Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Euharistijsko slavlje pred Špiljom ukazanja

Četvrtak, 15. 05. 2025.

U četvrtak 15. svibnja ujutro, prvoga, tzv. „nacionalnoga“, dana boravka u Lourdesu, sudionici 31. hodočašća Hrvatske vojske, policije i branitelja u Lourdes, okupili su se, odjeveni u svečane odore, ispred Hotela Christina. U postroju, praćeni koračnicama orkestra Oružanih snaga RH krenuli su u Gospino svetište pred Špilju ukazanja, mjestu gdje se Blažena Djevica Marija ukazala maloj siromašnoj djevojčici sv. Bernardici Soubirous.

Euharistijsko slavlje pred Spiljom ukazanja predvodio je vrhbosanski nadbiskup i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH msgr. Tomo Vukšić, uz koncelebraciju generalnog vikara Vojnog ordinarijata u RH mons. Ilije Jakovljevića, generalnog vikara Vojnog ordinarijata u BiH mons. Željka Čuturića, biskupskog vikara za pastoral u MUP-u vlč. Frane Musića, biskupskog vikara za pastoral u MORH-u i OS RH vlč. Slavka Rajiča, vojnih i policijskih kapelana i drugih svećenika. Klapa HRM-a „Sv. Juraj“ i klapa MUP-a "Sv. Mihovil" predvodile su liturgijsko pjevanje, dok je svirao orkestar Oružanih snaga RH i orguljaš Mihael Mojzeš.

Na sv. misi su, uz mnoge hrvatske hodočasnike, sudjelovali također i zapovjednik hodočašća brigadni general Valentin Skroza, zapovjednik hodočašća za MUP Stjepan Milković, otpravnica poslova Veleposlanstva RH u Francuskoj Senka Burić, zamjenik ministra obrane BiH Slaven Galić, zamjenik načelnika Zajedničkog štaba OS BIH general bojnik Tomo Kolenda.

Propovijedao je vlč. Frano Musić, koji je u središte svog promišljanja stavio Božje milosrđe – najjasnije očitovano u Isusu Kristu: „U molitvenome ozračju i dioništvu na gozbi Božje ljubavi pred Špiljom ukazanja na kojoj, po želji 'mlade lijepe žene u bijelom', izrasta velika bazilika, uz šumeći bistri izvor čudotvorne vode, s lijeve strane rijeke Gave, u ove jutarnje sate započinjemo svoje hodočašće i boravak u Lurdu… U središtu našega promišljanja je Božje milosrđe. Marija, Kraljica i Majka Milosrđa, 'blagoslovljena među ženama i puna milosti', neka nam bude primjer i nadahnuće trajno obnavljati svijest da smo, u svojoj malenosti i neznatnosti na koju Svesilni blagonaklono gleda, potrebni Božjega milosrđa, ali i spremni iskazivati milosrđe.“

„Bog priklanja svoje srce ljudskoj bijedi – misericordia, milosrđe, miseris cor dare  - po Augustinu milosrđe je suosjećanje tuđe bijede u srcu, odnosno milosrđe je kao srce koje se priklanja i prihvaća dio bijede drugih. Nema milosrđa izvan srca. Božja ljubav prema nama veća je od najveće ljubavi koju možemo iskusiti od ljudi. Božje milosrđe je suosjećanje, simpatija, sutrpljenje prema ojađenosti i našoj bijedi i ukazuje na našu vrijednost u Božjoj zauzetosti za naše dobro.“

Vlč. Frano istaknuo je kako je upravo „naša bijeda ono što privlači Božje milosrđe. Misericordia – srce je koje se daje bijednima, srce koje se priklanja bijednima.“ U tom smislu rekao je da „Isusov govor, njegove riječi nisu teret, uteg na ionako opterećenim ramenima ljudskosti koju svaki čovjek osjeća, nego su usmjerenje, put do onoga najvažnijega. Više od toga – što se mora shvatiti – Isusov govor nikada nije osuda, potapanje onih koji već tonu u moru grijeha poslije životnih oluja i brodoloma. A tko nije doživio potop, tko nije ranjen? Komu to nisu potopljene lađe ideja, planova, ideala? Previše je rano prekinutih snova o sreći, nasilnih buđenja u stvarnosti koja je bitno drukčija, s mnoštvom razočaranja, padova i lomova. Ne može se baš susresti osobe kojih je život išao pravocrtno, bez prijekih ili obilaznih putova, lutanja i traženja, kojima nije trebala pomoć, spašavanje na različite načine… Gdje žive oni koji nikada nisu pali, uprljali se u prašini, čistih ruku, lica i srca, koji stoje uspravno i ponosno? Nisu li to farizeji i pismoznanci u svakome vremenu, na koje je Isus upozoravao… U tome svjetlu, kako papa Franjo napominje, trebamo stalno razmatrati otajstvo milosrđa, jer naše spasenje ovisi o njemu. Milosrđe je 'most koji spaja Boga i čovjeka, otvarajući naša srca nadi da smo, usprkos našoj grješnosti, zauvijek ljubljeni.' Samo kada čovjek vidi svoje granice i prihvati ih, može u njemu djelovati Božja snaga. Marijo, Majko i Kraljice milosrđa, moli za nas!“

Nakon svete mise uslijedila je pobožnost križnog puta koja se zbog kiše održala u bazilici sv. Pija X.