Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Božić u Vojnom ordinarijatu

Subota, 25. 12. 2010.

Na blagdan Rođenja Gospodinova slavljena je polnoćka u kapeli Vojnog ordinarijata koju je predvodio vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac u koncelebraciji s vlč. Željkom Savićem, kapelanom Središnjice za elektroničko izviđanje.

Na misi su sudjelovali djelatnici MORH-a, MUP-a, aktivni i umirovljeni časnici HV-a, branitelji, vojnici i policajci, djelatnici ordinarijata i mnogi gosti.

Pozdravljajući vjernike i čestitajući im Božić biskup je prije mise istaknuo da: “Nijedna noć nije tako uzbudljiva da pokreće ljude iz njihovih toplih kuća i ujedinjuje narode u jednu veliku obitelj, kao božićna noć. Gotovo da i nema nijednog kutka zemlje u kojem ne odjekuje božićna pjesma. Razlog te velike radosti jest rođenje Božjega Sina Isusa Krista.”

Homilija vojnog ordinarija

Može se s pravom reći da nijedan narod na svijetu nema tako lijepe pjesme koje bi odražavale glavnu poruku Božića kao što ju je opjevala hrvatska katolička duša. Jedna od tih pjesama glasi: "Djetešce nam se rodilo u jasle se položilo. Isuse, mili Božje moj srce ti dajem da sam tvoj. Sin Boga Oca i Bog sam s neba na zemlju siđe k nama. Čista ga Djeva rodila i svojim ga mlijekom dojila. Isus mu ime Otac da, da nas otkupi, odasla ga.

Nigdje nisam našao tako lijepe riječi kojima je opisana božićna noć, kao što ju je opisao sarajevski nadbiskup i sluga Božji Josip Stadler. Godine 1915. napisao je: "Gledam drago djetešce, gdje plače u jaslama, slabo je, tužno je, siromašno, nevoljno; a srce mi kaže da je to Djetešce moj Bog, koji zato postade Djetetom da ga se ne plašim, već da mu upravo trčim i da ga ljubim svim srcem, svom dušom svojom." Štadler je ovim riječima protumačio zašto se Isus rodio kao dijete: "Sakrio je svoju moć u djetinju nemoć da nas privuče k sebi. Postao je siromašan da nas učini dionicima svoga blaga nebeskoga i božanskoga; Postao nemoćan da nas učini jakima protiv tvojih neprijatelja; On je htio kao malo dijete plakati da svojim suzama opere grijehe naše". Božić je tako postao radosna vijest za sve narode, vijest koja večeras kruži širom zemaljske kugle, i ulazi u srce čovjeka, obitelji i naroda.

Božić je radosna vijest koju je 7. stoljeća prije Isusa Krista najavio prorok Izaija riječima koje smo čuli u 1. čitanju: "Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu." (Iz 9, 1) Da bismo bolje razumjeli način izražavanja proroka Izaije, treba se prisjetiti nekih povijesnih događaja. Sjeverni dio Palestine bio je okupiran u vrijeme asirske provale godine 721. prije Isusa Krista. Razdoblje okupacije Izaija uspoređuje s tminom i mrakom. Naime, tijekom okupacije narod je sve više preuzimao poganske običaje. I Izaija kaže da će upravo iz toga okupiranog i prezrenog dijela zasjati svjetlost. Naviješta čudesno dijete i pripisuje mu božansku moć, kad kaže: "Ime mu je Savjetnik čudesni, divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mira" (Iz 9, 5). Nije teško zaključiti da se ove riječi odnose upravo na Isusa Krista.

Današnje evanđelje to još konkretnije potvrđuje, spominjući anđela koji prilazi pastirima i poručuje: "Evo javljam vam veliku blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se rodio Spasitelj!" (Lk 2,10-11) Uzrok naše božićne radosti opisao je i evanđelist Ivan kad kaže: " I Riječ tijelom postade i nastani se među nama" (Iv 1, 14).

Evanđelist Luka smjestio je Isusovo rođenje u točno određeno povijesno vrijeme kada je izašla odredba cara Augusta da se popiše pučanstvo, kao da je znao da će biti ljudi koji će kasnije pokušati zanijekati njegovo postojanje. Spominjući Isusovo rođenje, koje se dogodilo u vrijeme cara Augusta, Luka želi istaknuti da je Isus jedini i pravi Bog, a ne car koji si je pripisivao božansko svojstvo.

Dakle, na Božić ne obilježavamo tek obljetnicu Isusovog rođenja, ne slavimo tajnu rođenja jednog čovjeka ili općenito tajnu života, još manje slavimo početak novog godišnjeg doba, nove ere, kako mnogi nazivaju vrijeme nakon Isusovog rođenja. Naprotiv, na Božić se spominjemo nečega što je veoma važno za ljudski rod i bitno za kršćansku vjeru. Mi se spominjemo istine koju sv. Ivan sažima u nekoliko riječi: "I Riječ tijelom postade i nastani se među nama". Riječ je, dakle, o povijesnom događaju, koji se doista dogodio, a to je rođenje Božjega Sina Isusa Krista koji je došao k nama kao Bog u liku malog djeteta.

Rođenjem Isusa Krista započeo je novi svijet, nastali su novi odnosi među ljudima. Maloprije spomenuti sarajevski nadbiskup i sluga Božji nadbiskup Stadler kaže: "Da bismo razumjeli Isusa, potrebna je blizina majke Božje. "Isus se", veli on "ne rađa u ičijem srcu bez Blažene Djevice Marije". Bez nje ne bi bilo Isusa. Bez nje ne bi bilo niti našega spasenja.

Papa Benedikt XVI kaže: "Vrlo je uzbudljivo što Sin Božji ima majku koja je čovjek, što smo svi mi povjereni toj majci. Riječi raspetoga Isusa, kojima on Ivanu predaje majku, daleko nadilaze taj trenutak i prožimaju cijelu povijest. Mene se u početku osobno vrlo snažno dojmila stroga "kristocentričnost" liturgije. Ali su mi uvijek puno značile liturgijske marijanske svečanosti… I što sam stariji, to mi je majka Božja važnija i bliža" (Ratzinger, Bog i svijet, str. 247.). Zašto? Papa odgovara: "Isus je začeo na križu novu obitelj, u kojoj Marija zauzima novo važno mjesto."

Apostol Pavao oduševljen dolaskom Isusa Krista govori: "Očitovala se ljubav Božja, Spasiteljica svih ljudi; odgojila nas je da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih želja te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu i očitovanje velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista" (Tit 2, 11-13).

Ljudi si međusobno čestitaju na Božić. Zašto i koji je razlog tog čestitanja? Čestitanjem jedni drugima želimo izraziti prije svega radost što je se Bog, Sin Božji stupio na zemlju. Stoga, čestitati Božić znači izreći svakom čovjeku radost što je ljubljen, što nas Bog voli ovakve kakvi jesmo. Drugim riječima, čestitam drugome što je postao Kristov brat ili sestra i sestra, te Njegov baštinik.

"Ako smo djeca Božja onda smo i baštinici - baštinici Božji, a subaštinici Kristovi,, (Rim Rim 8,14-17), poručuje apostol Pavao. Dolaskom Isusovim započeo je novi svijet. On je izvor mnogih nadahnuća na području dobrote i ljubavi. Gotovo da bi bilo nemoguće zamisliti svijet bez njegovog dolaska, za kojim su krenuli milijuni i milijuni da ga nasljeduju uz cijenu vlastitog života. To jednako vrijedi i za naš hrvatski narod koji se upoznao s Isusom Kristom i njegovim evanđeljem na početku sedmoga stoljeća. Od tada se počela pisati i naša povijest obilježena njegovim križem.

Gotovo da i nema nijednog skladatelja u povijesti, koji nešto znači, a da se nije nadahnuo na biblijskim prizorima iz Isusova i Marijina života. Isusov dolazak na zemlju pokrenuo je čovjekov genij i razvio u njemu osjećaje za sve sto je dobro plemenito sveto i istinito.

Bez Isus Krista nezamisliv je Handelov "Mesija", Mozartov "Ave verum". Sjetimo se samo Bachovog oratorija. Veliki Beethoven skladao je, iako je tada već bio gluh, svoju "Missu solemnis", koja je bila u stvari njegova ispovijest vjere u Boga, Isusa Krista. Svoje je djelo naslovio "Od srca srcu".

Draga braćo i sestre! Upravo na Božić i oko Božića najviše govori srce srcu, govore srca srcima. I kad slušamo "Credo" Beethovena, vidi se s koliko se energije probijao do svog osobnog creda. U zboru naizmjenično muški i ženki tenori i basovi, soprani i altovi, a onda i solisti pjevaju i stalno ponavljaju jednu riječ credo – vjerujem. I kaka skladba dođe riječi: "I sišao s nebesa" Beethoven nastoji glazbeno upozoriti muzičare i glasove da se pomalo spuštaju s nebeskih visina na zemlju. Na riječi: "I utjelovio se po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice i postao čovjekom" kao da svi glasovi utihnu. Sve se to na kraju pretvara u tihu meditaciju i Beethoven želi tako potaknuti slušatelja na razmišljanje. Želi mu dati do znanja da se pokloni novorođenome Gospodinu.

Današnji papa veliki je ljubitelj glazbe. Nedavno su mu pripremili veličanstveni koncert u Vatikanu. Papa je naglasio potrebu traganja za lijepim. Ne smijemo zaboraviti za Lijepo koje se objavilo na Božić.

Proslava blagdan Božića neka i na potakne još više na razmišljanje. Svatko od nas je slika Božja. Svatko od nas je drag u očima Božjim. Sačuvajmo tu sliku u sebi jer je Bog stupio u svijet da nas preobrazi na svoju sliku. I toliko će biti bolji ovaj svijet, koliko budemo mi živa slika Božja.

U tim mislima još jednom neka vam je čestit Božić i porođenje Isusovo. Amen.