Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Blagdan sv. Jurja u Vojnom ordinarijatu

Petak, 24. 04. 2020.

U kapeli Vojnog ordinarijata u četvrtak, 23. travnja 2020., na liturgijski spomen sv. Jurja mučenika vojni ordinarij msgr. Jure Bogdan predvodio je, u koncelebraciji s vojnim biskupom u miru msgr. Jurjem Jezerincem i generalnim vikarom don Markom Medom, sveto misno slavlje kojim je proslavljen nebeski zaštitnik dvojice biskupa. U slavlju su sudjelovali i predstavnici Udruge zagrebačkih Poljičana „Sveti Jure“ koja u Zagrebu okuplja sve Poljičane i poštovatelje poljičke baštine.

Na početku svete mise biskup Bogdan pozdravio je sve koji duhovno i preko medija aktivno sudjeluju u svetoj misi, a osobito Poljičane. Poljica, kraj smješten u trokutu Split – Omiš – Trilj oko planine Mosor i njezinih padina, bio je, naime, administrativno područje pod samoupravom puka Poljica koji je svoju samostalnost, zapravo široku autonomiju srednjovjekovnog tipa, baštinilo od srednjeg vijeka do okupacije Napoleonove vojske početkom 19. stoljeća. Stara Poljica najpoznatija su nam po Poljičkom statutu koji je uz Vinodolski zakonik najdragocjeniji povijesni pravni ostatak hrvatskog srednjovjekovlja. Poštovatelji poljičke baštine osobito se svake godine prisjećaju slavne povijesti Poljičke Republike na blagdan sv. Jurja.

Nakon Evanđelja koje je navijestio đakon don Mate Mihaljević, msgr. Bogdan uputio je propovijed osobito se osvrnuvši na riječi iz poslanice Kornićanima: „To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni – uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje.“ (2 Kor 4,7-10) Biskup je protumačio: „Ove riječi toliko su aktualne u današnjoj situaciji u kojoj smo se tako neočekivano našli. Osjećamo se pritisnuti strahom, tjeskobom, neizvjesnošću od nečeg što nam je nepoznato; dvoumimo jesmo li dobro odlučili, postupili, olako prihvatili sva ograničenja koja nam se nameću; progonjeni u smislu odvojenosti i izoliranosti od donedavne redovitosti poslova, odnosa s drugima, slobodnog kretanja; obarani vijestima i slikama stradajućih, trpećih, umirućih… No unatoč ovoj stvarnosti nismo pritiješnjeni! Ne upadamo u zdvojnost! Nismo napušteni niti oboreni jer s pogledom u Uskrslog znamo da Bog po svome Sinu sve izvodi na dobro.“

Biskup je naglasio da kršćanin koji je osnažen Kristovim uskrsnućem se ne povlači u svoju samodostatnost nego ide u susret drugima iskazujući im blizinu koja ne mora biti nužno fizička nego i duhovna. To su učinili ponajprije medicinski djelatnici koji požrtvovno izlažu svoj život za život druge osobe. To čine i razne obitelji, roditelji i djeca, naši pastiri i svećenici koji se iz svojih domova brinu i mole za svoje najbliže.

Biskup je pozvao da za uzor uzmemo sv. Jurja koji je u svoje vrijeme hrabro dao svjedočanstvo za Evanđelje polažući svoj život. I u ovom teškom vremenu i povijesnom trenutku svaki kršćanin pozvan je dati svjedočanstvo za Evanđelje, dati svjedočanstvo nade i zajedništva koje se temelji na ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Kako bismo to učinili moramo pobjediti svoga vlastitoga „osobnog zmaja“ tako što ćemo „prepoznati zlo koje treba uništiti ponajprije u nama samima. Zlo sebičnosti, gramzivosti, nebrige, neodgovornosti, prokazivanja i razdijeljenosti. Snagom Kristova križa pobijeđujemo zmaja u sebi.“