Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Dan VK “Sveta obitelj” i blagoslov djelatnika Zapovjedništva ZZP-a

Utorak, 13. 01. 2015.

Dan vojne kapelanije "Sveta Obitelj" obilježen je u zagrebačkoj vojarni "Croatia" 13. siječnja 2015. Vojni biskup mons. Juraj Jezerinac predvodio je svečanost uz nazočnost vojnih kapelana postrojbi Oružanih snaga RH. U sklopu obilježavanja Dana vojne kapelanije mons. Jezerinac blagoslovio je urede i djelatnike Zapovjedništva ZZP-a i vojarne, a nakon blagoslova s vojnim kapelanima predvodio je misno slavlje. Tradicionalnom blagoslovu i misnom slavlju nazočio je velik broj djelatnika Zapovjedništva za potporu, a posebnom ugođaju doprinijela je Klapa HRM "Sv. Juraj".

Vojni kapelan vojne kapelanije "Sveta Obitelj" Slavko Rajič na početku misnog slavlja riječi dobrodošlice uputio je mons. Jezerincu, zapovjedniku ZZP-a general-bojniku Dragi Matanoviću i djelatnicima, vojnim kapelanima i gostima.

Uvodeći u mosno slavlje biskup se prisjetio današnjeg blagdana posvećenog Svetoj obitelji Isusa, Marije i Josipa. "Crkva nam stavlja Nazaretsku obitelj kao uzor svakoj obitelji. Pa joj se danas i mi preporučimo: kako bismo bili nalik na ovu svetu obitelj: Isusa Mariju i Josipa", poručio je biskup.

Homilija biskupa Jezerinca

Blagdan Svete Obitelji uveden je u općoj Crkvi na poticaj Kanade, među kojima se najviše širila ova pobožnost. Povod ovoj pobožnost bila je teška situacija iseljeničke obitelji, u kojoj su otac i majka radili od jutra do noći, a djeca su bila često prepuštena sama sebi. Ovaj je blagdan uveden prvi put 1893. godine kao poticaj da se posveti veća pažnja obitelji, jer je obitelj osnovna stanica društva.

Ako je obitelj zdrava onda je zdravo i društvo. I obratno. Stoga je tijekom povijesti često bila nezaobilazna tema, tema obitelji. O tome nam govore i današnja liturgijska čitanja.

Prvo čitanje spominje židovskog mudraca Siraha. On je bio vjerski učitelj. Oko 180. godine prije Krista napisao je zbirku pouka koje se odnose na mlade. Bio je svjedokom kako se mladi rugaju starcima i staricama pa ih opominje: "Ako mu razum klone, budi blag s njime, i ne grdi ga ti koji si u punoj snazi (usp. Sir 3,13). Tko poštuje svoje roditelje, "bit će uslišan u dan molitve svoje" (usp Sir 3,5). Za razliku od pogana koji nisu puno držali do obitelji, Sirah vidi u obitelji temelj ljudskoga društva.

Pouka židovskog mudraca suvremena je i danas. Zašto? Obitelj je škola i dom, oaza mira. Dijete u obitelji prima prvu spoznaju o Bogu, uči se moliti, zahvaljivati Bogu i poštivati bližnjega. U obitelji se osoba osamostaljuje, raste, napreduje i sazrijeva u cjelovitu osobu. Ona i dalje ostaje temeljna stanica ljudskoga društva. Sveta obitelj Josipa i Marije ostaje nam uvijek primjer i velika škola svakoj obitelji svih vremena i prostora.

Današnje evanđelje donosi neke prizore iz Nazaretske obitelji Josipa i Marije. Kad je Isus bilo star 40 dana, Marija i Josip ulaze u Jeruzalem da prikažu Isusa Gospodinu kao što je to propisivao Zakon Gospodnji. Oni su se susreli u hramu sa starcem Šimunom koji je prepoznao u Isusu spasitelja svijeta. Sav radostan uskliknuo je od sreće: „Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga“ (Lk 2,29-32).

Evanđelist Luka piše: Josip i Marija "divili su se što se to o njemu govori" (Lk 2, 13). Njima nije bilo odmah sve jasno nego su stupnjevito upoznavali božansko dijete i iznova otkrivali svoju ulogu i ponizno je vršili. Starac Šimun je uzeo dijete, zahvalio Bogu, rekavši: „Ovaj je postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan“ (Lk 2, 34). Za vjernika koji vjeruje u Boga Isusa Krista, Isus će biti siguran temelj na kojem može graditi svoju budućnost; a za nevjernika Krist će biti kamen spoticanja. Nadalje, Šimun poručuje majci Isusovoj: „A tebi će samoj mač probosti dušu- da se razotkriju namisli mnogih srdaca“ (Lk 22, 34).

Marija i Josip ne bježe od teškoća, štoviše, prihvaćaju ih s ljubavlju, kao na primjer: neočekivani bijeg u Egipat, težinu izbjegličkog života, teškoće napornog rada, siromaštvo i nesigurnost za sutrašnjicu itd. I tako vidimo da i Sveta obitelj nije bila imuna od boli. Kad su Marija i Josip izgubili Isusa kao 12 godišnjeg dječaka u hramu, u Jeruzalemu i ponovno ga našli, ona nije sakrila svoju bol, nego mu je rekla: "Sinko, zašto si nam to učinio? Gle otac tvoj i ja žalosni smo te tražili" On im reče: "Zašto ste me tražili. Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?" (Lk 24, 8-49). "Oni ne razumješe riječi koju im reče." (Lk2,50), piše sv. Luka i komentira: "A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu (Lk 2, 51).

U 2. čitanju slušali smo odlomak Pavlove Poslanice. Dok je Pavao boravio u zatvoru na srcu mu je bila kršćanska obitelj. Stoga piše svoju Poslanicu u kojoj ističe glavne temelje obiteljskoga života: „Zaodjenite se kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni“. I nabraja 5 vrlina koje bi trebale resiti svaku obitelj. To su: milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost, a iznad svega ljubav. Pavao spominje ljubav kao posebnu kršćansku posebnost koja se nadahnjuje na Isusovoj ljubavi.

Pavao posebno naglašava važnost svete Mise, koju naziva zahvalom, a zahvaljivanje na latinskom znači euharistija. Potiče ih da Kristova riječ, Evanđelje, prebiva u njima. „U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu“ (Kol 3, 16). Na kraju donosi kratke pouke iz obiteljskog morala: pokornost žene, ljubav muža, da očevi ne ogorčavaju život svoje djece, da ne klonu duhom itd. Ovo je veoma važno za sva vremena i danas također.

Neki su od vas možda čuli za poznatog američkog vojskovođu Mac Arthura. On je bio duboki vjernik. Napisao je mnoge pjesme, između ostalog i ovu molitvu: „Bože, daj mi sina, koji će biti dovoljno jak da zna kada je slab, dovoljno hrabar da se suoči sa sobom kada je u strahu… Daj mi sina čije želje neće prevladati nad njegovim djelima…, vodi ga, ne po putu lagodnosti nego putem napora i poticaja stvorenih teškoćama i izazovima. Neka nauči stajati u oluji, neka se nauči suosjećajnosti prema onima koji su pali. Daj mi sina čije srce je čisto, čiji će ciljevi biti visoki, sina koji će znati vladati sa sobom prije nego što poželi vladati nad drugima; koji će težiti za budućnošću, koji neće zaboraviti prošlost. Iznad svega, molim te Gospodine da posjeduje dovoljno smisla za humor tako da uvijek bude ozbiljan, da samoga sebe ne shvaća previše ozbiljno.

U autobiografiji generala Douglasa MacArthura možemo pročitati i ovo: „Po profesiji ja sam vojnik i ponosan sam na tu činjenicu. Međutim ponosniji sam, beskrajno ponosniji što sam otac… Moja nada je moj sin jer kada mene neće više biti, on se neće mene spominjati prema mojim brojnim bitkama već po tome kako sam se ponašao kod kuće, ponavljajući s njime molitvu: „Oče naš koji jesi na nebesima“. I daj da me po tome prepozna“, piše taj stari general.

Braćo i sestre! Blagdan je sv. Obitelji. Molimo Gospodina da naše hrvatske obitelji budu prepoznate kao vjerničke, i naše vojničke poput generala Arthura, da se pokoljenja mogu na njima nadahnjivati i živjeti po uzoru na Nazaretsku obitelj. Amen.