Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje 2025.

Srijeda, 19. 11. 2025.

U Vukovaru je 18. studenoga 2025., u povodu 34. obljetnice stradanja grada, obilježen Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata te Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Tisuće hodočasnika, branitelja, članova obitelji poginulih i nestalih te građana iz cijele Hrvatske sudjelovalo je u dostojanstvenom programu pijeteta i molitve u Gradu Heroj.

Program Dana sjećanja započeo je u jutarnjim satima kod Nacionalne memorijalne bolnice „Dr. Juraj Njavro“, nakon čega je uslijedila Kolona sjećanja koju su predvodili vukovarski branitelji i obitelji poginulih, nestalih, ubijenih, nasilno odvedenih i umrlih branitelja, predvođeni braniteljicama iz Vukovara.

Po dolasku Kolone sjećanja na Memorijalno groblje, kod središnjeg spomen-obilježja položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Pijetet su iskazala izaslanstva Hrvatskog sabora, Vlade RH, Ureda Predsjednika RH, Vukovarsko-srijemske županije, Grada Vukovara te braniteljske udruge. Molitvu odrješenja predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.

Svetu misu na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić. U koncelebraciji s njime bili su: đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić, sisački biskup Vlado Košić, bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, krčki biskup Ivica Petanjak, vojni biskup u RH Jure Bogdan, varaždinski biskup Bože Radoš, hvarski biskup Ranko Vidović, dubrovački biskup Roko Glasnović, požeški biskup Ivo Martinović, gospićko-senjski biskup Marko Medo, požeški biskup u miru Antun Škvorčević, srijemski biskup Fabijan Svalina, banjolučki biskup Željko Majić, pomoćni biskupi zagrebački Ivan Šaško i Mijo Gorski, pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić, redovnički provincijali i više od pedeset svećenika.

Msgr. Hranić je na početku euharistije pozdravio sve hrvatske branitelje, civilne stradalnike, članove udruga proisteklih iz Domovinskog rata te članove obitelji svih stradalih i nestalih čija se mrtva tijela još uvijek traže. Riječi pozdrava uputio je i koncelebrantima te svima okupljenima na misi na čelu s najvišim predstavnicima hrvatske državne vlasti.

„Sve nas je okupila žrtva poginulih branitelja i civila grada Vukovara, Škabrnje i čitave domovine. Njihovu žrtvu želimo združiti s Kristovom žrtvom na križu, da ona bude spasonosna za sve poginule i pokojne, plodonosna za sve nas i pomirna za sve zaraćene i sukobljene narode kako bismo svi prionuli izgradnji sveopćeg bratstva i mira u svijetu“, rekao je nadbiskup.

Dodao je da „u ovoj jubilejskoj godini 2025. od Kristova rođenja, Godini nade zahvaljujemo za pronalazak i identifikaciju i nedavno ekshumiranih posmrtnih ostataka hrvatskih branitelja te obnavljamo i snažimo nadu da će se pronaći tijela i svih preostalih poginulih i stradalih osoba koje još uvijek vodimo kao nestale.“

U propovijedi je biskup Rogić istaknuo da je Božja Riječ uvijek živa i životna, upućuje i oživljava, hrani nadu i daje životnu snagu i tako je i na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara – dan Spomen hodočašća u Vukovar.

„Ime ovoga grada već 34 godine drugačije se izgovara. Drugačije odjekuje. Traži poštovanje. Izaziva duboko suosjećanje boli i ponosa. Spomen na stradanje grada, njegovih stanovnika, naroda, čovjeka. Sjećanje na nevolju, muku, patnju, ono kad su narod – biblijskom slikom – ujedale ljutice. Ali ne zmije kao Izraelce na putu u Obećanu zemlju, nego granate, mine, ispaljeni metci agresora, osvajača, rušitelja, a još više neshvatljiva, neobjašnjiva mržnja koja razara, uništava i gazi ljudsko dostojanstvo u ime nekih svojih ciljeva, sve pretvara u nečovječnost, u pakao – odsutnost smisla, dobrote i ljubavi. Što onda ostane od života“, tumačio je šibenski biskup.

Istaknuo je da je Vukovar postao poseban zbog svega što je pretrpio, da je postao više od svoga imena kojim bi se zvao jedan grad. Poručio je da taj grad „traži da se prema njegovu spomenu i sjećanju odrediš, sjetiš, pomoliš, uspomenu čuvaš i bdiješ da se to nikada više ne dogodi. Nigdje, ni u tvojoj, ni u mojoj duši. Da rane jednom zacijele. Da se životni polet nadvije nad svaku podnesenu patnju. Da svako novo svitanje bude novi dah nade, života i radosti koja pokazuje budućnost Obećane zemlje.“

Tumačeći događaj iz Knjige Brojeva o putovanju izraelskog naroda prema Obećanoj zemlji tijekom kojega su iskušenja velika, a narod nestrpljiv, biskup Rogić je rekao: „Mojsije, na Božju naredbu, pravi zmiju od mjedi, stavlja je na stup. Treba u nju pogledati. Zlo će biti zaustavljeno, samo ako vjeruju da ih Bog može spasiti i da će ih spasiti. Ako budu imali taj pogled vjere, nade i pouzdanja, taj unutarnji stav duše, to opredjeljenje. Ako se Bogu obrate, ozdravit će, neće umrijeti. Ako imaju nade da se put nastavlja, da je obećana zemlja pred njima, da je Bog s njima i da ih neće napustiti.“

Nastavio je da će „doći vrijeme, Stup će se pretvoriti u križ, a mjedenu zmiju zamijenit će sam Božji Sin. Tada će nastati spasenje i Kraljevstvo Božje. (…) On, Isus Krist, postat će mir naš, jer će svu mržnju, sav grijeh svijeta uzeti na sebe. Pregradu razdvojnicu koja dijeli čovjeka od čovjeka, čovjeka od Boga – kaže sveti Pavao – razori u svome tijelu, koje on dade dragovoljno razapeti. Izmiri nas s Bogom po svome križu jer želi sazdati novog čovjeka pošto je sam ušao u svaku ljudsku patnju, bol i samu smrt – dragovoljno, da svima ponudi pristup Ocu nebeskom.“

Biskup Rogić ispričao je svjedočanstvo jedne medicinske sestre iz Španjolske koja je njegovala teško bolesnog mladog čovjeka koji se, unatoč otporu, prije smrti obratio. Protumačio je da „biti zahvalan Bogu za patnju, za poteškoće, jer te našao dostojnim da s Njim nosiš križ – to čovjeku vraća dostojanstvo a patnji daje smisao.“

Pojasnio je da „sin Božji na križu traži naš pogled vjere i istine. I 1991. i danas 2025.“ te da „i naša povijest traži pogled vjere i istine, i raskrinkavanja svake laži.“

„Čudesna je snaga vjere: gleda u Raspetoga i nada se da to nije kraj, vjeruje da to nije kraj. Vjeruje da je ‘pobijeđeni’ zapravo ‘pobjednik!’ Od Izraelaca koji putuju do obećane zemlje – preko žrtve Božjeg jedinorođenca kao naše Pashe – prijelaza do otvorenih vrata Neba po Isusovu uskrsnuću. Nada i vjera stalno se isprepliću. Jednako tako isprepliću se sumnja, nevjerica i opasnost beznađa. Ako nas beznađe obuzme, nevjera zaslijepi, a sumnja sputa u prihvaćanju životnog križa, onda se i cilj izgubi iz vida i nastupa sebičnost i besmisao. Ali ako je Gospodin pastir moj, pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim jer Ti si sa mnom“, pojasnio je mons. Rogić.

Istaknuo je da „danas u Vukovaru prije svega molimo: sve stradale, preuminule, sve žrtve rata neka Bog zamiluje svojim beskrajnim božanskim milosrđem, oproštenjem svakog grijeha. I neka nagradi vječnom radošću svaku podnesenu žrtvu i bol, svako dobro djelo i iskazanu ljubav prema drugom čovjeku. Da rane jednom zacijele. Da se životni polet nadvije nad svaku podnesenu patnju. Da svako novo svitanje bude novi dah nade, života i radosti koja pokazuje budućnost Obećane zemlje. Da nad svakom kolijevkom bude nada, a plač novorođenčeta da se pretvori u radost novog života. Da svi budemo istinski hodočasnici nade s pogledom vjere u Isusa Krista. I da nikada više ova zemlja ‘ne čuje oružja zvuk’.“

Liturgijsko pjevanje animirao je Akademski zbor Pro musica iz Mostara.

Najviša državna izaslanstva potom su odala počast žrtvama i kod spomen-obilježja na Ovčari, mjestu masovne grobnice iz 1991. godine.