika Vlade RH i župan Splitsko-dalmatinske županije Blaženko Boban, gradonačelnik Grada Omiša Zvonko Močić, načelnica Općine Ernestinovo Marijana Junušić, drugi predstavnici državne i lokalne vlasti, mještani Donjeg Doca i drugih mjesta između Mosora i Kamešnice, i drugi.

Liturgijsko pjevanje predvodila je policijska klapa „Sveti Mihovil“.