Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Blagoslov kapele u sjedištu MUP-a

Utorak, 01. 10. 2013.

U utorak, 1. listopada, mons. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj blagoslovio je kapelu sv. Ignacija Lojolskog u sjedištu MUP-a, te u njoj slavio svetu misu, a koncelebrirali su o. Mirko Nikolić poglavar isusovačke rezidencije u Palmotićevoj ulici u Zagrebu i urednik mjesečnika „Glasnik Srca Isusova“, o. Stjepan Harjač, policijski kapelan u MUP-u sjedište i Ravnateljstvu policije, fra Frano Musić, policijski kapelan na Policijskoj akademiji i fra Marko Medo vojni kapelan u MORH-u. Blagoslovu su nazočili i sudjelovali na euharistijskom slavlju gospoda Evelin Tonković, zamjenik ministra unutarnjih poslova, Josip Zagorščak, voditelj Samostalne službe za suradnju s Vojnim ordinarijatom u RH, Josip Mihaljević, voditelj projekata u Upravi za pravne poslove i ljudske potencijale, Zdravko Modrušan, voditelj Protueksplozijske službe MUP-a, gospođa Gordana Bušić Vojnović, načelnica Sektora za upravljanje nekretninama, te policijski službenici i drugi djelatnici Ministarstva unutarnjih poslova.

Nakon pozdrava svih nazočnih o. Harjač je zahvalio svima koji su doprinijeli uređenju kapele, ponajprije gospodinu Tonkoviću, zamjeniku ministra unutarnjih poslova,na potpori i susretljivosti, službama u MUP-u na razumijevanu i suradnji u nabavi potrebnih materijala, te gospodinu Zoranu Gašparu, djelatniku Sabora RH, čijim je zalaganjem svjetski poznati hrvatski slikar Charles Billich kapeli darovao postaje križnog puta. Uz Bilichev križni put, u kapeli se nalazi i odljev raspela akademskog kipara, isusovaca, Marijana Gajšaka.

Otac biskup je na početku zahvalio najodgovornijima u Ministarstvu unutarnjih poslova na pomoći i razumijevanju da se uredi prostor za duhovne sadržaje, bez kojih je teško zamisliti ozbiljan rad kao što je obnašanje policijske službe. Blagoslovom kapela "želimo okruniti napor, želje i nesebični trud oko uređenja ove kapele" istaknuo je biskup.

Prije svete mise biskup je blagoslovio kapelu.

Homilija vojnog ordinarija

Dragi prijatelji! Ova je kapela posvećena sv. Ignaciju Lojolskom, osnivaču Isusovačkog reda. Isusovci su duboko ukorijenjeni u hrvatskom narodu već nekoliko stotina godina. Sjedište im je u Zagrebu, u Palmotićevoj ulici, čiji je član i naš pater Stjepan Harjač, policijski kapelan ovdje u Ministarstvu unutarnjih poslova.

Sv. Ignacije je rođen 1491. godine u Baskiji na sjeveru današnje Španjolske. Roditelji su htjeli, dok je još bio dječak, da bude svećenik, ali je Ignacije više želio vojničku karijeru. Za vrijeme borbe s Francuzima godine 1521., braneći tvrđavu Pamplone, bio je teško ranjen. Nakon ranjavanja odlazi u rodnu kuću u Loyoli. Ležeći na bolesničkom krevetu tražio je zabavne knjige, ali se na dvoru nalazile samo dvije knjige i to: "Život Isusa Krista" i "Zlatne legende", u kojoj je bio opisan život svetaca. Te su ga knjige toliko privukle da je, iako je mislio da je dobar katolik, otkrio puno toga što bi trebao raditi na sebi. Odlučio je da će se posvetiti Isusu Kristu, odnosno Njegovom Evanđelju, kao što su učinili sveci.

Papa Franjo dao je nedavno intervju Isusovačkom časopisu "Civita Cattolica". U tom se razgovoru osvrnuo i na sv. Ignacija koji je govorio o važnosti vježbanja susreta s raspetim Kristom. "I pitam se", veli Papa, "Što sam učinio za Krista? Što činim za Krista? Što trebam činiti za Krista?"(Večernji list, 26. rujna 2013.). Slično je razmišljao i sv. Ignacije. Spomenute knjige njega su sve više osvajale i odlučio je poći na hodočašće u Svetu Zemlju. Kad se opraštao od svojih, sa zahvalnošću je klečao u kućnoj kapelici pred slikom Majke Boli. Bilo je to 1522. godine. Krenuo je na daleki put, najprije u poznato Marijino svetište Montsserat. Od bogate očeve imovine uzeo je samo sliku Majke Božje. "Molio sam da prikupim snagu za svoj put", zapisao je.

U Manrezi se zadržao godinu dana. Tu je počeo zapisivati svoja iskustva u bilježnicu iz koje su nastale glasovite "Duhovne vježbe". Njima se danas služe ne samo oci Isusovci, nego i mnogi drugi, čak i nekatolici. Ova je knjižica postala odgojna knjiga za sva vremena i učinila je mnoge svecima.

Nakon boravka u Manrezi, Ignacije Lojola odlazi u Rim, Veneciju i u Svetu zemlju. Vraća se natrag i odlazi u Pariz gdje postao doktor filozofije. Za vrijeme boravka u Parizu okupio je oko sebe grupu, sedmoricu svojih istomišljenika, među njima i sv. Franju Ksaverskoga po kojemu je dobio ime naselje Ksaver u Zagrebu. 1525. godine Ignacije osniva Družbu Isusovu, a geslo joj je: "Omnia ad maiorem Dei gloria" - Sve na veću slavu Božju!

Zaređen je za svećenika 24. lipnja 1537. godine u Betlehemu. Prvu sv. misu je služio na sam Božić 1538. godine u bazilici Santa Maria Maggiore. Zbog ratova s Turcima odlazi u Rim papi i njemu se daje potpuno na raspolaganje.

27. rujna 1549. godine papa Pavao II bulom "Regimini militantis ecclesiae" proglašava Družbu osnovanom. Družba se Isusova proširila po cijeloj Europi.

Ignacije umire 31. srpnja 1556. godine. Ostavio je iza sebe dobro učvršćeni red i oko 1000 Isusovaca, što je nadilazilo njegovo očekivanje.

Ignacije je bio uvjeren da svatko koji ponire u svoje vlastite dubine, može otkriti volju Božju. Ovo je velika poruka za svakog čovjeka, i za nas danas. Veoma je važno često ulaziti u područje vlastite savjesti, poput Daga Hammarsjolda, pitajući se jesam li na liniji dobra ili zla. On je bio poznati švedski diplomat i glasoviti političar, koji je poginuo u Kongu u jednoj mirovnoj misiji, u zrakoplovnoj nesreći. Kao osobi i političaru bilo mu je itekako stalo do nasljedovanja Isusa Krista. Kao mladi pravnik surađivao je u vladi u izgradnji Švedske kao socijalne države, koja je do danas ostala uzorom drugim državama.

Na Šestoj Glavnoj skupštini UN-a postao je glavnim tajnikom UN-a. On je crpio iz vjere snagu za služenje svijetu i čovječanstvu.

Sada bolje razumijemo i sv. Ignacija i zašto je toliko inzistirao da čovjek više ulazi u sebe i razmišlja što mu je činiti. U svojim "Duhovnim vježbama" sv. Ignacije je napisao da vježbenik treba već kod prve vježbe razmišljati o svojem djelovanju, posebno o grijehu. Potiče vježbenika riječima: "Moli za milost da upoznaš svoje grijehe i da ih odstraniš". U drugoj točki preporuča vježbeniku "da moli Boga Isusa Krista, ono što On hoće i da to učini. I na kraju neka ta molitva završi molitvom Očenaša", preporuča sv. Ignacije.

Drugo veliko djelo sv. Ignacija su "Konstitucije Družbe Isusove". To su u stvari Pravila reda, smjernice kako živjeti u zajednici da ona bude što vjernija slika Isusa Krista. Osim Konstitucija sačuvano je oko 7 tisuća pisama. Pisao je na španjolskom, latinskom i talijanskom jeziku. Pisao je papama, kraljevima i knezovima, u kojima na jedan veoma konkretan i razumljiv način ulazi u svakidašnjicu kako najbolje urediti društveni život. Dopisivao se s aristokracijom i malim ljudima, koji su mu se obraćali za savjet. Sva pisma sv. Ignacija odišu ljubavlju prema ljudima, potičući ih na obraćenje, na novi život. Glasovita je njegova rečenica: "Kad se jednom promijeni naše srce, onda će se i svijet promijeniti".

Njegov je utjecaj prešao daleko granice njegova reda, tako da je dao veliki pečat europskoj kulturi kako na religioznom, tako i na kulturnom, filozofskom i umjetničkom području, napisao je za njega jedan Židov. Bila mu je želja raditi na obnovi Crkve i na produbljenju kršćanskog života. Često je naglašavao suradnju s Bogom. "Ako želiš biti uspješan moli tako kao da sve ovisi o Bogu, ali sudjeluj tako kao da samo o tebi ovisi hoćeš li biti spašen".

Isusovci dolaze vrlo rano na hrvatski teritorij. U Dubrovnik dolaze 1604. i otvaraju iste godine školu. U Zagreb dolaze 1606. godine. Već slijedeće godine osnivaju gimnaziju i tako utiru put osnivanja Zagrebačkog sveučilišta. Godine 1662. otvaraju u Zagrebu Akademiju sa studijem filozofije i teologije. U Rijeci otvaraju gimnaziju 1627., u Varaždinu 1636, u Osijek stižu 1687. godine. U Petrovaradin 1693., a u Požegu 1698. godine. Isusovci su bili prvi u Hrvatskoj koji su sastavili prve gramatike. Ukratko, ostavili su duboki pečat u hrvatskom narodu, kako na vjerskom tako i na kulturnom i znanstvenom području.

Dragi prijatelji! Danas blagoslivljamo kapelu u čast sv. Ignacija Lojole. Pa je opravdano da ova kapela nosi naslov ovog velikog svećenika i sveca.

Kad već govorimo o ovoj kapeli, koja je posvećena sv. Ignaciju, svaka crkva i svaka kapela upućuje nas na razmišljanje o Crkvi, koju je ustanovio Isus Krist na Petru, kao živu zajednicu vjere. Isus je triput pitao Petra: "Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?" I Petar odgovara: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim! Tebi je poznato da te volim!" Isus mu na tu iskrenu ispovijest ljubavi povjerava svoju živu Crkvu, kad kaže: "Pasi jaganjce moje!... pasi ovce moje" (Iv 21, 15-17). Bilo je to nakon uskrsnuća, na obali Tiberijadskog jezera. Prije svoje smrti Isus govori Petru kod Cezareje Filipove: "Ti si Petar - Stijena, i na toj stijeni sagradit u Crkvu svoju, i vrata je paklena neće nadvladati" (Mt 16,18). Crkva je dakle zajednica utemeljena od samog Isusa Krista, da bude živi svjedok Isusa Krista, "sakrament ili znak i oruđe najtješnjeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijelog ljudskog roda. (LG 1). Krštenjem se ulazi u Kristovu Crkvu. Apostol Pavao uspoređuje Crkvu s tijelom koje ima više udova. "Svi udovi tijela, iako su mnogi, tvore jedno tijelo, tako je i Krist…"! (1 Kor 12, 12). Prema tome ne čine Crkvu samo papa biskupi i svećenici, nego i svi vjernici, zajedno s njima. Ako je bolestan jedan ud, bolesno je i tijelo, Ako je jedna član Crkve, bolestan, bolesna je i cijela Crkva. Crkva živi u konkretnom narodu, tako živi i u Hrvatskom narodu. Zato se i zove Crkva u Hrvata.

Kao što Crkva odgaja savjest osoba, tako i time, odgaja i savjest naroda da bi živio od moralnih vrijednosti. Kao što je založena za čovjeka, tako je založena i za narod, za dostojanstvo svakog naroda, za slobodu svakog naroda i odgaja narode za ljubav, nipošto za mržnju: odgaja za poštovanje drugih, nipošto za tlačenje i nasilje nad drugima. (Kuharić). Svi smo mi Crkva i pozvani smo na svetost života, na čemu je posebno inzistirao sv. Ignacije Lojola.

Dragi prijatelji! Ova kapela bit će u službi naviještanja Radosne vijesti, koju je rado naviještao sv. Ignacije. Ova kapela bit će mjesto sabranosti i molitve, koju je na veliko cijenio sv. Ignacije. Ova kapela bit će mjesto meditiranja - poniranja u vlastitu dušu u kojoj će mnogi donositi velike i životne odluke. Ova kapela bit će prije svega mjesto u kojoj će se vršiti nekrvna žrtva Novoga zavjeta - sv. misa.

Neka vam ova kapela od sada bude drago mjesto sabranosti, molitve, tišine kako bi u njoj mogli donositi važne odluke za vaš osobni život i vaše služenje u zajednici u kojoj živite i radite prije svega kao vrsni policajci koji u društvu obavljaju važnu ulogu čuvara mira i sigurnosti.

Neka vas sve prati zagovor sv. Ignacije Lojole, nekadašnjeg vojnog časnika, svećenika i sveca. Amen.