Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Duhovne vježbe za svećenike Vojnog ordinarijata

Četvrtak, 22. 02. 2024.

Od ponedjeljka, 19. veljače do četvrtka 22. veljače 2024. u „Oazi sv. Marije Krucifikse“ - Duhovnom centru Službenica Milosrđa – sestara Anćela na Kamenu pokraj Splita održane su duhovne vježbe za vojne i policijske kapelane, njih 30koji vrše pastoralnu službu u Vojnom ordinarijatu. Voditelj duhovnih vježbi bio je vlč. Taras Barščevski, svećenik Križevačke eparhije i izvanredni profesor na Katedri Svetoga pisma Novoga zavjeta Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Okupljanje sudionika započelo je u poslijepodnevnim satima u ponedjeljak, 19. veljače. Duhovne vježbe započele su zazivom Duha Svetoga, nakon čega je uslijedila pozdravna riječ Vojnog ordinarija mons. Jure Bogdana upućena svim okupljenim svećenicima, kao i voditelju vlč. Barščevskom.

Tema uvodnog razmatranja bila je posvećena razradbi biblijskog pojma srca. Predavač je istaknuo da pojam srca u biblijskom izričaju označava svu dubinu ljudskog bića, koja ne samo da osjeća, nego i odlučuje. Čovjek u bitnim, temeljnim pitanjima odlučuje tom svojom dubinom, tj. srcem, gotovo i više negoli samo razumom. U tom kontekstu nameću nam se upravo na duhovnim vježbama goruća pitanja: „Gdje je moje srce“ i „Kako odlučuje moje srce?“. Drugim riječima: odlučuje li se ono za Boga kao temelj i ishodište moga bića, ili je pak u otvorenosti onim stvarnostima koje me od Boga odvlače?

U utorak, 20. veljače, prvo je jutarnje razmatranje bilo posvećeno temi „Obraćenje pravednika“ i to na predlošku prispodobe o izgubljenom sinu. Voditelj je razjasnio biblijsko, i starozavjetno i novozavjetno, shvaćanje pojma „obraćenja“ istaknuvši da je ono uvijek odgovor na Božji poziv. Tako Abraham prihvaća Božji poziv i obraća se; i Pavao prihvaća Božji poziv i obraća se, i učenici prihvaćaju Božji poziv i obraćaju se; i Zakej prihvaća Božji poziv i obraća se… To je sasvim sukladno onom biblijskom izričaju koji kaže: „Obrati me, da se obratim“. Ako pustim Boga u svoj život, ako mu dopustimo da nam on govori i poslušamo njegov glas, onda se naš život nužno mijenja, onda takav naš postupak dovodi do naše totalne promjene, a to je po Pavlovim riječima „novo rođenje“. Ono je uvijek naš odgovor na Božji događaj u našem životu kojim kušamo da je doista „Kraljevstvo Božje blizu“ te se tako doista obraćamo i vjerujemo Evanđelju. Drugo prijepodnevno razmatranje voditelj je posvetio osobi i djelovanju Proroka Ilije, kao primjeru ustrajnosti i vjernosti Bogu. Vjernost je prije svega Božji atribut, a ne naš, istaknuo je vlč. Barščevski. Mi ga usvajamo u životu s Bogom koji zahtjeva trajnu budnost i napor kako bi se doista izgradili u osobe poput proroka Ilije, na koje Bog može računati. Ilija je čovjek koji boravi u Božjoj prisutnosti i koji sluša Božji glas koji mu opetovano postavlja pitanje „Što ćeš ovdje, Ilija?“ kako bi ga uvijek iznova podizao, okrepljivao, vraćao na Božji put, a tako ga onda vraćao i njemu samome. Zbog svoje vjernosti Bogu koja je nadvladala sve njegove slabosti, strahove, poteškoće, tradicija istočnih crkava proroka Iliju naziva „zemaljskim anđelom i nebeskim čovjekom“. Popodnevno pak razmatranje ovoga dana bilo je posvećeno osobi proroka Jone. Proročka figura, puna paradoksa, koju Bog poziva da nadiđe svoje strahove, da umre sebi kako bi živio Bogu. I doista, Jona čije ima znači golub, protumačio je voditelj, pozvan je da se poput goluba spusti u zemaljske dubine, tj. u dubine svoga bića, kako bi se, nakon toga, mogao uzdignuti u nebeske visine... Tako se i naše svećeništvo, naglasit će voditelj vlč. Barščevski, ne može ostvariti bez suradnje s Bogom. Valja ući u svoje nutrinu, u svoju zemaljštinu, tj. U svoju grešnost, kako bi se s njome suočilo, oslobodilo je se, da bi se moglo vinuti u nebeske visine, posvetiti se svim bićem zadatku na koji nas Bog, poput Jone, poziva. Svaki svećenik, mora poput Jone umrijeti sebi da bi živio Bogu, zaključit će voditelj. Ovaj dan svi su sudionici duhovnih vježbi zaključili zajedničkom molitvom sv. krunice te molitvom Povečerja.

U srijedu, 21. veljače, voditelj duhovnih vježbi nastavio je u svom prvom prijepodnevnom razmatranju govor o proroku Joni. Valja nam poput Jone u sebi pobijediti strah; umrijeti sebi da bismo živjeli Bogu. Bijeg od Jahve u daleki Taršiš ne rješava Jonine probleme. Valja ući u utrobu samoga sebe da bi se ponovno rodili. To je način Uskrsloga Gospodina i svatko je pozvan poći tim putem: umrijeti da bi se živjelo. Iz te spoznaje nameću nam se pitanja: Kako ja odgovaram na Božji poziv? Ostvarujemo li se kao Božji ljudi u prihvaćanju njegova govora i zadatka koji nam povjerava, ili pak bježimo u daleke krajeve gdje niti nalazimo Boga, niti pronalazimo sebe. Slijedeće razmatranje bilo je posvećeno liku Mordokaja iz starozavjetne Knjige o Esteri. Voditelj je naglasio kako nas ta biblijska knjiga i taj biblijski lik poučavaju kako je potrebno ispravno iščitavati svoje snove, otkrivati korijene zla, te iščitavati koje su to moje misli koje mnome dominiraju i koji je njihov učinak u mome životu? Potrebno je ulaziti u sebe, a na to nas poziva i Korizma, da bismo mogli otkriti što se to oko nas izvana događa, te tako biti kadri ponuditi ispravna tumačenja. Treće i završno popodnevno predavanje ovoga dana bilo je posvećeno temi „Riječ Božja u životu svećenika“. Voditelj je naglasio da je svaki svećenik ponajprije učenik Gospodinov. Njemu je predana, povjerena Riječ, te je on također njezin poslužitelj. Svećenik je pozvan slušati Božju Riječ, a to onda istodobno znači da je pozvan i izvršavati ju, jer slušati Boga znači shvaćati ga, shvaćati njegovu namisao i misiju koju nam povjerava. Lectio divina je zato najvažniji zadatak svećeničke svakodnevnice. U tomu on pronalazi bît svoje svećeničke egzistencije. Na koncu ovoga dana uslijedilo je zajedničko Euharistijsko klanjanje te molitva Povečerja.

Za trajanja Duhovih vježbi, svi su sudionici svoj dan započinjali zajedničkom molitvom Časova – Službe čitanja i Jutarnje – te su svaki dan uz molitvu Večernje slavili Euharistiju kojoj je presjedao vojni biskup mons. Bogdan, a na njoj propovijedao vlč. Barščevski.

Svoje posljednje razmatranje završnog dana Duhovnih vježbi, u četvrtak, 22. veljače vlč. Barščevski posvetio je molitvi. Na svetopisamskom predlošku istaknuo je četiri definicije molitve: moliti znači disati, misliti, boriti se i voljeti. „Kao dojenče na rukama majke“, kako veli Psalam 131., svjesni da nam je jedina mjera, veličina i jedini oslonac Bog u kojemu jedinom, osobito kao svećenici, pronalazimo svoj potpuni smisao.

Uslijedila je zatim zajednička zahvalna Sveta misa koju je predvodio Vojni ordinarij mons. Jure Bogdan. On je na početku Misnog slavlja sve pozvao na molitvu za sve pokojne svećenike koji su kao vojni i policijski kapelani služili u Vojnom ordinarijatu, kao i za pomoćnike kapelana i drugo osoblje, a pozvao je i na molitvu za mir u napaćenoj Ukrajini u kojoj sada već drugu godinu bjesni strašni rat. Nakon zahvalnog Tebe Boga hvalimo, mons. Bogdan je zahvalio voditelju duhovnih vježbi vlč. Barščevskom na nadahnutim razmatranjima prožetim biblijskom mudrošću koja je za nas uvijek aktualna i otkriva nam neiscrpno bogatstvo Božje Riječi. Mons. Bogdan naglasio je također kako će upravo ta mudrost, koja je Božja, zasigurno biti najsigurnijom vodiljom za sve svećenike koji diljem Hrvatske služe u specifičnoj i zahtjevnoj službi vojnih i policijskih kapelana, zaželivši da im sve ono što su na ovim Duhovnim vježbama čuli i razmatrali bude snažnim poticajem u njihovu zahtjevnu služenju.