Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Biskup Bogdan o bl. Alojziju Stepincu, hodočašću vojske i policije u Mariju Bistricu,...

Petak, 03. 10. 2025.

Biskup Bogdan o bl. Alojziju Stepincu, hodočašću vojske i policije u Mariju Bistricu, nacionalnom hodočašću u Rim

Vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj mons. Jure Bogdan u emisiji "Aktualno" Hrvatskoga katoličkog radija razgovarao je s urednicom Tanjom Maleš o 27. obljetnici beatifikacije bl. Alojzija Stepinca, Hodočašću hrvatske vojske i policije u Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke te o Hrvatskom nacionalnom hodočašću u Rim od 5. do 12. listopada. Intervju:

Naš susret događa se na 27. obljetnicu beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca. Smijem li Vas zamoliti uvodnu misao o našem blaženiku kao čovjeku čvrstog karaktera koji nam je i danas potreban kao nadahnuće i oslonac u vjerničkom životu, ali i javnom djelovanju?

Ovdje mi dolaze na pamet riječi đakovačkog svećenika Matije Petlića  pitomca Germanicum-Hungaricuma u Rimu koje je zapisao davne 1924. godine,  a našao sam ih u Arhivu Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu. Petlić je (rođen 1899.) godinu dana mlađi od Stepinca (rođ. 1898.), Godinu dana je svećenik i ima 25 godina kada ovo piše. Alojzije Stepinac je došao u Germanicum u jesen 1924. godine i tek je započeo bogoslovni studij s 26 godina, dakle zrelo, odraslo zvanje. Matija Petlić  zapisao je o Stepincu misao: “Veoma je zreo i energičan. Stoga se nadam da je on to stablo iz kojeg će izrasti svetac kojega svi očekujemo i kojeg ćemo ponizno nasljedovati, ispunjujući poslanje koje nam je Gospodin odredio.” Petlić ovo piše nakon, otprilike, dva mjeseca kako je Stepinac došao u Rim i Petlić je tek upoznao novoga kolegu. Kakvo divno  svjedočanstvo kolege o kolegi!

Alojzije Viktor Stepinac, „zreo i energičan” svojim životom dosegnuo je vrhunce herojskih kreposti svetosti sve do palme mučeništva. Njegova zvijezda i danas snažno sjaji. Njegov primjer privlači, nadahnjuje i danas.

Sjećate li se tog puta pripreme njegove beatifikacije, ali i kasnijih odjeka? Osobito su tu jake proslave Stepinčeva u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu, kao i propovjednici koje ste birali… Naime, u službi rektora Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu bili ste tijekom 19 godina, od 1996., i to u pontifikatu trojice papa. Kakav je bio odaziv i kako su se pripremale te propovijedi? Što biste posebno izdvojili?

U Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu, to ću rado spomenuti, 13. veljače 1960., dok su se u zagrebačkoj prvostolnici odvijali sprovodni obredi kardinala Stepinca, istovremeno je služena svečana misa zadušnica s mnoštvom sudionika djelatnika iz Ureda Svete Stolice, iz Hrvatske rimske zajednice i drugih naroda. Zadušnicu je organizirao msgr. Đuro Kokša, tadašnji rektor Zavoda. A povodom smrti bl. kardinala, sveti papa Ivan XXIII. predvodio je svečani rekvijem u bazilici sv. Petra u Vatikanu. Rektor Kokša i svećenici studenti iz Zavoda sv. Jeronima bili su sjedoci znakovitih riječi što ih je izrekao Ivan XXIII., “da bi sretno došlo do proslave njegova (Stepinčeva) izabranog duha, jer je ‘doista bio vjerna i pobudna slika Dobrog Pastira’ koji će u milosti i svjetlu Gospodnjem razviti svoju zaštitu … i nad cijelom Svetom Crkvom”.

Rektor Kokša nastavio je u crkvi sv. Jeronima 10. veljače svake godine slaviti misu zadušnicu za kardinala Stepinca. S istom praksom je nastavio msgr. Ratko Perić, rektor Zavoda kroz trinaest godina od 1980. do 1992., potom i Anton Benvin, a kad sam preuzeo službu, kako ste spomenuli, rektora Zavoda sv. Jeronima 1996., nastavio sam s već dugom tradicijom u našem Zavodu za Stepinčevo pozivati nekoga od kardinala Rimske crkve da predslavi sv. misu. Za Stepinčevo 1997. pozvao sam francuskog kardinala Paula Pouparda, pročelnika Papinskoga vijeća za kulturu, da predsjeda slavlje, a naredne 1998. godine njemačkog kardinala, tada prefekta Kongregacije za nauk vjere, kardinala Josepha Ratzingera, (kasnije papa Benedikt XVI.). Ta misa je bila izrazito posjećena, a crkva pretijesna da bi primila sve koji su došli. Osam mjeseci poslije, na današnji dan u listopadu 1998., papa Ivan Pavao II. proglasio je Stepinca blaženim. Godinu dana poslije Stepinčevo je predvodio kardinal José Saraiva Martins, Portugalac, prefekt Kongregacije za proglašenje svetih, a 2000. državni tajnik Svete Stolice kardinal Angelo Sodano.  Želio sam, koliko je bilo moguće, da Stepinčevo predvode uvijek kardinali iz različitih nacija, ali isto tako i iz glavnih ureda Svete Stolice. U nizu kardinala predslavitelja za Stepinčevo u Rimu izdvojio bih vjetnamskoga kardinala Françòis François Xavier Nguyên Van Thuâna. Kao nadbiskup koadjutor vijetnamskoga grada Sajgona (Thành-Phô Chi Minh, Hôchiminh Ville) utamničen je od komunista, bez sujđenja i presude, trinaest godina proveo  je u zatvoru. Od toga je devet godina bio u izolaciji. Rekao mi je, kada sam ga zamolio da predvodi Stepinčevo u našoj crkvi sv. Jeronima, da se u zatvoru molio kardinalu Stepincu da bude čvrst, da bude postojan i da bude vjeran Bogu, Crkvi i svome narodu kao što je bio i blaženi Alojzije Viktor Stepinac. Spomenimo i to da je pokrenut postupak i za njegovu beatifikaciju.

Do danas se izredalo u crkvi sv. Jeronima za Stepinčevo nekoliko desetaka kardinala iz mnogih naroda i jezika gotovo sa svih kontinenata, iz raznih dikasterija i ureda Svete Stolice. Ambon hrvatske crkve sv. Jeronima u Rimu bio je i ostao snažni glasnik istine o kreposnom životu mučenika bl. Alojzija Stepinca.

Vratimo se najavi hodočašća hrvatske vojske i policije koje ima tradiciju dugu više od trideset godina. Ove godine hodočašće je u nedjelju, 5. listopada. Zašto se ono održava?

Kad je 3. listopada 1993. organizirano prvo vojno hodočašće u „Hrvatsko nacionalno svetište u Mariji Bistrici“, čahura jedne granate prigodno je izrađena za stalak – svijećnjak, na koji je postavljena zavjetna hodočasnička svijeća. Nadahnuti biblijskim tekstom viđenja Izaije proroka koji poziva narod da uziđe na „Goru Gospodnju“, „u Dom Boga Jakovljeva“, „koji će mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove“, izrađen je i postavljen u bistričkom svetištu prigodni svijećnjak. Bio je to znak ponizne vjere i žarke molitve upravljene Isusovoj i našoj Majci da „hodimo u Gospodnjoj svjetlosti“ (Iz 2, 5).

Na čelu prvog vojnog hodočašća bio je zagrebački nadbiskup, kardinal Franjo Kuharić sa svojim pomoćnim biskupom, kasnije prvim vojnim ordinarijem u RH msgr. Jurjem Jezerincem. Na istom stalku – svijećnjaku na kojemu svake godine postavljamo zavjetnu svijeću hodočašća, upisano je: „Prvo hrvatsko vojno hodočašće 3. listopada 1993. Dom nam čuvaj Božja mati.“

To se hodočašće odvijalo u jeku velikih ratnih stradanja u Republici Hrvatskoj i junačke obrane vlastitog ognjišta, obitelji i Domovine. U svome govoru Kardinal je rekao da je to „hodočašće čin vjere, pobožnosti i nade, molitve za mir. Danas molimo za ranjene, branitelje, sve prognane, sve zarobljene, nestale, za sve žalosne koji oplakuju mrtve i poginule. (…) Vi niste htjeli rat. Hrvatski narod nije želio rat, željeli ste samo svoju slobodu: mir. Ako ne osvajate tuđe, ako ne želite zarobiti druge, nego ste stavljeni u situaciju da branite narod, onda niste odgovorni za rat! (…) Obrana i kad je moralna dužnost, ograničena je dostojanstvom čovjeka. Nikad se ne smije pretvoriti u osvetu i mržnju… Narod koji ne mrzi, koji moli, ne može propasti“ – poručio je tada nadbiskup Kuharić i bitno  odredio narav i usmjerio program našeg hodočašća koje traje do danas.

I od te ratne 1993. godine u kontinuitetu hodočastimo na prvu nedjelju mjeseca listopada Majci Božjoj sa svojim osobnim, obiteljskim, društvenim… potrebama i nakanama, s pouzdanjem i žarkom molitvom u srcu: „Dom  nam čuvaj, Božja mati, i sinova naših cvijet, Tvojom molbom nek se vrati, Božji mir na cijeli svijet.“

Što je pokazala ova tradicija od tri desetljeća?

Prvo kao i trideset i treće nacionalno vojno-redarstveno hodočašće u Mariju Bistricu, programski i pastoralno je sastavnica dušobrižničke skrbi Crkve za katoličke vjernike vojnike, policajce… Hodočašće je uvijek duboko u službi izgradnje osobne vjere, a život po vjeri  umnaža i učvršćuje kreposti. „Ljudske kreposti su stalna raspoloženja razuma i volje koja ravnaju našim činima, sređuju naše strasti i upravljaju našim vladanjem po razumu i vjeri.“[1]  Dobro organizirano hodočašće je uvijek povezano s osobnom ispovijedi, primanjem sakramenata. Hodočašće je uvijek jedan impuls u vjeri koji jača odnos s Bogom i snaži međusobnu ljubav. To iskustvo imamo s našim nacionalnim hodočašćem u Mariju Bistricu svake godine, na prvu nedjelju mjeseca listopada.

Koliko je vojnim i redarstvenim snagama potrebna Božja blizina i zagovor Nebeske Majke Marije u njihovim službama?

Život u Božjoj prisutnosti temelj je duhovnoga života svakog kršćanina pa tako i vjernikā katolika, vojnih i redarstvenih službi u Republici Hrvatskoj. Problem današnjeg čovjeka, poglavito u zapadnome civilizacijskome krugu, jest život bez Boga, život kao da Boga nema. Praktični ateizam pandemijskih razmjera zahvatio je Zapad pa tako sve više zahvaća i nagriza i naše hrvatsko društvo.

Katolički vjernici vojnici i policajci, svi kršćani kršteni u Isusovo ime, milosno, sakramentalno, ontološki povezani smo s Isusom. Da bismo mogli živjeti iz vjere potrebno je svakodnevno, svjesno, slobodno i odvažno, truditi se živjeti u Božjoj prisutnosti, u dubokoj povezanosti s Njim, u ljudskoj malenosti i poniznosti klanjati se Njemu. Svim svojim bićem, svatko u svome zvanju i poslanju! Nalik smo na stablo čvrsto ukorijenjeno u plodno zemljano tlo, koje izrasta iz korijena. Crpi snagu, životne sokove, stremi prema visinama, vrhuncima, prema životu! Crpimo životne evanđeoske sokove koji nas napajaju pravom i živom energijom, snagom. S druge strane, takva nas povezanost s Isusom – ukorijenjenost u Njega, čuva od logike suprotne Evanđelju, a to je život bez ljubavi i poštovanja drugoga, nadahnut vlastitim probitcima, traženje uspona i časti, moći i ugleda. Često, vrlo često, na račun i štetu drugoga! To je zlo! To je grijeh! To je suprotno Isusovu nauku. To nas dehumanizira! I ne možemo u Božjim očima izvršiti svoje ljudsko poslanje, ostvariti se u punini! Pobožnost prema presvetoj Djevici Mariji uvijek nas vodi u sigurnu luku, k Isusu Spasitelju i Otkupitelju čovjeka.

Kakav je program hodočašća u nedjelju i koliko sudionika očekujete?

Na naše hodočašće dolaze redovito pripadnici hrvatske vojske, hrvatske policije, hrvatski ratni vojni invalidi, hrvatski branitelji iz Domovinskoga rata, članovi obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, pripadnici pravosudne policije, vatrogasci, pripadnici Civilne zaštite, Crvenoga križa, povijesnih postojbi, djelatnici carinske uprave…. S nama na hodočašću su svake godine, pa će tako biti i u nedjelju, djelatnici Ministarstva obrane Bosne i Hercegovine i pripadnici Oružanih snaga Bosne i Hercegovine zajedno s vrhbosanskim nadbiskupom metropolitom i apostolskim upraviteljem Vojnog ordinarijata Bosne i Hercegovine, msgr. Tomom Vukšićem. Pridruže nam se također i drugi vjernici i hodočasnici Majci Božjoj Bistričkoj. Teško je predvidjeti, ali nas redovito bude nekoliko tisuća… Predviđeno je da svetu misu i ove godine predvodi vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj.

Spomenimo i to da u vrijeme pandemije koronavirusa nismo odustali od ovoga hodočašća. Poštujući mjere koje su bile na snazi, s još većim žarom srca i vjere, hodočastili smo Majci Božjoj Bistričkoj! Ako li bude lijepo vrijeme, ako dragi Bog dade, onda nas bude još i više. Očekujemo lijepi broj hodočasnika kao i svake godine, doslovno iz cijele naše domovine Hrvatske, ali i iz inozemstva.

Spomenimo i to da nam redovito nakon ovog hodočašća, koje prenosi Hrvatska raditelevizija, Hrvatski katolički radio i drugi mediji, stižu poruke i izvan Hrvatske o ljepoti i važnosti, značenju ovog hodočašća koje održavamo svake godine.

Dolazak hodočasnika u svetište predviđen je od 7:00 do 8:00 sati. Na hrvatskom sjeveru uobičajen je pojam “proštenje, proštenište”. Nema proštenja bez oproštēnja. Sakramentalna sv. ispovijed sastavni je dio našeg hodočašća. Redovito slijedi priprava, dolazak u svetište kada svećenici ispovijedaju naše hodočasnike – vjernike. Sv. ispovijed je od 7:30 do 9:45 sati. Slijedi, također u samome svetištu, molitva pobožnosti Križnoga puta od 8:30 do 9:30 sati. Euharistijsko slavlje je u 10:00 sati. Na hodočašću svira Orkestar Oružanih snaga Republike Hrvatske. Pjevaju Klapa HRM sv. Juraj i Klapa MUP-a sv. Mihovil. Podrazumijeva se, poslije sv. mise slijedi druženje, zajednički objed.

To je redoviti program posljednjih godina, koji smo na ovaj način ustanovili upravo u vrijeme pandemije koronavirusa, pa smo program reducirali da ne bude cjelodnevan, nego da traje do podneva. Čini nam se da je tako bolje.

Koliko trenutno svećenika i vjernika ima Vojna biskupija u RH?

Koliko trenutno ima svećenika i vjernika – to je pitanje na koje nije jednostavno odgovoriti. Najlakše mi je reći koliko ima svećenika koji djeluju u Vojno-redarstvenoj biskupiji. Trenutno je na službi 38 svećenika. Neki su s punim radnim vremenom, neki pak djelomično. Kad je u pitanju broj vjernika, to je teško odrediti zbog posebnosti ove naše personalne biskupije. Naše pastoralno-dušobrižničko djelovanje ravna se prema crkvenim i državnim propisima, prema međunarodnim ugovorima, kako kod nas u Hrvatskoj, tako slično i u svim drugim zemljama koje su sklopile ugovor ili konkordat sa Svetom Stolicom o dušobrižništvu katoličkih vjernika pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi. Pod jurizdikciju Vojnog ordinarija u Republici Hrvatskoj spadaju:

Vojnici i pripadnici redarstvenih službi te druge osobe stalno zaposlene u oružanim snagama i redarstvenim službama Republike Hrvatske;

Članovi njihovih obitelji, tj. bračni drugovi i njihova djeca, pa i ona koja su punoljetna, ako žive s roditeljima u istome domu, kao i njihova rodbina i ostale osobe koje s njima dijele isto prebivalište;

Kadeti vojnih škola i škola redarstvenih službi, kao i oni koji obavljaju službu u vojnim ustanovama ili ustanovama redarstvenih službi;

Svi vjernici, muškarci i žene, pa bili i članovi neke redovničke ustanove, koji stalno obavljaju službu koju im je povjerio Vojni ordinarij ili im je za nju dao svoju suglasnost.

Ovo je polazišni kriterij za doznati koliko bi vjernika bilo u Vojnoj biskupiji. Koliko Republika Hrvatska ima vojnika, policajaca i onda se može otprilike izračunati koliko bi bilo s obzirom na popis pučanstva i postotku katolika u Hrvatskoj. Jurisdikcija Vojnog ordinarija je dvojna. To znači da on pastoralno “pokriva” svoje vjernike. Ukoliko ne uspjeva on, vjernici Vojnog ordinarijata su onda pod pastoralnom skrbi mjesnoga ordinarija gdje žive. I zato je nezahvalno govoriti o točnom – egzaktnom broju vjernika u Vojnoj biskupiji u RH.

S obzirom na Vašu službu pri HBK u ovoj Jubilejskoj godini – predsjednik ste Odbora HBK-a za jubilejske proslave u Hrvatskoj – možete li hodočasnicima koji se spremaju u Rim uputiti korisne savjete – kako proživjeti ovo hodočašće da zaista budu hodočasnici nade?

Hodočasnik je čovjek vjere u Isusa Krista koji je Bog, jedini Spasitelj i Otkupitelj čovjeka. On je pobijedio grijeh, zlo, mržnju, patnju, smrt. On je donositelj i darivatelj nade svakome čovjeku vjerniku. Vjerovati Njemu i u Njega “u ovoj dolini suza” znači nadati se. A naša vjera se hrani molitvom, pobožnim vježbama, dragovoljnom žrtvom, odricanjem…, kako je to činio Isus. Vjera, nada i ljubav idu zajedno. Želio bih da svi naši hodočasnici na put kreću s vjerom ili barem otvorena srca slušati što im Bog progovara u ovome pobožnom činu hodočašća. Na svakome hodočašću predviđene su razne pobožnosti, molitva, slavlja svetih misa, sakramentalna sv. ispovijed. Upravo smo za ovo hodočašće priredili hodočasničko–liturgijski vodič s naslovom “Hodočasnici nade” kao instrument kojim će se svi hodočasnici moći poslužiti da im ovo hodočašće bude što kvalitetnije. Prvi i osnovni savjet hodočasnicima je: probuditi svijest da idemo na hodočašće. S nama su svećenici, duhovni vođe, asistenti hodočašća, vodiči koji će pomoći da hodočašće bude događaj vjere. Na hodočašće polaze i naši biskupi iz Crkve u Hrvata. Koliko mi je poznato, iz Republike Hrvatske gotovo svi “aktivni” biskupi, zatim iz Bosne i Hercegovine te  biskup iz Srijemske Mitrovice. I neki (nad)biskupi u miru iz Crkve u Hrvata sudjeluju na hodočašću. Zajedništvo života s trojstvenim Bogom u zajednici vjernika u Crkvi snaži kršćansku nadu i potiče na djelotvornu ljubav.

Mnogi nas pitaju koje su središnje točke nacionalnog hodočašća od 5. do 11. listopada? Kako proći kroz Sveta vrata?

Organizacijski odbor ovog hodočašća predvidio je da biskupije imaju svoje pročelnike koji su organizatori hodočašća u njihovim mjesnim biskupijama i razumije se da će oni, svaki prema svojim mogućnostima i programu vlastite dijeceze, broju vjernika i smještaju, organizirati i prolaz kroz Sveta vrata.

Zbog velikog broja hodočasnika, prolazak kroz Sveta vrata neće biti organiziran zajednički, već se svaka skupina treba samostalno organizirati u skladu sa svojim planom.

Tri su središnje točke programa u Rimu na našem hodočašću na kojima svi sudjelujemo. Predviđeno je da sudjeluju svi naši biskupi, svećenici, đakoni i vjernici.

U utorak 7. listopada poslije podne bit će svečana sv. misa na Trgu svetoga Petra u 18:00 sati. Iz sigurnosnih razloga, tijekom Svete godine, dopušteno je da u bazilici sv. Petra može istovremeno biti do pet tisuća osoba. Mi zasad raspolažemo za naše hodočašće s podatcima o osam i pol tisuća prijavljenih hodočasnika. Radi toga slavlje sv. mise predviđeno je na Trgu ispred bazilike sv. Petra.  Svi hodočasnici trebaju biti na Trgu sv. Petra do 16:00 sati. Za naše hodočasnike predviđena su tri ulaza na Trg:  jedan s Via della Concilliazione (prednji dio Trga), drugi s Via dei Cavalleggeri i treći s Via di Porta Angelica.

Pola sata prije mise u 17:30 sati predviđeno je da sveti otac Lav XIV. susretne i pozdravi hrvatske hodočasnike.

Radi propusnosti i ulaza na Trg sv. Petra te aktivnog sudjelovanja u misnome slavlju, svi  hodočasnici sa sobom trebaju imati prigodne hodočasničke šalove koji im služe kao propusnica i hodočasničko-liturgijski vodič za bolje praćenje i aktivno sudjelovanje u sv. misi. Svi svećenici ulaze na Trg zajedno s drugim hodočasnicima. Oni koji će koncelebrirati sa sobom obvezno trebaju ponijeti celebret, albu i štolu crvene boje, hodočasnički šal i hodočasničko-liturgijski vodič koji će im osobito biti potreban u slavlju sv. mise. Preporučuje se da svećenici budu odjeveni u kleričku odjeću (kolar i košulja ili pripadajući redovnički habit), kako bi ih vatikanski službenici lakše prepoznali i pravovremeno usmjerili prema mjestima za koncelebrante u sv. misi. Svećenici će se u albe i štole oblačiti tek nakon što Sveti Otac napusti Trg.

Sutradan, u srijedu 8. listopada u 10:00 sati, predviđena je generalna audijencija na Trgu sv. Petra. Svi sudjelujemo na Generalnoj audijenciji. Očekuje se da Sveti Otac započne obilazak Trga papamobilom u 9:30 sati. Svi prijavljeni vjernici hodočasnici sa svojim svećenicima moraju nositi hodočasničke šalove. Potrebno je na vrijeme proći kontrolu te zauzeti svoja mjesta na Trgu, po mogućnosti do 8:30 sati. Ulazak na Trg svetoga Petra bit će moguć od 7:00 sati. Valja napomenuti da su opće audijencije vrlo posjećene, pa se očekuju velike gužve prilikom ulaska. Preporuka svima: Uraniti. Doći ranije!

U četvrtak 9. listopada u bazilici sv. Pavla slavimo također sv. misu za sve naše hodočasnike. Budući da su talijanske vlasti zajedno sa Svetom Stolicom iz sigurnosnih razloga ograničili sudjelovanje vjernika na slavljima u velikim bazilikama, odlučili smo da ćemo sv. misu u bazilici sv. Pavla izvan zidina slaviti u dvije velike skupine. Svi biskupi i sve (nad)biskupije, kao i svećenici vodiči znaju, kada i gdje su određeni slaviti sv. misu vjernici njihovih biskupija odnosno skupina, prije podne ili poslije podne. Jedna misa je u bazilici sv. Pavla u 10:00 sati, a druga poslije podne  u 16:00  sati. I u tome programu također je predviđen prolazak kroz Sveta vrata. O o tome će svećenici i drugi vodiči dati upute hodočasnicima.

Svi svećenici koji će koncelebrirati sa sobom trebaju ponijeti celebret, albu i štolu crvene boje, hodočasnički šal i hodočasničko-liturgijski vodič koji će im osobito biti potreban u slavlju sv. mise.

I svi drugi hodočasnici sa sobom trebaju imati prigodne hodočasničke šalove koji im služe kao propusnica i hodočasničko-liturgijski vodič za bolje praćenje i aktivno sudjelovanje u sv. misi.

Važno je da agencije i voditelji skupina organiziraju dolazak vjernika u baziliku sv. Pavla tako da svi hodočasnici budu prisutni u bazilici najmanje jedan sat prije početka euharistijskoga slavlja.

Papa Lav XIV. govori o prolasku kroz Sveta vrata kao o simboličkom činu koji označuje našu otajstvenu uronjenost u Krista – zato je i rezerviran za jubilej. Ako smijem pitati taj duhovni detalj.

Upravo tako. “Ja sam Put i Istina i Život” (Iv 14, 6) – to je Redemptor hominis, Isus Krist, jedini Spasitelj i Otkupitelj čovjeka. Prolazak kroz Sveta vrata upravo je simbolika toga: Isus je naš Put, Isus je naša Istina, Isus je naš Život”.

Važno je naglasiti da je ovo hodočašće Crkve u Hrvata. Istina jest da je glavni organizator HBK, ali Crkva u Hrvata je širi pojam?

Ovdje ću rado spomenuti također i naše visoke nacionalne obljetnice koje obilježavamo raznim slavljima i drugim kulturnim događanjima tijekom Svete jubilejske 2025. godine. Mi ove godine obilježavamo 1100. godina Hrvatskoga Kraljevstva i održavanja splitskih crkvenih sabora u vrijeme hrvatskog kralja Tomislava i kneza Humljana Mihajla. Ovi sabori dalekosežni su u svojim odlukama, doslovno sve do danas, sa svojim organizacijskim posljedicama za našu Crkvu i naš narod. Tada se uspostavlja Splitska metropolija na području kojeg politički kontrolira kralj Tomislav i kojim upravlja knez Mihajlo. Praktično, tu se 925. godine uspostavom metropolije u Splitu i sudjelovanjem sufraganskih biskupā određuje onodobni etnički prostor – domovina hrvatskog naroda, Crkve u Hrvata. S jedne strane Tomislav je kralj, na saboru su hrvatski biskupi sufraganskih biskupija s Papinim izaslanicima iz Rima. Ovi sabori “u crkvenome smislu utrli su smjer crkveno-područnoga ustroja naših krajeva, povezavši ga s korijenima prvih kršćanskih početaka na našem ozemlju”. “Gledano nacionalno-politički, njihove su odluke zaokružile i uokvirile ondašnji hrvatski prostor te ga se, u širem onodobnom okviru i ozračju, moglo u njegovu razvoju ubrojiti u zrele i dovršene političke stvarnosti koje su u obličju kraljevske vlasti i struktura iz vremena Tomislava, vladara s kraljevskim statusom iz hrvatske narodne dinastije (925.-928.), supostojale pokraj drugih, njima sličnih i istodobnih.” Mi i danas, nakon 1100. godina živimo na ovim prostorima koji nisu u jednoj državi. Hrvatska domovina je daleko širi pojam od Republike Hrvatske. Hrvatska domovina jesu krajevi gdje žive naši sunarodnjaci Hrvati. Ovdje su se države mijenjale, padala su, prolazila i uspostavljala se nova carstva i vlasti, osnivale se nove države. Dakako da i drugi narodi koji su tu, koji s nama žive i mi s njima, taj prostor osjećaju i nazivaju svojom domovinom. Tako je i danas. Mi kao Crkva u Hrvata, partikularna Crkva, osjećamo se  duboko ukorijenjeni u svoju domovinu, ali istovremeno i podjednako kao članovi i pripadnici jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve kojoj predsjeda u ljubavi Petrov nasljednik, papa Lav XIV. Mi smo Crkva u jednom narodu, s katoličkom  kulturom i nacionalnim identitetom. I ovo je jedan od razloga zašto smo ove godine povodom ove 1100. obljetnice u sklopu svete godine organizirali ovo naše zahvalno hodočašće u Rim. Organizator je, kako ste spomenuli, Hrvatska biskupska konferencija, ali na hodočašće su pozvani (to smo napisali u Pastirskom pismu prošle godine na prvu nedjelju došašća 2024. godine) svi vjernici iz biskupija  Hrvatske biskupske konferencije, Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine te i iz biskupija i izvan ovih granica, kao i iz hrvatske dijaspore. Tako će ustvari i biti ovo naše hodočašće iz svih ovih prostora gdje mi jesmo u kontinuitetu gotovo 14. stoljeća. (IKA)